Autor: Anesa Agović
Projekat „Online nasilje = Offline posljedice“ pokazao je koliko je digitalni prostor intenzivno prisutan u životu djece: u prosjeku 3 do 6 sati dnevno, a često i 8 sati ili više. Problem je što veliki dio te digitalne aktivnosti prolazi bez jasnih pravila i nadzora – više od 65% djece nema nikakav tehnički nadzor, dok se roditeljska briga najčešće svodi na povremeni razgovor i “povjerenje”, bez alata i kontinuiranog praćenja. To ne znači da roditelji ne mare, nego da im često nedostaju informacije i praktični alati kako da djeluju.
Jedna od najvažnijih poruka projekta je da djeca često ne prepoznaju online nasilje kada ono nije „direktna uvreda“. Neovlaštene fotografije, dijeljenje slika bez dozvole, memovi, javno ismijavanje i “šale” djeci često djeluju bezazleno. Upravo zato je edukacija presudna: dok odrasli ponekad pretpostave da dijete zna “šta je nasilje”, evaluacija znanja učenika ukazuje da preko 85% učenika nema potpuno razvijeno razumijevanje svih pojavnih oblika cyberbullyinga. Kada dijete ne prepoznaje nasilje – ono ga ni ne prijavljuje.
Zato roditelji i omladinski radnici trebaju biti “digitalno prisutni” na smislen način: ne kroz špijuniranje, nego kroz postavljanje jasnih pravila, razumijevanje platformi koje djeca koriste i stvaranje sigurnog prostora za razgovor. Posebno je važno reagovati na promjene u ponašanju: povlačenje, pad koncentracije, nesanica, nagle promjene raspoloženja, izbjegavanje škole ili društva mogu biti tihi pokazatelji da se nešto dešava. Umjesto reakcije “ugasi telefon” ili “ne izmišljaj”, potreban je pristup: „Vidim da ti nije dobro. Hajde da pričamo.“
Šta reći djetetu u prvih 5 minuta nakon što se povjeri o online nasilju:
Prva reakcija odraslih često odlučuje hoće li se dijete ubuduće povjeravati ili će se povući. Umjesto zabrana i kritike, ove rečenice čuvaju povjerenje i otvaraju put rješenju:
- “Hvala ti što si mi rekao/la. Znam da nije lako.”
- “Nisi ti kriv/a. Nasilje nikad nije tvoja odgovornost.”
- “Hajde da zajedno pogledamo šta se desilo, polako.”
- “Ne moramo odmah sve riješiti, ali nismo sami u ovome.”
- “Možemo napraviti plan: šta čuvamo kao dokaz, kome se obraćamo i kako se zaštitimo.”
Ako dijete pokaže strah da će mu biti zabranjen telefon, korisno je odmah reći:
“Cilj nije da ti oduzmem internet, nego da te zaštitim.”
Ohrabrujuće je da nalazi projekta pokazuju kako se djeca, kada se osjećaju sigurno, ipak oslanjaju na odrasle: oko 70% djece navodi da bi se u slučaju online nasilja obratilo roditeljima, dok bi se 25% povjerilo prijateljima, a 10–15% razredniku ili razrednici. Ovi podaci su i dobra vijest i upozorenje: roditelji i nastavnici imaju povjerenje djece, ali to povjerenje treba stalno jačati – i znanjem i dostupnošću.
Upravo zato ovaj projekat nije bio usmjeren samo na učenike. Realizovane su i radionice za mlade, omladinske radnike, roditelje i nastavno osoblje. Održane su dvije radionice: u Centru za mlade Novo Sarajevo (16 učesnika, od čega 9 žena) i u HUB Homeworku (12 učesnika, od čega 10 žena). Fokus je bio na ranoj detekciji, razumijevanju posljedica na mentalno zdravlje djece i razvoju komunikacijskih vještina. Poseban akcenat stavljen je i na rodno zasnovano online nasilje i načine kako prepoznati specifične oblike uznemiravanja koji češće pogađaju djevojčice i mlade žene.
Kada govorimo o preventivnom radu, još jedan važan zaključak projekta je da intervencije trebaju početi ranije nego što većina odraslih misli. Pokazalo se da je rad s djecom u drugom i trećem razredu posebno efikasan, jer su djeca u tom uzrastu otvorenija i tek formiraju online navike. Nasuprot tome, kod učenika osmog i devetog razreda intervencije često dolaze “naknadno”, kada su djeca već izložena rizicima i kada promjena zahtijeva duži i intenzivniji rad. Prevencija, dakle, nije reaktivna mjera, prevencija je ulaganje u buduće sigurnije ponašanje.
Zanimljiv i važan element projekta bila je i motivacija učesnika: najaktivniji učenici nagrađeni su prigodnim nagradama poput bluetooth slušalica, bluetooth zvučnika i power banka, uz druge simbolične nagrade. Nagrade nisu bile “kupovina pažnje”, već način da se djeci pokaže da se njihova aktivnost, znanje i odgovorno ponašanje cijene – i da je učenje o sigurnosti na internetu nešto što društvo prepoznaje kao vrijedno.
Za roditelje i omladinske radnike, poruka je jasna: djeca ne trebaju savršene digitalne eksperte, nego prisutne odrasle koji slušaju, uče i reagiraju na vrijeme. Online nasilje neće nestati samo od sebe – ali uz jasna pravila, povjerenje, ranu edukaciju i saradnju škole, porodice i zajednice, moguće je stvoriti sigurnije okruženje u kojem se djeca neće osjećati sama.
Projekat „Online nasilje = Offline posljedice“ realizovan je uz finansijsku podršku Općine Novo Sarajevo, koja je prepoznala važnost ranog i sistemskog djelovanja u oblasti zaštite djece i mladih u digitalnom okruženju. Dodatnu institucionalnu podršku projektu pružilo je Federalno ministarstvo kulture i sporta, potvrđujući značaj preventivnih, edukativnih programa usmjerenih na sigurnost djece i mladih i unapređenje njihovog mentalnog i socijalnog razvoja.
