Nedavno objavljeno

Ko nam preostaje da mu vjerujemo?

Kako je moguće da policijske institucije u svojim redovima imaju pripadnike za koje znaju da mogu biti prijetnja po sigurnost građana i ne poduzimaju ništa?!

Pripadnik MUP-a TK Elvis Ćustendil je s više hitaca iz pištolja usmrtio Amru Kahrimanović u Tuzli. Prema medijskim navodima, Ćustendil je imao psihičkih problema, pištolj mu je oduziman više puta, a također je privođen na otriježnjenje zbog alkohola. Ćustendil je prvo bio inspektor, radio je kao zamjenik komandira u PS Istok pa je radio u Odjeljenju kriminalističke policije i na kraju je došao do Operativnog centra Uprave policije MUP-a TK.

Poredane ovako, posebno u svjetlu činjenice da je ubica pripadnik policijske institucije, ove informacije su alarm za sve nas (ako alarmi u bh. društvu postoje više i za jednu anomaliju). Ne znamo, naravno, sve detalje, ali pravo da postavljamo pitanja – imamo: kako Ćustendil, ako mu je i ranije oduziman pištolj, te je navodno imao psihičkih problema, nije bio suspendiran? Ko će snositi odgovornost za to, kao i za činjenicu da je upravo to “guranje pod tepih” nečijeg psihičkog stanja dovelo do ubistva.

 

Dželila Mulić-Čorbo, psihologinja i psihoterapeutkinja sa velikim iskustvom rada sa ženama koje su preživjele nasilje, gostujući u Gracijinom intervjuu Važne minute govori o tome koliko je važno da se žene koje traže zaštitu od sistema na pravi način prihvate u institucionalno okrilje. Gracijino iskustvo govori o tome kako smo i sami prolazili najstrožije obuke kako bismo na pravi način prenijeli ispovijesti žena štiteći ne samo njezin identitet već i dostojanstvo.

ISPOVIJEST ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Dvanaest godina ropstva – Gracija

Hajde da pitamo ovako: kako je moguće da mi pristupamo temama nasilja nad ženama na posebno senzibilan način, a da institucije u svojim redovima imaju policijske pripadnike za koje znaju da mogu biti prijetnja po sigurnost građana i ne poduzimaju ništa?! I sad je još jedna žena ubijena zbog takvog odnosa?!

Kako da dođemo do suštine: do onoga da svako svoj posao treba obavljati profesionalno. U ovom trenutku je važno postaviti i pitanje kako i ko vrši psihološke procjene lica koje nose pištolj? Kakvi filteri i procedure postoje kad su u pitanju službena lica? Kako postaneš ili ostaneš policajac a da imaš psihičkih problema? I, na koncu, kako da sad vjerujemo bilo kome, nakon ovog u Tuzli?

Trebamo i moramo imati saradnju – mi u medijima i institucije sistema – to govorimo već godinama, ne postoji drugi način da razvijemo odnos povjerenja koji će onda biti ključna odrednica i za vraćanje povjerenja građana i građanki u institucije sistema.

Danas, sutra, prekosutra svi ćemo tražiti krivce, upirati prstom, ali kad se i na ovo ubistvo spusti zavjesa tišine – moramo nastaviti i ponavljati: nama u medijima trebaju partneri u institucijama koji će preuzimati odgovornost i otkrivati slabe tačke unutar vlastitih redova i jačati kako njih tako i naše povjerenje. Jer bez toga nemamo ništa.

Latest Posts

spot_img

Raport

spot_img