Pod svjetlima Doma mladih, Sarajevo je sinoć disalo u ritmu pjesme Petra Graše. U atmosferi ispunjenoj nostalgijom, emocijama i iskrenim osmijehom, jedan od najvoljenijih regionalnih muzičara proslavio je tri decenije karijere.
Grašo je otvorio večer pjesmom s početka svog muzičkog puta, uz duhovitu poruku:
“Ljudi i dalje idu na moje koncerte, što znači da nisam loš.”
Publika je odgovorila ovacijama, pretvarajući svaki stih u zajedničku emociju.
Koncert je prvobitno trebao biti održan 10. oktobra, ali je zbog smrti legendarnog Halida Bešlića pjevač odlučio pomjeriti termin, odajući tako gest poštovanja velikom muzičkom imenu koje je obilježilo regionalnu scenu.
Sjećanje na velikana
Tokom gotovo dvosatnog nastupa nizali su se bezvremenski hitovi – „Trebam nekoga“, „Volim i postojim“, „Ako te pitaju“, „Utorak“ – pjesme koje su obilježile odrastanja, ljubavi i sjećanja generacija. Jedan od najdirljivijih trenutaka večeri bio je kada je Grašo otpjevao „Cesaricu“, odajući počast svom prijatelju i velikanu muzičke scene Oliveru Dragojeviću. Publika je tada, u glas i s emocijom, preuzela svaku riječ.
Prisjetio se i svog prvog nastupa u Sarajevu, davne 1995. godine, kada je na scenu stao s grupom Magazin.
Pjesma ne stari
“Ja sam prvi put u Sarajevu bio ’95. godine jer sam tad svirao s grupom Magazin. Da se sad vratit’ vremeplovom u tu godinu – mislim da bi otpalo 50,60 posto publike. Ima ih mlađih tu koji nisu bili rođeni. I to me beskrajno raduje što se na mojim koncertima generacije spajaju – to znači da je muzika nadišla generacije”
Još jednom je pokazao da istinska muzika ne poznaje vrijeme, a Sarajevo mu je uzvratilo onako kako samo ono zna, pjesmom, ljubavlju i dugim aplauzima koji su odzvanjali i nakon posljednje note.
