Napisala Elameri Škrgić
Snimio Adi Šehić
U Visokom, iza ulaznih vrata novogradnje, nema ničeg “pokaznog”. Nema ni potrebe. Ovdje stanuju ljudi kojima je preciznost profesija. Ovi ljudi žive u svijetu mjera, vremena, tačnih doza, datuma i rokova.
I zato je njihov dom morao postati suprotnost laboratoriji. Ovo je stan koji radi tiho: umiruje, usporava i vraća fokus na ono zašto se uvijek vraćamo svojoj kući. Idemo po mir.
Harmonija se osjeća
Arhitektica Amela Kozić, osnivačica KOZZKA studija, to opisuje jednostavno: harmonija se u prostoru ne prepoznaje, ona se osjeća.
Ako vam zvuči apstraktno, dovoljno je da uđete u dnevnu zonu: pogled prvo sleti na kuhinjsko ostrvo, zatim klizne preko toplog drveta, pa se zaustavi na svjetlu koje ne “siječe” prostor, nego ga miluje. I tek onda primijetite ono što je glavna vijest u većini stanova: funkcionalnost.
“Stan je bio novogradnja, ali sa mnogo dijelova koje dizajner ne voli vidjeti – to je prekid u harmoniji”, kaže Amela. Rješenje nije bilo šminka nego hirurgija: rušenje zida između uske kuhinje i dnevne sobe. Klijentima je to bila najveća mentalna prepreka, a timu KOZZKA studija najizazovniji poduhvat, baš zato što je novogradnja.
KOZZKA je ovaj prostor organizovala oko jednog “trga”. To je ostrvo koje personificira druženje: mjesto gdje se kuha, priča, sjedi, gdje se u jutro pije kafa, a navečer prepričava dan.
“Priča o otvorenom prostoru nije bajka”, kaže Amela. “Ranije su se ljudi voljeli sakrivati po malim sobama, odvajati kuhanje od boravka… a danas se jedva čekamo sastati i družiti.”
Otvoreni plan, međutim, lako postane bučan, vizuelno i akustički. Zato su fronte smirene i čiste, a kompozicija kontrolisana: monolitna radna ploha i backsplash “drže” zid u jednoj mirnoj ravni, dok orah unosi toplinu, a travertino stabilnost. Sve izgleda lako, ali ništa nije bilo lako izvedivo.
Kamen od svile
Najbolja priča u ovom stanu ne priča se riječima, već rubovima. Polukružni elementi na kuhinji otvaraju se bez ručkica i koriste kao izvlačne korpe za boce i začine, a na prvi pogled djeluju kao fiksni, skulpturalni završeci. I ostrvo: zaobljeno, kameno, sa “stubovima” koji izgledaju kao da su izrezani iz jednog komada stijene.
“Zbog nedostatka travertina u sirovini za kameni stub, radili smo male vertikalne komadiće kamena debljine 2 cm, precizno lijepljene i brušene do savršenstva, tako da se ne vidi da to nije stup od stijene”, objašnjava Amela.
To je ona vrsta perfekcionizma koja se ne vidi, već je luksuz po sebi.
Svjetlo je materijal
U KOZZKA rukopisu svjetlo je ravnopravan materijal, kao drvo ili kamen. U ovom stanu je slojevito: ambijentalno za mir, akcentno za atmosferu, radno po potrebi i noćno, da nikoga ne probudi.
“Nikada, osim na fotografijama, ne rade svi izvori osvjetljenja”, kaže Amela. “Podijeljeni su na direktno, indirektno i noćno jer smo se svi premorili od buke, šumova i naglih pokreta. Igrom svjetla, formiraju se različite atmosfere u kojima mijenjamo mentalne diskurse jer gotovo da mijenjamo ambijent u kojem se nalazimo.”
Skulpturalni lusteri iznad kuhinje lebde kao dva galeba iznad kamene stijene; u spavaćoj sobi visilice padaju ritmično kao kapljice kiše, a ispod kreveta diskretna linijska rasvjeta, detalj koji se najčešće “preboli” tek kada ga doživite: svjetlo koje vodi kroz noć, a ne remeti san.
Taktilna logika
Amela o materijalima govori kao o odjeći: može plastika na fotografiji izgledati kao vuna, ali tijelo zna razliku. “Dom se odijeva prirodnim materijalima”, kaže. Zato su ovdje zastupljeni drvo, kamen i koža. To je topla paleta materijala koja ne umara oko i ne hladi dodir.
Orah je bio izričit zahtjev klijenata, a KOZZKA ga je prihvatila s radošću: “Orah je stamen i samopouzdan tip drveta. Orah ne možete koristiti tamo gdje nema hrabrosti i karaktera.” Travertino, s druge strane, ima poroznu nježnost koja nas podsjeti na autohtonu sedru, samo kompaktniji i zahvalniji za enterijer. U malom prostoru on radi veliku stvar: usporava.
Čudesna šuma
Za djevojčicu koja je emotivno bila vezana za ranije okruženje, trebalo je napraviti mjesto koje je jednako veselo i zaštićeno. KOZZKA je zadržala dio postojećeg namještaja, a zatim dodala “akcenat”: meku, valovitu oblogu zida u zelenoj, šumskoj nijansi. To nije dekor; to je granica bez strogoće.
“Za djecu je šuma emocionalni i simbolički prostor”, kaže Amela. “Dijete u šumi vidi avanturu, nešto što tek treba da otkrije… U šumi nema striktnih pravila, granica ni barijera.” Zato je ova soba postavljena kao prostor koji raste s djetetom: dovoljno maštovit za igru, dovoljno smiren za red.
Ako bi se KOZZKA stil morao svesti na jednu rečenicu, to bi bila “smirena elegancija”. U praksi, to znači usklađenost materijala, tekstura i oblika i obavezno detalji koji iznenađuju. Ovdje su to skulpturalna rasvjeta, valoviti zavoji, skrivene police i ogledala.
“Dok se krećete po stanu osjećate mir, balans, kontrolisanu kompoziciju i osjećaj tihe sofisticiranosti. To je ono što daje osjećaj ‘skupog’, ali nenapadnog prostora”, kaže Amela. I to je možda definicija luksuza danas: ne da vas impresionira, nego da vas odmori.
Mašta na izvedbi
Amela je iskrena: najteže je kada mašta ujutro dođe na stol za izvođenje. “Ako se bavite samo dizajnom, mašta nema kraja. Ali ako vas vaša mašta čeka na stolu za izvođenje, morate imati spremne odgovore na pitanje: kako? Naravno, nikada nemam odgovore na sva pitanja, ali zato oko sebe gradim zavidan tim izvođača sa kojima dođem do svakog odgovora. To je zapravo krucijalno, za dobre rezultate nema mjesta za individualizam.”
I završna poruka budućim klijentima nije “kupujte skupo”, nego “birajte pametno”: tražite iskustvene preporuke, tim koji sluša navike i potrebe, i ne bojte se pitati. Sve što je nejasno na početku, često bude problem na kraju. A mir nema cijenu”, kaže Amela.
U tom smislu, stan u Visokom zaista djeluje kao dozirana terapija: nije bijeg od svijeta, nego prostor koji vas vraća sebi: tačno odmjeren, ali nikad hladan.
