Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević / Spektroom
Kada je prije pet godina izabrana za voditeljicu istraživačkog tima National Geographica, globalnog udruženja osnovanog s namjerom promocije nauke koje ima najrazličitije kanale djelovanja (od same organizacije, do TV kanala i uglednog istoimenog magazina), Travničanka Adla Kahrić dospjela je u žižu javnosti. Imala je tada 24 godine i diplomu sa studija genetike, te je dobila zadatak da koordinira naučni tim koji je analizirao stanja i bolesti raža u Mediteranskom moru.
I prije National Geographica, Adla je u bosanskohercegovačkim naučnim krugovima bila poznato ime s velikim brojem naučnih i stručnih radova, a svoje je djelovanje fokusirala na zaštiti marinskog akvatorija naše zemlje. Prisjećajući se “naučne avanuture“ sa National Geographicom, kaže kako joj je to bilo neprocjenjivo iskustvo te sa ponosom ističe činjenicu da je skupila hrabrost i aplicirala na konkurs koji ju je vodio u istraživački poduhvat, shvativši kako je radom i trudom dosegla respektabilne znanstvene nivoe. Ako u jednoj rečenici trebate opisati Adlu, najbolje će biti da se poslužite onom kojom je sama sebe objasnila na LinkedInu: “Ja sam naučnica, zaštitnica divljih životinja, ronilac, maratonka, TEDx govornica, ljubiteljica putovanja i hrane.” I dodala: “A koja je tvoja supermoć?“
Nakon studija genetike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, magistrirala je ekologiju, i taj njezin obrazovni bekgraund nas je vodio i ka našem mjestu susreta na kojem ćemo raditi intervju. Našle smo se u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja i razgovarale usred gužve koju je izazvala Noć istraživača. Tamo su nastale i fotografije kojima smo željeli poslati poruku: o zagađenju za koje je “najzaslužniji” čovjek, o klimatskim promjenama, o sistematičnom uništavanju biljnog i životinjskog svijeta, bez da zastanemo i razmislimo o posljedicama svog djelovanja. Jer Adla, i simbolično i praktično, predstavlja nadu: mlada je, obrazovana te naučno i stručno djeluje baš tamo gdje treba.
Ljubav prema nauci
Ova divna djevojka, rođena u Travniku, bavi se zaštitom biološke raznolikosti, zaštitom biljnih i životinjskih vrsta, ili jednostavno rečeno, zaštitom prirode. “Prirodni resursi, poput čistog zraka, vode i hrane, resursi su bez kojih ne možemo živjeti, a često ih uzimamo zdravo za gotovo. Poruka je jednostavna: ukoliko želimo da živimo u zdravijoj sredini i imamo kvalitetniji život, trebamo štititi biološku raznolikost”, govori Adla.
Sredina u kakvoj je odrastala potpuno je različita od onoga za šta se ona opredijelila i studijem i zanimanjem. Jednostavno, kaže, rođena je s ljubavlju prema nauci, prirodi, životinjama, umjetnosti i sportu. “Ta ljubav se s vremenom oblikovala i učinila moj život dinamičnijim i avanturističkim. Moj život i jeste prava avantura, ispunjena usponima i padovima, sa izazovima i ciljevima, i što je najbitnije, sa ljudima koje volim.” A njezini ciljevi su konkretni: uvođenje marinskih zaštićenih područja koje, kako kaže, naša zemlja trenutno ne posjeduje. Mnogo je vrsta u BiH, napominje, koje treba staviti na crvenu listu i zaštititi marinsko područje kako bi te ugrožene vrste mogle opstati u toj sredini. I ovdje je mjesto za anegdotu koju Adla često prepričava: “Kad idem na teren, moj posao podrazumijeva ronjenje, a od mame najčešće, kad joj javim da sam krenula negdje na put, dobijem poruku: Samo nemoj roniti!”
Znatiželja i potraga za nepoznatim čine njene dane aktivnim i uzbudljivim, a rezultati rada joj omogućavaju da doprinese zajednici i čovječanstvu. “Tada se osjećam vrlo korisno, jer shvatam da moj doprinos vrijedi našem društvu. Raditi svoj posao i biti koristan društvu je nešto što bi sve nas trebalo činiti sretnim.”
Sa toliko strasti i posvećenosti govori o vlastitom naučnom i praktičnom radu da je nemoguće ne zainteresirati se za njena postignuća. A Adla ih tumači na poseban način: “Koliko god ne možemo voljeti sve predmete u školama i na fakultetima, ipak, kada se bavimo onim što nas zanima, želja nas tjera da učimo svaki dan i budemo bolji. Nauka ka tome i teži, da svaki dan naučimo nešto novo i da doprinosimo čovječanstvu kroz nova otkrića. U nauci je ‘eureka momenat’ neopisiv. Eh, to je ta džungla emocija koja se javi kada otkrijete nešto novo!”
Knjiga o ražama
Velike istine i ideje su u osnovi jednostavne, i ono što nam se kroz razgovor s 29-godišnjom naučnicom nudi kao potpuno jasna stvar jeste sljedeće: nauka daje odgovore na sva pitanja, olakšava nam život, i zbog toga ne treba nikada biti zanemarena, nego treba u nju ulagati kako bismo zajedno napredovali kao društvo. Uz sve svoje dosad objavljene publikacije, Adla Kahrić autorica je jedne od najzanimljivijih stručno oblikovanih knjiga u našoj zemlji: Raže Bosne i Hercegovine. Ta njena prva knjiga predstavlja, kako kaže, za nju važan emotivni trenutak iz dva razloga: obuhvata Neum, mjesto gdje je prvi put započela istraživati, i govori o ražama, s kojima je započela svoju karijeru. “Mnogi ljudi uopšte ne znaju da u Bosni i Hercegovini postoje raže, pa dobijam puno pitanja, a glavno je: Hoće li me napasti?, ili komentara poput: Više se nikad neću kupati u Neumu! Naravno da kažem da raže ne napadaju ljude, kao što to mnogi misle.” U deset godina koliko istražuje raže u neumskom akvatoriju, susrela je četiri vrste, kao što su, naprimjer, mramorna električna raža koja proizvodi elektricitet ili raža sa otrovnom bodljom.
“Uništavanje“ leđa
Od septembra prošle godine Adla je asistent nacionalnoj fokalnoj tački za Konvenciju Ujedinjenih Nacija o biološkoj raznolikosti, kao i za Međuvladinu naučno-političku platformu za bioraznolikost i usluge ekosistema u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.
A i njezin život je raznolik kao i ono za šta se bori. Kada joj, kako duhovito opisuje, kancelarijska stolica uništi leđa, ona promijeni stolicu i nastavlja ih uništavati na nekom drugom mjestu, poput aviona, na još neudobnijim sjedalima, kako bi došla na drugi kraj svijeta, na Kostariku, pa tu nastavlja uništavati leđa na radnim sastancima sa naučnicima širom svijeta. “Takvi sastanci znaju potrajati i po dvanaest sati kako bismo zajedno finalizirali procjenu na kojoj radimo. U sklopu Međuvladine naučno-političke platforme za biodiverzitet i dobrobiti ekosistema (IPBES) trenutno radim na procjeni transformativnih promjena, zbog čega sam i bila u Kostarici.”
A kad se ne bavi naukom, istraživanjima i ostalim aktivnostima u području zaštite okoliša, Adla ustaje rano, ode u prirodu i trči. Istrčala je i maraton, na što je posebno ponosna. “Vikendima idem na utrke i sama sebi svaki put kažem zašto mi je ovo trebalo, a na kraju trke mislim: super, koju ćemo sljedeću! Naprosto volim trčanje, i smatram da jedna utrka može deskriptivno pokazati put života, gdje na samom početku zadajemo sebi ciljeve na kojima radimo, a onda u toku trke proživljavamo borbu koja je ispunjena raznim emocijama i dovodimo sebe do granica izdržljivosti. No, ulazak u cilj je naša nagrada za ono na čemu smo radili, i ma kakav god bio rezultat, došlo se do kraja te se ne odustaje, nego se zadaju novi ciljevi na kojima se ponovo hrabro i uporno radi.”
Promjena počinje od nas
Tekst o Adli Kahrić bio bi nepotpun ako nas nečemu ne nauči, podsjeti na vlastito djelovanje i posljedice tog djelovanja. Evo šta možemo i sami uraditi kada je riječ o spašavanju planete Zemlje: smanjiti potrošnju neobnovljive energije, reciklirati otpad i smanjiti upotrebu jednokratnih plastičnih proizvoda, štediti vodu i koristiti kišnicu kad je to moguće, koristiti javni prevoz, bicikl ili automobil s manjom emisijom CO2, postati vegetarijanac, podržavati one koji se bave očuvanjem prirode i bioraznolikosti, stalno se educirati i širiti svijest o ekološkim problemima kako bismo motivisali druge. Svaka mala promjena u načinu života može doprinijeti očuvanju planete. Važno je da zajedno radimo na smanjenju negativnog uticaja na okolinu.
