Da nije bilo Denisa, njegova mama Ines Kavalec bi se bavila nekim drugim poslom. Da nije bilo Denisa, ne bi bilo njezine čelične volje da svom sinu i drugoj djeci s poteškoćama u razvoju osigura mjesto na kojem će se osjećati svoji na svome. Da nije bilo Denisa ne bi bilo Udruženja “Dajte nam šansu” kojeg je utemeljila njegova mama, ne bi bilo servisnih centara, lijekova, pelena, prevoza, radionica, druženja, psihološke i pravne pomoći, ne bi bilo ničega.
Da nije bilo Denisa ni mama Ines i njezina porodica ne bi mogli znati kako posebna ljubav posebnog dječaka može da te učini najsretnijim na svijetu.
Da nije bilo Denisa, ne bi bilo onih koji su prepoznali trud njegove majke i nagrađivali je priznanjima koja su joj bila podstrek da, zbog Denisa i svih drugih dječaka i djevojčica, nastavi, više, dalje, bolje…
Da nije bilo Denisa, ne bi njegova mama znala kakvu pokretačku silu ima u sebi. Da nije bilo Denisa, ne bi bilo ni sjajnih poduhvata udruženja “Dajte nam šansu”, ne bilo teško dobijenih bitaka, institucionalnih rješenja, ne bismo svi mi znali sa čim se sve suočavaju osobe s poteškoćama u razvoju. Denis Kavalec je preminuo u 20. godini. Njegov tata Dejan je napisao: “Sine naš dragi, hvala ti za predivnih i prekratkih 20 godina i što si nas naučio šta su prave životne vrijednosti. Mama i tata će uvijek biti s tobom i nikada te nećemo prestati voljeti i čuvati”.
Denise, hvala ti za sve ovo i hvala ti što si dao snagu svojoj mami. Dragi Denise, da znaš da ćemo te se sjećati sa velikom zahvalnošću jer si ti bio velika radost svima nama.
Tvoja Gracija
