Koliko ste puta čuli da je ovo što živimo već duže od tri decenije zapravo samo odsustvo rata? I da ovo nije mir.
Istini za volju, mir je u prvim trenucima nakon rata bio bezbroj nekad podrazumijevajućih mogućnosti: izaći iz kuće bez straha da se nećeš vratiti, zaspati noću bez zvuka sirena i granata. Planirati sutrašnji dan, sedmicu, ljeto, narednu godinu, jer vjeruješ da budućnost postoji.
U simboličkom smislu, mir je malo složeniji pojam. Danas to znam: osjećaj sigurnosti se vraćao sporo, godinama kasnije. I bio spreman uzmaknuti na svaku petardu ispaljenu na nekom novogodišnjem slavlju.
Za mnoge od nas koji smo preživjeli rat, mir znači i pravo na običnost. Da mi najveći problem dana bude saobraćajna gužva, ispražnjena baterija na mobitelu ili zaboravljeni sastanak. Želim da mi bude dosadno i da imam rutinu.
I da nekad zaboravim kako se svakodnevnica može uzeti zdravo za gotovo.
A svakodnevnica je, evo da vas ne podsjećam na muke, sve osim mirna. I ne mislim čak ni na prijetnju rata koja visi godinama nad nama, sve zarad interesa elita kojima atmosfera „samo što nije zapucalo“ brani zacementirane pozicije moći. Mislim na cijeli ispreturani sistem vrijednosti u kojem svaki dan dotaknemo novo dno.
U ratu je skoro jedini fokus bio na preživljavanju. U miru smo počeli misliti o životu koji vrijedi živjeti. O ljubavi, poslu, putovanjima, knjigama, filmovima i svemu onome što nam je rat pokušao oduzeti.
Možda najljepše poimanje mira, za nekog ko je preživio rat, jeste trenutak kad prestanete živjeti samo danas, jer postoji obećanje sutrašnjice.
Sve ove misli su mi se, prigodno, rojile u glavi na Forumu za izgradnju mira, koji je u Neumu okupio 92 učesnika iz 15 partnerskih gradova.
Šta je zapravo najvažnije danas? Odgojiti generaciju djece mira koju nikad i nikako neće privlačiti zveckanje oružja.
Forum za izgradnju mira, spoznala sam, označava prekretnicu u pristupu obrazovanju za mir u BiH. Po prvi put, na bihaćkom univerzitetu pokreće se Centar za pedagogiju mira, a šest univerziteta ugrađuje sadržaje o miru u 30 nastavnih predmeta. Forum u Neumu potvrdio je ono što su učesnici već osjećali u učionicama, predavaonicama i zajednicama: obrazovanje za mir u BiH više nije projekat. Postaje sistem.
Naravno da postoji nedostatak političke volje, jasno mi je i da je na sceni normalizacija nasilnog ponašanja i duboke društvene podjele, shvatam da je tu i otpor nastavnika prema promjenama i izlasku iz zone komfora, znam kako je prisutno i nepovjerenje mladih prema institucijama…
I onda opet i svemu uprkos vjerujem da postoji bolje sutra.
Slušala sam sjajne predavače, konstruktivni dijalog, zapisivala inspirativne rečenice. „Djeca ne pamte samo sadržaj, nego atmosferu u kojoj su učila.“ „Škola nije priprema za život – škola je život.“ „Kultura mira gradi se svakog dana.“ „Nastavnik mora vjerovati da djeca mogu i hoće bolje.“ „Mirovna pedagogija nije dodatak nastavi – ona je način na koji gradimo odnose i vodimo učionicu.“
Da zaključim kao što su to učinili i učesnici foruma: mir nije samo odsustvo nasilja – on je kontinuiran proces izgradnje pravednog, sigurnog i inkluzivnog društva u kojem obrazovanje ima centralnu ulogu.
I vjerujem da ima ljudi koji mogu, znaju, žele i hoće bolje. Za sve nas.
