Napisala Giovanna Paparella
Ponekad se promjena desi tiho. Jednog jutra pogledaš se u ogledalo i ni na šta ne ličiš. Ne ličiš na sebe. Nije zbog bora ili sijede što navire ili podočnjaka kao torbe. Shvatiš da si umorna ne od života, nego od čekanja. Čekanja boljeg trenutka, više vremena, pravi motivaciju.
I tu negdje počinje priča o tri pristupa zdravlju koje žene najčešće biraju. Neke čekaju. Neke jure. A neke “privlače”.
Pasivan pristup: „Možda od ponedjeljka…“
Ovaj pristup je najčešći i najpodmukliji. Ne zato što žene koje ga biraju nisu dovoljno motivisane, već zato što su preumorne od svega. Od posla, porodice, obaveza, tuđih očekivanja.
Na površini, pasivan pristup izgleda kao nedostatak volje. Ali u stvarnosti, iza njega se često krije preopterećenost, strah i tihi perfekcionizam.
Mnoge žene koje ne započinju fizičku aktivnost ne zato što im nije stalo nego kao što sam malo prije spomenula zato što su već preumorne od svega. Cijeli dan donose odluke za druge: za djecu, porodicu, posao, kuću…
I kad dođe trenutak za sebe, osjećaju se prazno. Taj trenutak mira koji bi trebale posvetiti tijelu, često pretvaraju u osjećaj krivice: „Sad nije pravi trenutak… imam previše obaveza… ne mogu misliti na sebe kad drugi trebaju mene.“
A zapravo, ispod toga krije se duboki strah od neuspjeha:
strah da neće izdržati, da neće uspjeti, da će opet odustati kao prošli put. I onda je lakše ne početi uopšte. Jer ako ne počneš, ne možeš ni „propasti“.
Pasivan pristup je, na neki način, zaštitni mehanizam. Štiti nas od razočaranja, ali nas i drži zarobljenima. I što duže traje, to je teže pokrenuti se, jer svaki naredni pokušaj izgleda sve „teži“
Kako ga prepoznati: Stalno govoriš: „Počeću kad završim…“
Pronalaziš logične razloge za odlaganje („nema termina koji mi odgovara“, „nije sezona“, „nemam šta da obučem“).
Osjećaš da ti energija pada, ali i dalje čekaš „motivaciju“.
Kako ga prevazići:
- Zamijeni cilj akcijom.
Umjesto „moram da smršam“ ili „moram da počnem da vježbam“, reci sebi:
„Danas ću samo otići pješke na posao ili parkirat ću malo dalje da malo prošetam“
„Danas ću uraditi pet minuta istezanja kod kuće.“
Male akcije stvaraju pokret a pokret stvara motivaciju, ne obrnuto.
- Prihvati nesavršen početak.
Ne moraš imati savršenu opremu, kondiciju, ni raspoloženje ni idealan raspored.
Počni onako kako jesi.
Tvoje tijelo ne traži savršenstvo, nego pažnju.
- Okruži se ženama koje se već kreću.
Energija je zarazna. Kad vidiš druge kako napreduju, osjetiš da i ti možeš.
Zato u Lifestyle Clubu toliko insistiramo na ženskoj podršci i zajednici jer pokret nije samo fizički, nego i emotivan.
Suština:
Pasivan pristup nije lijenost, nego odbrana.
A prelazak iz pasivnog u aktivni život ne počinje u mišićima, nego u mislima.
Prvi korak nije skok to je odluka.
Da staviš sebe bar jednom na listu prioriteta.
Agresivan pristup: „Sad ću sve promijeniti!“
Druga krajnost. Kad odlučimo „dati sve od sebe“, najčešće krenemo u krajnost. Stroga dijeta, iscrpljujući treninzi, programi s interneta koji ne poznaju ni tvoje tijelo ni tvoj ritam života.
Kad tijelo postane projekat, a ne saveznik. Na prvi pogled, djeluje impresivno. Žena koja odlučno kreće, prijavljuje se na trening, kupuje opremu, pravi plan, drži dijetu.
Ona „uzima stvar u svoje ruke“. Ali ispod te odlučnosti često se krije unutrašnja borba, a ne mir.
Agresivan pristup rađa se iz potrebe da vratimo kontrolu nad tijelom, emocijama, životom. Nakon perioda pasivnosti, preopterećenosti ili razočaranja, mnoge žene osjete da „moraju nešto naglo promijeniti“
I tada kreću iz krajnosti: stroge dijete, dvostruki treninzi, izazovi „30 dana do savršenog tijela“. U početku djeluje oslobađajuće. Konačno osjećaš da radiš nešto. Tijelo reaguje, vaga se pomjera, drugi primjećuju promjenu. Ali iza tog osjećaja moći često se krije napetost, strah i sumnja. Jer agresivan pristup ne dolazi iz ljubavi prema sebi nego iz borbe protiv sebe.
„Moram smršati.“
„Moram istrajati.“
„Ne smijem pogriješiti.“
Tijelo se tretira kao neprijatelj koji treba „popraviti“ ili „kazniti“ zbog perioda neaktivnosti. A istina je da tijelo pamti sve i stres, i glad, i umor. Zato na takav pristup brzo uzvraća otporom: umorom, povredama, nesanicom, hormonskim disbalansom, gubitkom motivacije.
I onda, umjesto osjećaja moći, dolazi frustracija: „Opet nisam uspjela.“
Zašto žene biraju agresivan pristup: Jer žele brze rezultate kao dokaz da vrijede. Jer osjećaju da samo kroz napor mogu „ispraviti“ sve što su zapustile. Jer društvo stalno poručuje da „vrijediš onoliko koliko izgledaš“. Jer misle da blagost znači slabost, a snaga znači strogoću.
Kako prepoznati ovaj obrazac:
Kad imaš potrebu da „pretjeraš“ da bi se osjećala da napreduješ.
Kad preskačeš obroke, spavaš premalo, vježbaš i kad si iscrpljena.
Kad se ljutiš na sebe ako propustiš trening.
Kad ti je glava umornija od tijela.
Kako ga prevazići:
- Promijeni ton u glavi.
Umjesto „moram“, reci „biram“.
Umjesto „kazna“, reci „briga“.
Tijelo nije projekat, nego partner. Kad mu priđeš s poštovanjem, ono uzvraća snagom.
- Daj sebi dozvolu da usporiš.
Zdravlje nije sprint nego maraton.
Dani odmora su jednako važni kao i dani treninga.
Ne gubiš napredak ako odmoriš gubiš ga kad se pregoriš.
- Postavi realne, a ne idealne ciljeve.
Umjesto „10 kilograma manje za mjesec“, reci:
Želim da se osjećam lakše, fleksibilnije i mirnije u svom tijelu.
Rezultati dođu kad prestaneš da juriš i počneš da gradiš.
- Vježbaj iz ljubavi, ne iz kazne.
Najveći pomak se desi kad trening prestane biti način da „ispraviš sebe“, i postane način da slušaš sebe. Pokret tada ne troši energiju on je stvara.
Agresivan pristup iscrpljuje jer traži od nas da stalno budemo više, jače, bolje.
Ali istinska snaga dolazi kad naučimo biti blage prema sebi i kad umjesto prisile izaberemo dosljednost.
Jer zdravlje ne nastaje kad kažnjavaš svoje tijelo, nego kad počneš da mu vjeruješ.
Pravi napredak nije u tome da guraš jače.
Nego da naučiš stati, disati i nastaviti u ritmu koji te hrani.
Zdravlje nije rat protiv tijela, nego savez s njim.
Magnetni pristup: „Ne moram, hoću.“
To je pristup koji mijenja sve. Ne tjeraš sebe već te život sam vuče da se pokreneš.
Trening postaje trenutak mira, a pokret način da se povežeš sa sobom.
Kada promjena dolazi s lakoćom
Postoji trenutak kad se sve okrene. Kad više ne vježbaš zato što moraš, nego zato što želiš. Kad trening nije kazna, nego nagrada. Kad prestaneš brojati kalorije i počneš brojati trenutke u kojima se osjećaš živo.
To je magnetni pristup. To je način da promjenu privučeš, umjesto da je juriš. Nastaje kada naučiš da se osluškuješ i da se pokreneš ne protiv, nego zajedno sa sobom.
Umjesto da tijelu namećeš ritam, nauči da ga slušaš
Kad si umorna ne odustaješ, nego prilagodiš. Kad si puna energije iskoristiš je.
To nije odustajanje, nego zrela rutina: ona u kojoj poštuješ i svoje granice i svoje mogućnosti. Jer održiva promjena ne traži da svaki dan daš sve od sebe nego da svaki dan daš onoliko koliko možeš, bez krivice i pritiska.
Tako vremenom stvaraš naviku koja traje, umjesto ciklusa „sve ili ništa“. Dani postaju dio ritma, a trening postaje tvoj unutrašnji kompas nekad snažan i energičan, nekad blag i usporen, ali uvijek tvoj.
Magnetni pristup ne počinje u teretani, nego u glavi. U trenutku kad shvatiš da zdravlje nije samo odsustvo bola, nego prisustvo lakoće. Da se tijelo ne mijenja kad ga pritisneš, nego kad mu daš prostor da diše. I da se prava promjena ne vidi samo u ogledalu nego u načinu na koji se osjećaš kad ustaneš, kad hodaš, kad dišeš.
Kako izgleda magnetni pristup u praksi:
- Pokret je ritual, ne obaveza.
- Trening je vrijeme za sebe, ne „još jedna stavka na listi“.
- Hraniš se jer voliš svoje tijelo, ne zato da ga kontrolišeš.
- Napredak mjeriš po tome koliko se osjećaš snažno, a ne koliko vaga pokazuje.
Šta ga čini posebnim:
To je pristup koji stvara ravnotežu. Ne tjera te da budeš savršena već da budeš prisutna.
Ne gradi samo mišiće već i odnos prema sebi. I upravo zbog toga, rezultati koje donosi nisu kratkotrajni, nego postaju tvoj novi način života.
U mom fitness klub to živimo svaki dan. Na časovima gdje se smijeh miješa sa znojem.
U trenutcima kad trenerica zna da ti treba podrška, a ne pritisak. U grupama žena koje se ne upoređuju, nego ohrabruju. Jer tamo gdje postoji toplina i dosljednost, promjena dolazi prirodno kao dah.
Kako razviti magnetni pristup:
- Kreći se jer ti prija.
Zaboravi na „moram“. Umjesto toga, pitaj se: „Šta mom tijelu danas treba?“ - Budi dosljedna, ne savršena.
Redovni mali koraci jači su od povremenih napora. - Uključi radost.
Muzika, društvo, pokret sve što te podsjeća da si živa, motivisaće te više nego bilo koji plan. - Slavi svaki napredak.
Jer svaka sitna pobjeda još jedan trening, još jedno jutro bez odustajanja oblikuje tvoju novu snagu.
Magnetni pristup je ravnoteža između snage i nježnosti. To je način da pokret pretvoriš u izvor energije, a ne obaveze. Da svoje tijelo oslobodiš pritiska i naučiš ga voljeti baš onakvo kakvo jeste sada, ovdje, u procesu.
Jer kad vježbaš iz ljubavi, promjena ne boli. Ona te privlači. I dok ti misliš da gradiš snagu u stvari, gradiš sebe.
A ti?
Koji pristup biraš od danas?
Jer pravi trenutak ne dolazi sam ti ga stvaraš.
Pokretom, dahom, odlukom da se osjećaš dobro.
