U nedavno objavljenoj studiji, grupa naučnika istražila je i sažela protuupalna i antikancerogena svojstva crnog bijelog luka, ističući njegove bioaktivne spojeve i potencijalne terapijske prednosti u odnosu na “obični” bijeli luk.
Bijeli luk (Allium sativum L.) sastoji se od dvije podvrste s različitim strukturnim karakteristikama. Iako je poznat po svojim zdravstvenim prednostima poput zaštite jetre ili bubrega i svojstava protiv raka, njegov intenzivan okus i miris ograničavaju njegovu upotrebu, često uzrokujući loš zadah, tjelesni miris i potencijalnu toksičnost u velikim dozama.
Crni bijeli luk, proizvod odležalog sirovog bijelog luka u kontrolisanim uslovima, pojavio se kao zdrava alternativa. Ovaj proces starenja mijenja boju, teksturu i okus bijelog luka, smanjujući njegovu oštrinu i miris te pojačavajući njegove bioaktivne spojeve, posebno antioksidanse poput S-alicina.
Proces starenja crnog bijelog luka značajno mijenja njegove fizikalno-hemijske osobine, što dovodi do značajnog povećanja antioksidativnih spojeva. Ovaj proces rezultira hemijskim profilom koji se jasno razlikuje od svježeg bijelog luka, jer je crni bijeli luk obogaćen višom koncentracijom antioksidansa.
Poboljšani sastav crnog bijelog luka povezan je s brojnim zdravstvenim prednostima. Naučna istraživanja naglašavaju njegov potencijal za antikancerogeno, antiproliferativno i protuupalno djelovanje.
Pored toga, crni bijeli luk pokazuje imunomodulirajuća, kardioprotektivna, nefroprotektivna i hepatoprotektivna svojstva, zajedno s prednostima za probavni i nervni sistem. Također obećava u liječenju dijabetesa i pretilosti, što ga čini vrijednim dodatkom ishrani.
