Napisala Giovanna Paparella
Ok, gotovo je. Odmor je iza tebe, koferi raspakovani, mašina za veš uključena, prve papire na stolu si sredila, prve mailove pročitala. Čujem onaj tvoj mali unutrašnji glas kako ti govori: „Sjeti se da si odlučila da počneš ili nastaviš s kretanjem, rekla si poslije odmora, od septembra…“
Pa? Na koju si godinu mislila?
Jer, ne znam jesi li primijetila, ali sljedeće sedmice je već septembar.
Hoćeš li, kao i ranije, ignorisati taj glas ili ćeš ga ovaj put poslušati?
Ako si zaista odlučila da kreneš u akciju, pravi trenutak je sada i želim da budeš spremna da isprogramiraš tvoj najbolji početak.
Septembar i povratak u rutinu
Septembar je mjesec novih početaka. Nije slučajno da istraživanja pokazuju kako ga više od 60% ljudi doživljava kao “drugu Novu godinu”: trenutak preispitivanja i novih obećanja, posebno onih vezanih za zdravlje i dobrobit.
Ipak, većina tih obećanja ostane neispunjena. Zašto? Zato što čekamo “pravi trenutak”: manje obaveza, više energije, više motivacije. A taj trenutak rijetko dođe sam od sebe.
Nakon ljeta i godišnjeg odmora, mnoge žene osjećaju umor, manjak motivacije i teško im je napraviti onaj prvi korak ka povratku fizičkoj aktivnosti
U proteklim danima primila sam mnogo poruka, komentara i pitanja upravo na ovu temu: “Zašto se osjećam još umornije nego prije odmora?”, “Kako da se natjeram da krenem?”, “Da li sam lijena ili zaista umorna?”…
Zato sam odlučila da na jednom mjestu odgovorim na najčešća pitanja i podijelim savjete koje inače dajem svojim klijenticama.
Možda se baš u ovim riječima prepoznaš i pronađeš motivaciju da kreneš korak po korak prema sebi.
1.Giovanna, zašto se poslije odmora osjećam još umornija nego prije? Kao da uopšte nisam ni bila, i teško mi je da se vratim u normalnu rutinu. Često pomislim da je bolje da nisam ni išla.
Znam da se mnoge žene tako osjećaju. Tokom godišnjeg odmora mnoge žene vode opušteniji i manje strukturiran ritam života i manje odvajaju vremena za fizičku aktivnost.
Loše navike zamjenjuju dobre i onda je sasvim normalno da se osjećaju umornije i nemotivisano više nego prije kad se vrate kući.
Dodatno se u godišnji odmor ulaže previše očekivanje da u to vrijeme ćete se napokon odmoriti i uživati ali vam treba makar najmanje tri dana da počnete uživati i s obzirom koliko svima traje godišnji već pola odmora otišlo. Vratiti se kući pa mašina za veš, pegla, raspodjeli ovo ili ono postaje pravi izazov za vas i vaše tijelo.
Dobra vijest je da to nije znak da nešto s tobom nije u redu, nego samo prirodan proces. Najbolji način da izađeš iz tog kruga je da ne čekaš da se ‘sama od sebe’ vrati energija, nego da se pokreneš makar malim korakom. To je ono što tijelo i umu vraća snagu brže nego bilo šta drugo.
- Kad god trebam krenuti da vježbam poslije odmora vazda nađem neki razlog da odgodim. Nekad kažem da nemam vremena, nekad da sam previse lijena… Šta da radim? Da li je i drugim ženama tako?
Vjeruj mi, nisi jedina. Gotovo svaka žena nakon odmora pronađe iste izgovore ili nema vremena, ili je preumorna, ili misli da je ‘lijena’. Dobra vijest je da to nisu stvarne prepreke, nego navike i način razmišljanja koje možeš promijeniti.
Najčešći izgovor koji žene koriste poslije odmora je: ‘Nemam vremena.’ Ali istina nije da nemaš vremena, nego da mnogo vremena gubiš. Naravno da ti je dan pun obaveza i hiljadu stvari za napraviti, ali ako zdravlje staviš kao prioritet, pronaći ćeš prostor.
Drugi čest izgovor je: ‘Lijena sam.’ A dobra vijest je da ti zapravo nisi lijena to je samo stav koji si navikla da imaš prema fizičkoj aktivnosti. Lijenost nije osobina s kojom si rođena, to je obrazac ponašanja koji možeš promijeniti. Naravno, teško je jer se navika uvuče, a lijenost vuče novu lijenost.
- Giovanna, kako da znam da li sam stvarno umorna ili samo lijena? Često se osjećam iscrpljeno, ali nisam sigurna je li to pravi umor ili samo izgovor. Kako to da prepoznam?
Razlika između pravog umora i lijenosti postoji, i važno je da je prepoznaš.
Umor je tjelesno ili mentalno stanje posljedica manjka sna, stresa, bolesti ili dugotrajnog napora. Osjetiš ga kroz slabost, pospanost, bolove u mišićima, teškoću s koncentracijom. To je signal tvog tijela da mu treba odmor i oporavak.
Lijenost, s druge strane, nije fizičko ograničenje nego nedostatak volje da kreneš, iako imaš energiju. To može doći iz navike, dosade ili iznutra postavljenih barijera.
Ako se pitaš u čemu je stvar, probaj se oslušnuti: ako stvarno nemaš snage i tijelo “traži pauzu”, onda je umor. Ali ako energije imaš, a samo ti se “ne da”, onda znaš da je u pitanju stav i to je već prvi korak da ga promijeniš.
- Imam želju da krenem, ali stalno odgađam… Kako da se natjeram da napravim prvi korak?
Odgovori
- Preuzmi odluku.
Odugovlačenje proizlazi iz sukoba između onoga što misliš i onoga što (ne) činiš. Pozitivno razmišljanje ti može pomoći, ali samo praktične akcije mogu zaista povećati tvoje samopoštovanje.
- Skoncentriši se na prvi korak.
Kada izdefinišeš cilj, misliti na obim posla koji te čeka bacat će te u paniku. Previše stvari kojima se trebaš posvetiti, previše stvari koje trebaš naštimati… Trebaš se skoncentrisati na sadašnjost, na prvi korak koji trebaš učiniti. Čim počneš i pobijediš početnu inerciju, sve će teći jednostavnije. Onda neće ostati ništa drugo nego da nastaviš sa drugim korakom i onim slijedećim. Korak po korak do cilja.
- Prestani da misliš.
Kreni u akciju. Nema veze što nije sve savršeno kako bi htjela. Planiranje svojih aktivnosti može biti odlična ideja, ali ako nastaviš da planiraš bez da počneš, vučeš za nos samu sebe. Jednostavno počni. Izdefiniši akciju koju trebaš uraditi, dan i vrijeme i uradi to.
- Giovanna, kako da se psihički pripremim za povratak u rutinu poslije odmora, a da me to ne optereti još više?
Bitno je ne pretjerivati, s obzirom na to da je povratak s godišnjeg odmora vrlo posebna prelazna faza u kojoj se jače osjećaju učinci stresa zbog ponovnog vraćanja ritmovima i poslovima na koje više nisi navikla.
Druga bitna pravila uključuju adekvatan odmor, konzumiranje voća i povrća i ne zanemarivanje pijenja puno vode.
Treći je ne imat fokus na stvaranje čvrstog sistema navika. Kreni postepeno, lagano, malim koracima.
Tako će povratak u svakodnevnicu biti prirodan, bez osjećaja pritiska, i brže ćeš osjetiti da si opet u svom ritmu.
- Ja bih sve odmah, pa se poslije obeshrabrim… Kako da odredim ciljeve za vježbanje da ne budu ni previše teški ni previše laki?”
Vrlo je važno da ciljevi budu realni, jer upravo tu mnoge žene naprave grešku. Poslije odmora često mislimo da ćemo odmah napraviti veliku promjenu, ali kad rezultati ne dođu preko noći, javi se razočaranje i odustajanje.
Umjesto toga, bolje je početi s ciljem koji odgovara tvom trenutnom stanju i potrebama. To znači postepeno dva treninga sedmično umjesto pet, 20 minuta šetnje umjesto sat vremena trčanja. Tako gradiš naviku i dobijaš osjećaj uspjeha.
Kad se male pobjede zbroje, doći će i veliki rezultati. Realan cilj nije odustajanje od ambicije to je pametan način da je postigneš.
- Koliko je važno da pravim male promjene svaki dan umjesto da odmah sve okrenem naopačke?
Male promjene su ključne. Najveća zabluda je da moraš odmah sve promijeniti – i ishranu, i trening, i navike. To uglavnom vodi do preopterećenja i odustajanja
Kroz svojih 28 godina iskustva vidjela sam da su upravo mali, postepeni koraci najtrajniji. Možeš početi sa samo 5 minuta kretanja dnevno, pa ih pretvoriti u pola sata, pa u sat, dva puta sedmično… i već si na putu ka velikoj promjeni.
Male akcije grade naviku, a navika onda gradi tebe. Zato ne potcjenjuj sitne korake – oni su garancija za dugoročne rezultate.
- Kad se vratim s odmora, više me stigne neka psihička iscrpljenost nego fizička… Kako mi trening konkretno može pomoći?
Fizička aktivnost može biti najbolji lijek za mentalnu iscrpljenost. Kada se pokreneš, fokusiraš se na pokret, disanje i tijelo i na taj način praviš prekid od svega što te opterećuje.
Tokom vježbanja oslobađaju se endorfini i serotonin, hormoni zbog kojih se osjećaš bolje, smirenije i energičnije. Zato često nakon treninga kažeš: “Osjećam se lakše, kao da mi je pao kamen sa srca.”
Ne mora to biti odmah intenzivan trening dovoljno je i lagana šetnja, istezanje ili sat vremena grupnog časa da osjetiš promjenu u glavi i raspoloženju.
- Kako da se motivišem kad sam totalno demotivisana i iscrpljena, pogotovo poslije duže pauze?
To je najčešće pitanje koje dobijam “kako da se motivišem kad mi se ništa ne da”.
Problem je u tome što većina žena čeka da motivacija dođe sama od sebe, a ona je uvijek kratkog daha.
Motivacija ti može pomoći da kreneš, ali ne i da nastaviš. Rješenje je da umjesto motivacije gradiš naviku. Kada trening postane dio tvoje svakodnevnice, kao pranje zuba ili tuširanje, više se ne pitaš da li imaš volje jednostavno uradiš.
Zato kreni malim, konkretnim koracima: zakaži trening, pripremi torbu večer prije, dogovori se s trenericom ili prijateljicom. Kad imaš sistem, energija i volja se vraćaju same kroz kretanje.
- Giovanna, ok, kad jednom krenem kako da izdržim i ne vratim se na staro?”
Kontinuitet se ne gradi snagom volje nego jasnim planom i podrškom. Kada imaš strukturu, svoj termin, unaprijed pripremljenu torbu, trenericu koja te čeka mnogo je teže odustati.
Drugo, važno je da prihvatiš da će doći periodi promjena: posao, obaveze, umor. Umjesto da tada prekineš, potrebno je samo prilagoditi trening kraći, lakši, ali da ostaneš u pokretu.
Treće, edukacija i svjesnost: kad znaš zašto to radiš i koliko ti donosi dobrobiti, veća je vjerovatnoća da nećeš odustati.
A najvažnije nauči da voliš sebe i da to vrijeme posmatraš kao poklon koji daješ sebi.
Kad uđeš u taj stav, povratak na staro više ti neće biti opcija.
Na kraju, želim da svaka žena zapamti jednu stvar: nije važno koliko puta si do sada odustala, koliko puta si rekla “od sutra ću” ili koliko si se puta osjećala krivom što nisi krenula.
Važno je da danas odlučiš napraviti prvi, mali korak.
Ne treba ti savršen plan, skupa oprema ili beskrajna motivacija dovoljno je da kažeš sebi: “Vrijedim toga. Vrijedim da odvojim pola sata za sebe.”
Male akcije vode velikim promjenama. A kad jednom osjetiš snagu i zadovoljstvo koje ti donosi pokret, shvatit ćeš da to nije obaveza, nego poklon koji daješ sama sebi.
Zapamti ti si najvažniji projekat svog života.
