Piše Emina Hadžić
Muškarci ne pokazuju emocije, ne plaču. Tako su nas učili. Od malih nogu slušamo da muškarci moraju biti čvrsti, da su emocije znak slabosti, da se prava snaga mjeri sposobnošću da izdrže, prešute i izdrže još malo. Ako boli – pregrizi. Ako si tužan – sakrij. Ako voliš – ne pokazuj previše. I tako, generacije muškaraca odrastaju u uvjerenju da se njihova vrijednost mjeri kroz neprobojnost, kroz odsutnost emocija. Ali gdje nas je to dovelo?
U svijetu u kojem se od muškaraca očekuje da budu stijene, zaboravljamo da stijene ne dišu. A ljudi nisu stijene. Ljudi osjećaju, vole, pate, nadaju se. I to nije slabost, to je snaga.
U svijetu koji muževnost još uvijek često mjeri kroz snagu, suzdržanost i dominaciju, emotivan muškarac nailazi na zidove. Ako pokazuje tugu, preosjetljiv je. Ako pokazuje ljubav, previše je mekan. Ako je empatičan, nije dovoljno muževan. No, šta ako smo stoljećima pogrešno definirali mušku snagu?
Snaga u ranjivosti
Najveći lideri i vizionari kroz povijest nisu bili oni koji su sakrivali osjećaje, već oni koji su ih razumjeli. Od Martina Luthera Kinga do Nelsona Mandele, od književnih velikana do genijalnih umjetnika, svi su oni znali da prava snaga ne leži u gušenju emocija, već u njihovom izražavanju.
Emotivni muškarac nije slab. On je onaj koji ima hrabrosti osjetiti, razumjeti i podijeliti. On je prijatelj koji priznaje da prolazi kroz težak period. On je partner koji zna reći “Boli me” ili “Volim te” bez straha da će ga se smatrati manje vrijednim.
Ranjivost nije suprotnost snazi, ona je njezin najviši oblik. Treba više hrabrosti priznati strahove nego ih potisnuti. Treba više snage suočiti se sa sobom nego nositi masku nepobjedivosti.
Emocionalna inteligencija – nova muška vještina
Ako su prošle generacije muškaraca odgajane da budu “tvrde”, onda bi nova generacija trebala biti odgajana da bude autentična. Emocionalna inteligencija nije luksuz, već nužnost. Muškarac koji zna prepoznati i izraziti emocije nije samo bolji partner, on je uspješniji lider, bolji prijatelj, zadovoljniji čovjek.
Društvo treba prestati gledati na muške emocije kao na teret. Suze nisu slabost, već ispušni ventil koji čuva mentalno zdravlje. Potiskivanje boli ne čini nas jačima, samo nas udaljava od nas samih.
Zato je vrijeme da prestanemo dijeliti emocije na “muške” i “ženske”. Tuga, sreća, strah, ljubav, to su ljudske emocije. I baš kao što žene godinama dokazuju da mogu biti jake i samostalne, muškarci sada moraju dobiti pravo da budu emotivni bez straha od osude.
Muževnost nije u suzbijanju onoga što osjećamo, već u sposobnosti da te osjećaje razumijemo i nosimo se s njima. U tome nema slabosti, samo snage.
Dakle, sljedeći put kad vidite muškarca koji ne skriva emocije, nemojte misliti da je slab. Možda pred vama stoji jedan od najjačih ljudi koje ćete ikada upoznati.
