Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Privatni album
U oktobru 2011., petogodišnja djevojčica Lana Pudar došla je u školu plivanja mostarskog Kluba vodenih sportova “Orka”. Nije baš bila oduševljena, ali je, eto, odlučila isprobati i malo zaplivati sa ostalima. Njezin otac Velibor Pudar, nekadašnji golman Veleža, koji proteklih godina karijeru, kao trener golmana, razvija u Saudijskoj Arabiji, i dan-danas ima tu sliku pred očima: Lana sjedi na rubu bazena dok je trener Damir Đedović moli da uđe u vodu. “Ja sam tad bila u takmičarskom pogonu, a Damir Đedović ju je primio u školu plivanja. Kad je naučila plivati, Lana se prebacila kod mene u takmičarski pogon, i sa šest godina je imala svoj prvi takmičarski nastup”, prisjeća se u razgovoru za Graciju Lanina trenerica Alena Ćemalović.
Prepoznala je odmah Lanin talenat, a posebno ju je impresionirala ljubav koju je djevojčica, nakon početnog dvoumljenja, osjećala prema plivanju. To dvoje, u kombinaciji sa treningom, brzo su počeli davati rezultate. “Uvijek je bila najbolja u svojoj kategoriji, da bi počela obarati i prve državne rekorde. Znali smo o kakvom se talentu radi, ali tada nismo mogli ni slutiti šta će sve Lana postizati kad malo naraste”, priča nam Alena.
Zaljubljena u plivanje
Djevojčica kojoj su dotad cijeli svijet bili mama Nada, tata Velibor i stariji brat Nemanja otkrila je nove horizonte. Uz podršku i zalaganje trenerice Alene Ćemalović i predsjednika “Orke” Damira Đedovića, pomjerala je vlastite granice izdržljivosti, ljubavlju i posvećenim radom. “Ona se jednostavno zaljubila u plivanje, zavoljela je treninge, niko je nije morao nagovarati da im prisustvuje, i onda je sve lakše kad imate takvu djevojčicu u klubu.”
Njezin uzor je, kaže Alena, Šveđanka Sarah Sjöström, koju je imala priliku upoznati na Olimpijskim igrama u Tokiju prošle godine. “Nije neobično da djevojke kao što je Lana postižu ovakve rezultate u plivanju. Njezin idol Sarah je sa 15 godina postala olimpijska prvakinja, 2008. u Pekingu, ali jeste bitno da u narednim godinama ustraju u tome što postižu.”
Ono što jeste specifično za Lanu jeste da ona svoj put krči sama. Nema partnerice u plivanju, nema djevojaka u BiH s kojima bi se takmičila; uvijek je sama. Ali uprkos svim izazovima, nemogućnostima, činjenici da je, kako njezin otac Velibor često u šali kaže, “iz kade došla na olimpijadu”, naša plivačica je ustrajna i neumorna, i čeka olimpijski bazen u svom rodnom Mostaru. Dotad uspješno izvršava sve obaveze. Kako kaže Alena: “Odlična je učenica, pronašla je pravi način da balansira s obavezama. Kad je u školi, potpuno je posvećena tim zadacima; kad je na treningu, posveti se samo tome.”
Ono što ne znamo o njoj jeste da se Lana voli igrati, ali je ostala željna dječijih igara: preskakanja gume, spuštanja niz tobogan… “Ona je još uvijek dijete u duši”, kaže Alena. “Njezina velika želja je da ima veliko plivačko društvo s kojim bi trenirala i prolazila sve ove faze koje sada prolazi sama. Koliko god ozbiljno i posvećeno prolazila kroz treninge, znam koliko joj je važna igra. Kad smo bili u Abu Dhabiju, tiha želja joj je bila da posjetimo zabavni park, kao što je i svakom djetetu.”
Kad Alena i Lana ne pričaju o pripremama ili treningu, obično razgovaraju upravo o onome što mladu plivačicu jako zanima, a to su zabava i igra, te o tome koliko su joj važni roditelji. “Jako je vezana za mamu i tatu, mada je sticajem okolnosti tata manje prisutan u njezinom životu jer kao trener radi uglavnom vani. Lana se navikla na to, kao što se navikla i da sada ide sama po svijetu. Mama ju je pratila na takmičenjima do jedanaeste godine.”
Prenatrpan raspored
Lana će igru još malo ostaviti po strani; ljeto koje je upravo počelo ima zahtjevan raspored. Nisu se ni slegli utisci sa Svjetskog prvenstva u Budimpešti, a Lana je spakovala kofere i sa trenericom Alenom otputovala u Alžir, te odradila prvi trening na bazenu “Nautical center of the Olympic complex” u Oranu, gdje predstavlja BiH na Mediteranskim igrama. U ovoj takmičenjima prenatrpanoj plivačkoj sezoni u fokusu su juniorska prvenstva: u Bukureštu je 6. jula predviđen njezin nastup na takmičenju evropskog ranga. Podsjećanja radi, lani je na juniorskom Evropskom prvenstvu u Rimu osvojila zlatnu medalju u plivanju na 100 metara delfin tehnikom, te srebrna odličja na 50 i 200 metara. Uspješni niz je nastavila na Svjetskom prvenstvu u malim bazenima u Abu Dhabiju osvojivši bronzanu medalju, što je ostalo ubilježeno kao najveći uspjeh bh. sporta u 2021. Za kraj te godine sebe je “počastila” titulom državne prvakinje u svih šest disciplina u kojima se takmičila, devet puta oborivši bh. rekorde.
Ne znamo kako to izgleda iz njezine perspektive, ali nama, sa strane, sve što ova tinejdžerica radi je fascinantno. Ljeto je započela u žestokom ritmu, a do 15. juna je završila zahtjevne pripreme kako bi se što bolje spremila za nastup na pet vezanih takmičenja. Nakon Mediteranskih igara i nastupa na prvenstvu u Bukureštu, Lana sa svojim timom putuje u Peru, gdje će se u Limi održati Svjetsko juniorsko prvenstvo od 30. augusta do 4. septembra. “Iako je ona vrlo konkurentna na seniorskoj sceni, ipak su ova takmičenja za nju prikladnija jer Lana jeste juniorka. Teško je sve ove rasporede uklopiti, ali trudimo se, i ono što je najvažnije od svega – Lana to želi. Niko od nas je ne forsira na bilo koje prvenstvo; da u bilo kom trenutku kaže kako ne želi negdje ići – smjesta bismo je poslušali i stali iza nje. Ona stvarno voli da se takmiči. Istina, ima tremu pred nastupe sa seniorima, ali to nije ona trema koja blokira, nego ona koja je motiviše da postigne što više.”
Kako uspijeva održati formu i postizati rezultate šesnaestogodišnja plivačica u čijem gradu ne postoji olimpijski bazen, a kad želi trenirati za velika takmičenja ide u Sarajevo ili Banjaluku, ne znamo. Ali znamo da smo sretni što je naša, pa se s ponosom možemo dičiti njezinim uspjesima, čak i znajući da s nama nikakve veze nemaju.
