Piše Emina Hadžić
U svijetu koji se sve brže mijenja i gdje se čini da su svi u stalnoj potrazi za sljedećim korakom naprijed, lojalnost postaje rijetka vrlina. Nekada su riječi „prijateljstvo“ i „posao“ nosile težinu odgovornosti, povjerenja i uzajamne podrške. Danas, nažalost, sve češće svjedočimo situacijama u kojima te riječi gube svoje značenje, ostavljajući nas razočaranima i povrijeđenima.
Sjećam se vremena kada su prijateljstva bila svetinja, kada su se tajne čuvale kao najveće blago, a obećanja davala sa težinom koja se poštovala. Danas, međutim, sve više osjećam kako se povjerenje iznevjerava, i to od onih od kojih to najmanje očekujemo. Bol koja prati takva razočaranja je posebna vrsta boli – ona koja ne samo da slama srce već i ruši temelje našeg povjerenja u ljude.
Nešto slično dešava se i u poslovnom svijetu. Nekada je lojalnost kompaniji i kolegama bila pitanje ponosa i časti. Ljudi su gradili karijere na osnovu povjerenja i predanosti, znajući da će njihov trud biti prepoznat i nagrađen. Danas, međutim, mnogi poslodavci vide radnike kao potrošnu robu, a radnici poslodavce kao stepenicu ka boljoj prilici. U takvom okruženju, lojalnost postaje luksuz koji si malo ko može priuštiti.
Vrlina koja dolazi iz srca
Najteže je kada te izdaju oni koje smatraš najbližima. Kada te iznevjeri osoba kojoj si vjerovao svim srcem, ta izdaja boli na način koji je teško opisati. Riječ je o boli koja se urezuje duboko u dušu, ostavljajući trajne ožiljke. Sjećam se trenutka kada sam shvatila da prijatelj za kojeg sam mislila da će uvijek biti uz mene, nije bio tu kada mi je bio najpotrebniji. Ta spoznaja me je slomila, ali i otvorila oči.
Možda je najtužnije to što u toj boli postoji i doza krivice – krivimo sebe što nismo prepoznali znakove, što smo vjerovali i što smo se nadali. Ali nije na nama da nosimo tu krivicu. Lojalnost je vrlina koja dolazi iz srca, i onaj ko ju je iznevjerio nosi veću odgovornost.
Uprkos svemu, ne smijemo izgubiti vjeru u ljude. Možda lojalnost postaje rijetka, ali to ne znači da ne postoji. Postoje ljudi koji će stajati uz tebe bez obzira na sve, koji će te držati za ruku u najtežim trenucima i koji će poštovati vrijednosti koje dijeliš. Možda ih je teže pronaći, ali kada ih pronađemo, shvatamo da su oni naše pravo blago.
Lojalnost u prijateljstvu i poslu možda više nije pravilo, ali može biti izuzetak. Možemo birati da budemo lojalni, da držimo do svojih riječi i da podržavamo one koje volimo. Možemo birati da budemo svjetionik u svijetu koji je sve manje vjeran prijateljima, pa i poslodavcima. Jer na kraju dana, naša lojalnost prema drugima, bez obzira na sve, najviše govori o nama samima.