TV novinarka i autorica brojnih dokumentarnih serijala i priča te nositeljica brojnih priznanja za svoj novinarski rad – Arijana Saračević Helać s velikim uzbuđenjem dočekuje sutrašnji dan. Naime, 6. aprila u 20 i 30 sati, u velikoj dvorani BKC-a premijerno se prikazuje njezin dokumentarac Vikić. Dokumentarni film o ratnom komandantu Specijalne jedinice MUP-a RBiH, Draganu Vikiću je priča o čovjeku koji je 5. aprila 1992. godine, u Skupštini RBiH, javno i u živom TV prenosu, pozvao građane na odbranu od agresije.
Bio je to prelomni, historijski trenutak za BiH. Raspoloženje građana pretvorilo se u odlučnost za otporom. Taj javni poziv građanima da brane grad i sa današnje distance, pokazuje se kao najracionalniji potez. Dragan Vikić je prethodno bio dokazan i kao komandir, ali i kao sportista s najvišim sportskim priznanjima. U filmu se opisuje cijeli period koji je uslijedio, a autorica se bavi i Vikićevim životom godinama kasnije kad je protiv njega podignuta optužnica: od marta 2017. godine u Sudu BiH, pa sve do aprila 2022., trajalo je suđenje optuženim za ubistvo osmorice zarobljenih vojnika bivše JNA, koje se dogodilo 22. aprila 1992. u Velikom parku, u centru Sarajeva. Konačno, Sud BiH, 2. decembra 2022., pravosnažno oslobađa Vikića optužbi za ratni zločin u Velikom parku u Sarajevu. U međuvremenu mu je vidno narušeno zdravlje, ali je bio i ostao legenda Sarajeva. Čistih ruku.
S kakvim emocijamama ste radili na ovom dokumentarcu?
– 2.decembar 2022. je datum kada je drugostepenom presudom Suda BiH potvrđena oslobađajuća presuda Draganu Vikiću. Sedam godina ranije, kada je krenuo ovaj stamni proces, heroj odbrane Satajeva Vikić je rekao:”Moje ruke su čiste i to ću dokazati.” Mi smo svi znali da je to tako. Lično sam se stidjela i bila tužna svih tih 7 godina zbog sve te nepravde i boli koju je taj čovjek proživljavao. Bila sam nemoćna i onda upravo tog 2.decembra, dogovorila sam se sa svojom redakcijom da odmah uđem u projekat. Bila sam emotivno i fizičli potpuno slomljena jer sam samo nekoliko dana završila “Talijana” koji je takođe bio veoma zahtjevan projekat. Neposredno prije toga radila sam na dokumentarnoj priči Memorijalni centar Srebrenica – kroz borbu majki koje su se borile za mjesti ukopa njihovih ubijenih sinova. Sve se to odrazilo u meni ali čovjek iznova pronađe snagu kao da je to posljednji put. To je novinarstvo: profesija koja te obuzme i koja je tvoj život. Vječita borba. Jako sam sretna što sam uradila ovaj dokumentarac o Vikiću. Prije svega, zbog svih nas koji smo svjesni šta je tog 4.aprila 1992., značilo reći:” Poštovani građani, ja sam Dragan Vikić, komandant SJ MUP-a BiH”, pozivajući građane na odbranu od agresije. Ovo je priča i o njegovoj Specijalnoj jedinici Odreda “Bosna”. A onda kada smo u montaži, Dževad Skenderović montažer i ja “ušli” u sudnicu i pregledali nekoliko stotina sati suđenja, potpuno smo se slomili. Sve je to sada iza nas i ono što je važno, film je završen i spreman za projekciju.
Koliko je zahtjevnije raditi dokumentarne priče kojima ste i sami svjedočili tokom rata?
– Mislim da bi mi bilo lakše da nisam svjedok događaja. Ljudi koji rade sa mnom, znaju da ne odustajem i ne prihvatam”nema”. Ne možeš mi reći da ne postoji taj snimak, a lično sam ga ja pohranuila u dokumentaciju prije tri decenije. No, dešava se.Osim toga ti snimci su na formatima koji se ne koriste, mašine su pokvarene da bismo te snimke prilagodili za današnju tehnologiju. Međutim, uvijek se nađe način da na kraju bude kako mora biti. Televizija je slika i ja se toga ne mogu osloboditi. Kroz ovaj projekat sam naučila da pošten čovjek ne zna biti ogorčen.
Koliko je važno donositi ovakve zapise ne samo zbog velikih imena koja svi znamo, već i svih neznanih junaka koji su zaboravljeni u ovih skoro tri decenije nakon rata?
– Svjedoci smo stvaranja paralelnih historija koje čonjenice potpuno eliminišu. I zato je veoma važno, da kao svjedok događaja radim ovakve filmove i ostavim važne događaje i ljude da uvijek žive. S druge strane ovo je i moja borba za poštenu državu kao i one 1992.godine koju još nisam završila i od koje nisam odustala.
Šta Vam je bio najteži trenutak snimanja?
– Snimanje komandanta Vikića i postavljanje pitanja o događajima zbog kojih se stidimo posljednjih 7 godina. Pa onda Mladen Vojičić Tifa – on je bio veoma iskren i emotivan. Pa specijalci i njihova svjedočenja. Toliko su toga napravili za odbranu ovog grada i ove države da je to teško bilo obuhvatiti, ali nadam se da ovim filmom, ostavljamo jedan dubok trag za sve generacije.
Na kraju još i ovo: autorsku ekipu dokumentarca, na čiju premijeru je slobodan ulaz, uz Arijanu Sarajević Helać čine i snimatelj Almir Čaušević, te montažer Dževad Skenderović. Arijana nam napominje kako joj je veliku podršku tokom snimanja pružala i Vikićeva odvjetnica Adna Dobojlić.
