Razgovarala Uma Pećanin
Kantonalna javna ustanova Porodično savjetovalište, osnovana s ciljem podrške i pomoći porodici, broji skoro 25 godina kontinuiranog rada. Ovog septembra u Sarajevu su organizirali Drugu međunarodnu konferenciju o sistemu socijalne zaštite pod nazivom „Budućnost psihosocijalnog rada i uloga prevencije u stvaranju otpornijeg društva“. Konferencija je okupila stručnjake, predstavnike institucija i organizacija iz BiH i regiona, sa ciljem razmjene iskustava, jačanja saradnje i kreiranja boljih politika u oblasti socijalne zaštite. Direktor te ustanove Osman Šaljo u razgovoru za Graciju osvrće se na nedavnu konferenciju, ali i priča nam kako u Savjetovalištu predano rade na razvoju Ustanove, njenom pozicioniranju u društvu, ali prije svega na unapređenju i proširenju usluga korisnicima.
Šta je misija, a šta vizija i šta su ključne aktivnosti Porodičnog savjetovališta?
– Našu misiju opisujemo jednostavno: biti mjesto gdje se porodice osjećaju viđeno, saslušano, prihvaćeno i podržano. Porodično savjetovalište je utemeljeno na ideji da porodica zaslužuje biti sigurno utočište svakog pojedinca, a naš zadatak je da svojim znanjem i iskustvom pomognemo da to i postane.
Vizija nam je grad u kojem su porodice snažne, funkcionalne i povezane, a time i društvo stabilnije i otpornije na krize.
Djelatnosti Savjetovališta obuhvataju individualni, partnerski i porodični rad, grupne terapije i savjetovanja, edukativne programe, preventivne aktivnosti, saradnju sa školama i zajednicom, kao i naučno-istraživački rad te publikacije. Poseban fokus je na preventivnom djelovanju i edukaciji – kako građana, tako i stručnjaka, jer smatramo da se mnogo problema može spriječiti ako se reaguje na vrijeme. Prisutni smo u svim fazama porodičnog života – od prvih koraka zajedničkog života pa sve do zlatnih godina.
Koji su glavni izazovi s kojima se suočavate u psihosocijalnom radu i pružanju usluga?
– Najveći izazovi nisu u nedostatku volje, već u tempu savremenog života. Ljudi su umorni, zatrpani obavezama i nerijetko tek kada se pojavi kriza potraže podršku. Naš zadatak je da ih ohrabrimo da nas vide kao saveznike, a ne kao posljednju stanicu kada za pomoć kada je problem već eskalirao. Drugi izazov je nedovoljna umreženost sistema.
Porodice koje se suočavaju sa složenim problemima – siromaštvom, bolešću ili nasiljem – često „lutaju“ između institucija
Upravo zato radimo na jačanju saradnje sa centrima za socijalni rad, školama, zdravstvenim ustanovama i nevladinim sektorom. Jer porodici je potrebna koordinirana, a ne fragmentirana podrška.
Kako prevencija i rana intervencija reflektiraju u Vašim programima – koje konkretne projekte sprovodite?
Prevencija je srž našeg rada. Kroz dugogodišnje iskustvo shvatili smo da se mnogo toga može spriječiti ako se na vrijeme reaguje. Grupni rad je posebno važan jer omogućava povezivanje, dijeljenje iskustava i međusobnu podršku. U okviru odjela za savjetodavno-terapijski rad organizujemo različite grupe: Psihosocijalna podrška mladim bračnim parovima, Psihosocijalna podrška samostalnim i samohranim roditeljima, Podrška ženama koje su preživjele porodično ili partnersko nasilje, Osnaživanje porodica u periodu adolescencije djece, Grupni tretman osoba oboljelih od autoimunih bolesti i članova njihovih porodica i Psihološka podrška roditeljima u procesu vantjelesne oplodnje.
Naši programi poput Predbračnog savjetovanja, Mojeg putovanja kroz trudnoću, Škole roditeljstva i radionica na temu vršnjačkog nasilja ili socijalnih vještina postali su prepoznatljivi
Posebno su značajni projekti kao što su „Kamp bez interneta“, gdje mladi uče kako se povezivati bez ekrana, te program „Zlatne godine“, koji pruža podršku starijima i naglašava da porodica ne prestaje biti važna ni u poznim fazama života. Rezultati pokazuju da se kroz ove programe smanjuje broj konfliktnih situacija, poboljšava komunikacija i jača otpornost zajednice.
Koja buduća područja rada planirate razvijati – nove usluge, metode ili partnerstva?
– U narednom periodu fokus stavljamo na dodatne programe podrške roditeljima, jer roditeljstvo je jedno od najzahtjevnijih putovanja. Nastavljamo jačati partnerstva sa obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim ustanovama, ali i nevladinim organizacijama – jer samo udruženi možemo odgovoriti na kompleksne potrebe porodica.
Šta vas je motivisalo da organizujete ovu konferenciju baš u Sarajevu i zašto je tema prevencija u psihosocijalnom radu bila ključna?
– Nakon prve Međunarodne konferencije uvjerili smo se koliko je stručnim radnicima potrebno mjesto za razmjenu iskustava, nova znanja, ali i osjećaj podrške i pripadnosti. Sarajevo je prirodan izbor – grad mostova, otvorenosti i susreta. Tema prevencije je bila ključna jer je to ono što nam najčešće nedostaje. Mi često reagujemo kada problem već eskalira, a prevencija znači ulaganje u zdravlje i stabilnost porodice prije nego nastane kriza.
Šta su bile ključne poruke i smjernice konferencije?
– Poruke su bile jasne: potreban je multisektorski pristup, jer nijedna institucija ne može sama odgovoriti na sve potrebe porodice. Drugo, ulaganje u prevenciju smanjuje potrebu za akutnim intervencijama. Treće, kontinuirana edukacija stručnih radnika je nužna za kvalitet rada. I četvrto, vrijeme je da ozbiljno razmišljamo o osnivanju komore u sistemu socijalne zaštite, koja bi osigurala standarde i podigla profesionalni nivo.
Šta je najveći doprinos konferencije sistemu socijalne zaštite u BiH?
– Najveći doprinos bio je u povezivanju stručnih radnika i otvaranju prostora za saradnju. To nije samo razmjena iskustava, nego i osjećaj da nismo sami, da postoje ljudi s kojima možemo dijeliti dileme, izazove i dobre prakse. Taj lični kontakt stvara mostove koji ostaju i nakon konferencije.
Planirate li naredna izdanja konferencije ili slične događaje u budućnosti?
– Da, planiramo treću Međunarodnu konferenciju sredinom septembra 2026. godine, koja će trajati tri dana. Ona će biti posebna jer ćemo tada obilježiti i 25 godina rada Porodičnog savjetovališta. Biće to prilika da slavimo naš dosadašnji put, ali i otvorimo nova polja saradnje i učenja.
Koliko su mladi stručnjaci uključeni u ovakve konferencije i koliko je važno da upravo oni budu dio ovakvih procesa?
– Posebno me raduje vidjeti sve veću zainteresovanost mladih. Studenti učestvuju i kao volonteri i kao aktivni učesnici, a to je dragocjeno iskustvo. Na taj način ne uče samo teoriju, već se uvode u praksu i stiču osjećaj pripadnosti struci. Smatram da je ključno ulagati u mlade, jer oni sutra nose sistem socijalne zaštite.
Kako su se pokazali programi predbračnog savjetovanja, za trudnice i drugo programi podrške kakvo je interesovanje i rezultati do sada?
– Naši preventivni programi doživljavamo kao putokaze kroz najosjetljivije faze porodičnog života. Interesovanje iz godine u godinu raste.
Kroz Predbračno savjetovanje je u posljednje dvije godine prošlo gotovo 300 parova. Oni su imali priliku razgovarati o očekivanjima, razlikama i konfliktima, ali i dobiti alate za kvalitetniji zajednički život
Program „Moje putovanje kroz trudnoću“ i Škola roditeljstva okupljaju svake godine oko 80 trudnica i budućih roditelja. Radionice nude stručne informacije i međusobnu podršku – što je roditeljima često jednako dragocjeno kao i sama edukacija. U programu rada tu su i grupne trapije i grupe podrške, koje budu oglašene kako kroz digitalne kanale tako i kroz medije.
Kako je voditi ustanovu koja je jedinstvena na području BiH i koje posebne odgovornosti i izazove ta uloga nosi?
– To znači balansirati između odgovornosti prema građanima i odgovornosti prema uposlenicima. Građani očekuju da budemo tu za njih u svim fazama života, a naši stručnjaci zaslužuju radno okruženje u kojem se osjećaju podržano, cijenjeno i motivisano. Svoju ulogu doživljavam prvenstveno kao pomažuću – ne samo korisnicima, već i timu. Samo zadovoljan i motivisan stručnjak može biti pravi oslonac porodici. Zato mnogo ulažemo u timsku podršku i razvoj.
Vjerujem u važnost saradnje sa drugim institucijama. Samo zajednički, kroz povezivanje socijalne zaštite, obrazovanja, zdravstva i nevladinog sektora, možemo pružiti cjelovitu uslugu porodici
I zato često kažem – naše konferencije nisu samo stručni događaji, već mjesta gdje jedni drugima postajemo podrška. Na kraju, nastojim da budem i lider i prijatelj svom timu, jer znam da rade iz ljubavi jedan izuzetno plemenit posao. A to je, zapravo, najveća snaga Porodičnog savjetovališta.
