Amniocenteza je prenatalna dijagnostička pretraga koju ginekolog može preporučiti tokom trudnoće kako bi se utvrdilo postoji li rizik od određenih hromosomskih i genetskih poremećaja kod fetusa. Ovim testiranjem mogu se otkriti stanja kao što su Downov sindrom, cistična fibroza, spina bifida i druge genetske anomalije.
U većini slučajeva rezultati amniocenteze su uredni, ali sama odluka o sprovođenju zahvata često nije jednostavna. Trudnica je donosi uz savjetovanje s ginekologom i stručnjakom za fetalnu medicinu. Upravo zato je važno da trudnica dobije jasne i detaljne informacije o samom postupku, mogućim rizicima i koristima.
Kada se radi?
Amniocenteza se najčešće izvodi između 16. i 19. sedmice trudnoće. Riječ je o invazivnom zahvatu tokom kojeg ginekolog, uz stalnu kontrolu ultrazvukom, tankom iglom punktira amnijski prostor i uzima oko 20 mililitara plodove vode.
Zahvat se provodi nakon temeljnog genetičkog savjetovanja. Nakon dezinfekcije kože, igla se pažljivo uvodi kroz trbušnu stijenku i matericu, pri čemu se izbjegavaju posteljica i plod. Uzorak plodove vode zatim se šalje u laboratorij za citogenetiku, gdje se analizira kariotip fetusa, odnosno broj i struktura hromosoma, kako bi se utvrdilo postoje li hromosomske abnormalnosti.
Kome se amniocenteza najčešće preporučuje?
Uobičajeno je da se amniocenteza nudi trudnicama starijim od 35 odnosno 37 godina zbog povećanog rizika od rađanja djeteta s hromosomskim poremećajima. Također se može preporučiti i mlađim trudnicama ako postoje sumnjivi nalazi prethodnih prenatalnih testova ili porodična istorija genetskih bolesti.
Postupak amniocenteze savjetuje se i ako je otac djeteta stariji od 45 godina, kada postoje hromosomopatije u porodici, kada postoje abnormalnosti hromosoma prethodno rođenog djeteta ili roditelja i kada postoje abnormalnosti otkrivene ultrazvukom.
Moguće promjene u plodovoj vodi
Ponekad uzorak plodove vode može biti blago obojen krvlju, što najčešće potiče od majke i obično ne utiče na rast amnijskih ćelija. Ako je krv fetalnog porijekla, može doći do lažno povišenih vrijednosti alfa-fetoproteina u plodovoj vodi.
Tamnocrvena ili smeđa plodova voda može upućivati na ranije implantacijsko krvarenje i povezuje se s povećanim rizikom od pobačaja. S druge strane, zelena plodova voda, koja je najčešće posljedica prisutnosti mekonija, obično ne povećava rizik od gubitka trudnoće.
Koji su rizici zahvata?
Kada amniocentezu izvodi iskusan ljekar, rizik od gubitka trudnoće vrlo je nizak i iznosi oko 0,2 do 0,3 posto, piše Cybermed. Blago vaginalno krvarenje ili curenje plodove vode može se pojaviti kod 1 do 2 posto trudnica, ali ti simptomi u većini slučajeva prestaju spontano, bez daljnjih komplikacija.
Postupak nije bolan, ali može biti nelagodan pa se trudnicama savjetuje da nakon postupka miruju.
