Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Almin Zrno
Te subote uveče sve mirisalo na slavlje i pobjedu, ali ekipa filma Smrt u Sarajevu, predvođena Danisom Tanovićem, nije polagala previše nade u finalnu večer Berlinalea i dodjelu glavnih nagrada. Ranije tog dana, u podne, objelodanjeno je da je Smrt u Sarajevu ovjenčana nagradom filmskih kritičara FIPRESCI, pa je djelovalo da je to – to.
Šta se sve dešavalo u Berlinu prije i poslije dodjele nagrada, ispričao nam je sam reditelj tri dana kasnije. Fraza “nismo očekivali nagradu” kod Tanovića i ekipe stvarno je bila istinita. Glumačka ekipa, koju su činili: Vedrana Seksan, Izudin Bajrović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Snežana Vidović, Muhamed Hadžović, Edin Avdagić i Boris Ler, vratila se u Sarajevo dan nakon premijere 15. februara. Također, u Sarajevo su se vratili i Danisova supruga Maëlys de Rudder, njihove dvije starije kćerke, Livina i Dania , te Danisov tata Mevludin. Reditelj Tanović, producenti Amra Bakšić Čamo i Adis Đapo, te kostimografkinje Hatidža Nuhić i Ina Arnautalić planirali su ostanak do petka, a onda – svako svojim obavezama. Međutim, jedan je telefonski poziv reditelju, nekoliko sati prije leta za Sarajevo, ovu ekipu zadržao u Berlinu.
Ljubavi, volim te!
Znajući protokol od prije tri godine, kad je o molbi da ostanu na dodjeli nagrada prvo obaviješten producentski tim, Tanović i ekipa nisu baš vjerovali da će te subote išta dobiti. Ipak, ostali su, čekajući razvoj događaja. Nakon uručenja nagrade filmskih kritičara, uslijedila je noć dodjele glavnih priznanja, nizala su se imena reditelja, scenarista, glumaca i glumica, ali Danisovo se nije čulo na pozornici…
Na kraju su na bini, na stolu pored kojeg je stajao žiri na čelu sa Meryl Streep, ostala dva medvjeda – zlatni i srebreni. A onda je njemački glumac Lars Eidinger, član čuvenog Schaubühne teatra, prozvao Danisovo ime. Grand Prix, Srebrenog medvjeda, osvaja reditelj filma Smrt u Sarajevu!
Pomalo zbunjen, ali sigurnog koraka i nasmijan, Danis Tanović popeo se na pozornicu, pozdravio sa članovima žirija te održao kratki govor kombiniran na englesko-bosansko-francuskom jeziku. “Hvala mojim producentima, koji su bili strpljivi sa mnom u trenucima kad sam mislio da nikad neću završiti ovaj film. Moram zahvaliti Bernard-Henriu Lévyju, koji je napisao pozorišni komad na osnovu kojeg je film nastao. Hvala mojoj ekipi, glumcima i glumicama, koji su nevjerovatni. Hvala, Berlinale, što ste nas ugostili”, poručio je na engleskom, a onda na bosanskom jeziku pozdravio svoje prijatelje u kafeu poznatog sarajevskog kina, koji su u tom trenutku euforično slavili: “Pozdrav raji u Meeting Pointu.” Posebna, ljubavna poruka bila je za suprugu Maëlys: “Mon amour, je t’aime”, kazao je, a onda, na kraju, visoko podigao Srebrenog medvjeda i završio riječima na bosanskom: “Mama, tata, ovo je za vas!”
I sve se to odvijalo na Danisov 47. rođendan! Ljepši poklon sigurno ni sam ne bi mogao zamisliti. A najbolje je tek uslijedilo. Na zabavi na kojoj se okupila filmska krema, Danis i bosanska ekipa bili su u centru pažnje koja je kulminirala pjevanjem pjesme Happy Birthday. A među pjevačima su bili diva Meryl Streep i slavni britanski glumac Clive Owen.
“Ušao sam u dvoranu, a njih 150, u prvom planu Meryl i Clive, počinju pjevati Sretan rođendan! Nevjerovatno! Potom sam sat vremena pričao s njih dvoje o filmu, i rekli su mi kako su glumci nevjerovatni. Meryl nije mogla vjerovati da skoro polovina glumaca iz Smrti u Sarajevu nije nikad igrala u filmu. Žao mi je samo što nisam snimao sve ono što je rekla o njima…”
Glumica koja je u filmskom svijetu neprikosnovena diva nije štedjela komplimente ni kad je reditelj u pitanju: “Meryl mi je u jednom trenutku kazala kako je podsjećam na Čehova. Rekao sam joj da mi napuhuje ego, ali da je neću sprečavati”, s osmijehom nam prepričava Danis. Sretan je što su Meryl Streep i Clive Owen, gledajući film, shvatili sve: cijelu situaciju, poruku filma, priču koju danas živi Bosna i Hercegovina.
Ali, najdirljiviju i najsmješniju reakciju na osvajanje Srebrenog medvjeda Danis je dobio od svog najmlađeg sina, šestogodišnjeg Hadriana. “Tata, što se svi raduju kad ti nisi pobijedio?”, pitao je Tanović junior, izazvavši salve smijeha kod svog tate. Ipak, i Hadrian, kao i devetogodišnja India, desetogodišnji Orhan te Dania i Livina s veseljem su dočekali još jednog srebrnog kipića iz Berlina, koji sada uz Oscara, Zlatnu palmu i Zlatni globus dobivene za Ničiju zemlju 2001, i uz još desetine filmskih nagrada, čine impresivnu kolekciju.
Desilo se u Belgiji
Za to vrijeme, u sarajevskom kinu Meeting Point, Danisova voljena Maëlys proslavljala je pobjedu s prijateljima. Međutim, od silne graje i ovacija koje su zapljusnule Meeting Point, ona zapravo i nije čula riječi Mon amour, je t’aime, koje joj je suprug uputio s berlinske pozornice. I zato je, u šali, kad se kasnije te večeri čula s mužem, upitala: “A gdje sam ja?” Danis nam kroz smijeh prepričava kako ga je spasio snimak dodjele nagrada pa je Maëlys ipak čula suprugove riječi ljubavi, izrečene na njezinom maternjem jeziku. “A mogao sam nagrabusiti”, smije se naš oskarovac.
Toplina i nježni pogledi, koje je ovaj prekrasni par razmjenjivao i na snimanju za Graciju, svjedoče o njihovoj ljubavi. Dvadeset godina braka, koje će proslaviti 31. maja, te njihovo petero djece dokaz su da ljubav koja ih je spojila prije više od dvije decenije i danas traju jednakom jačinom.
A znate li da je Danis ovu lijepu Belgijanku, rođenu u Americi, prvi put ugledao – kroz kameru? Naime, 1995. godine snimao je jednu mirovnu konferenciju u Belgiji, na kojoj su učestvovale prve dame nekadašnjih predsjednika iz bivše Jugoslavije, a Maëlys de Rudder je radila za Bernarda Kouchnera, tadašnjeg člana evropskog parlamenta. Kako je konferenciji prisustovala i Suha Arafat, supruga palestinskog predsjednika Yassera Arafata, Kouchner je svoju saradnicu zamolio da joj se nađe pri ruci.
“Snimao sam kamerom s balkona ulazak gospođe Arafat i ugledao Maëlys pored nje. Pitao sam fotografa koji je stajao pored mene: Ko je ona cura? A on odgovorio: ‘Mislim da je to tjelohranitelj gospođe Arafat.’ Rekao sam mu da previše gleda Bondove filmove i raspitao se podrobnije o djevojci koju sam ugledao kroz kameru. I evo, dvadeset godina kasnije, petero djece i to je to.”
Da, to je to, pomislili smo kad su Danis i Maëlys stigli na snimanje za naslovnicu Gracije, i kad smo shvatili da je zaboravio Srebrenog medvjeda! “Šta će ti medo, imaš nas dvoje. Uostalom, supruga je moja najveća nagrada”, uzvratio je Danis razoružavajućim osmijehom. Ipak, medo je stigao, i to u pratnji svog “brata” koji je Tanović osvojio prije tri godine za film Epizoda u životu berača željeza, pa je snimanje, u veseloj atmosferi, i vođeno sigurnom rukom i preciznim uputama fotografa Almina Zrne, moglo početi.
Usput nam Danis prepričava zgode iz Sarajeva u protekla tri dana. Dok je s motorom stajao na ulici, nepoznata žena mu je prišla i zagrlila ga. Nedugo potom, s prijateljem je otišao na ćevape u Peticu i obojica su naručila po pet ćevapa, ali se to poslužiteljici učinilo nedovoljno. “Malo vam je petica, evo vam po deset ćevapa na račun kuće”, rekla je. “To samo ovdje možeš doživjeti, i to je divno”, kaže Danis, koji je naletio kasnije na zlatara Seada Sofića, a on mu poklonio dvije manžetne iz svoje zlatarske radnje. Jednostavno, svi na svoj način žele pokazati koliko ih je nagrada iz Berlina obradovala. “Super je vidjeti kako malo ljudima treba da se nečemu obraduju.”
A obradovani su tada bili i Danisovi roditelji, mama Hatidža i tata Mevludin. Danisova mama, nekadašnja profesorica u Osnovnoj muzičkoj školi, i više je nego ponosna na sina jedinca. Baš kao i tata Mevludin, bivši profesor na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, gdje je, pazite sad, predavao glavnim glumicama filma Smrt u Sarajevu: Faketi Salihbegović-Avdagić i Snežani Vidović. A Danis je, opet, bio profesor Muhamedu Hadžoviću i Edinu Avdagiću. Tako je Tanovićev otac imao svoje, a Danis svoje studente u ovom filmu. Šta reći nego, dobro su ih naučili!
