Piše Emina Hadžić
Unatoč činjenici da živimo u 21. stoljeću, u kojem je sloboda izbora nešto što se potencira i što nam je, uz sve ostale blagodati, donijelo „novo doba“, mi i dalje živimo u svijetu u kojemu tradicija vodi glavnu riječ. U tom „modernom“ svijetu oblikovanom tradicionalnim očekivanjima postoji tiha, ali otporna skupina žena koje su odlučile vlastiti život usmjeriti i kroz njega ići manje konvencionalnim putem – putem koji ne uključuje sklapanje braka do društveno prihvatljive dobne granice, putem koji slušanje dječijeg plača nije primarni cilj i putem na kojem su vlastiti izbor i sreća na prvom mjestu.
Te žene svjesno su odlučile da ne žele sklopiti brak ili da se ne žele ostvariti kao majke, ne iz nužde, već iz osobnih preferencija. Te žene smatraju da život za njih nudi mnoštvo drugih mogućnosti koje su izvan okvira bračne zajednice i majčinstva. One svoje zadovoljstvo pronalaze u neovisnosti i slobodi oblikovanja života koji ispunjavaju različitim iskustvima, interesima i strastima.
Mnoge žene pokreće njihova karijera, ambicije i strast, stoga biraju profesionalni rast i osobno ispunjenje. Ove žene ne bi trebale biti osuđivane niti bi se njihova vrijednost trebala umanjivati radi njihovih izbora. Sreća se može manifestirati na bezbroj načina, a životni uspjeh nije ograničen na tradicionalne i društveno prihvatljive pokazatelje kao što su brak ili majčinstvo. Za ove žene, zadovoljstvo postignutim ciljevima, odstupanje od uobičajenog i njegovanje vlastitih strasti služe kao istinski izvor zadovoljstva.
Univerzalni recept za sreću ne postoji
Međutim, vrlo je važno istaknuti da postoje i žene koje su neudane ili bez djece, ne radi vlastitog izbora i uvjerenja, već iz prirodnih razloga. One se suočavaju s preprekama iz domene medicine koje izglede za brak ili trudnoću čine izuzetno izazovnima ili nemogućima. Ove žene, prolazeći kroz složen i emocionalno naporan put, ne bi trebale biti dodatno izložene društvenim pritiscima ili neumjesnim upitima o bračnom statusu ili planiranju obitelji.
Kao društvo, moramo poštovati i cijeniti različite puteve koje žene biraju u životu. Njihove odluke trebaju biti poštovane, a ne analizirane; njihova vrijednost ne bi smjela biti povezana s bračnim ili roditeljskim statusom. Ispunjen život znači mnogo više od univerzalnog obrasca. Žene treba podržavati u definiranju vlastitih puteva oslobođenih tereta društvenih očekivanja.
U društvu u kojem se često ženu vrednuje prema njenom bračnom statusu i broju porođaja, krajnje je vrijeme da proslavimo snagu i izbore ovih izvanrednih žena.
Vrijeme je da shvatimo da ne postoji univerzalni recept za sreću i da mnoge žene zadovoljstvo pronalaze na jedinstvenom putovanju koje nužno ne uključuje brak i majčinstvo. Budimo solidarni s ovim ženama, pozdravljajući njihove izbore i prihvaćajući ljepotu šarolike tapiserije života gdje se sreća pronalazi na mnogo različitih načina i van okvira vjenčanog prstena ili dječje sobe.
