Prema posljednjem istraživanju OSCE-a o nasilju nad ženama u BiH, nešto manje od polovine žena u Bosni i Hercegovini doživjelo je neki oblik zlostavljanja od petnaeste godine. Pomaka ima malo ali su efektne poput inicijative poput “Nisam tražila”, kampanje nevladinog sektora, ali i, po prvi put, kroz sistemsko djelovanje vjerskih zajednica u BiH
Napisala Mersiha Drinjaković
Možda je sami start 2021. najbolje definisala glumica Nadine Mičić, jedna od pokretačica inicijative “Nisam tražila” koja kaže da joj godina započela sa strahom, ljutnjom i nesigurnošću. Sve ove osjećaje izazvala je kod Nadine, ali i kod svih nas, potresna ispovijest srbijanske glumice Milene Radulović, ispričavši kako ju je silovao beogradski učitelj glume Miroslav Mika Aleksić. Lavina se, nakon ove ispovijesti, zakotrljala u regionu, a u BiH je to bilo kroz Facebook stranicu “Nisam tražila” na kojoj su objavljene na hiljade anonimnih ispovijesti djevojaka i žena o vlastitim mučnim traumama seksualnog nasilja, maltretiranja i uznemiravanja. Za Nadine je ova godina imala i jedan posve lični cilj, upravo motivisan događajima koji su pokrenuli “Nisam tražila”. “Zbog svega navedenog godina je započela je i mojom željom da nekad imam sina, i da sve svoje napore uložim u to da bude dobar, pravičan čovjek koji poštuje i štiti žene. Godina se završava i ja sam majka jednog dječaka. Pamtiću je po ostvarenju želje.”
Inicijativa koju su uz Nadine pokrenule i njezine kolegice, glumice Matea Mavrak i Ana Tikvić te dramaturginja i rediteljica Asja Krsmanović, požnjela je, osim šokantnosti iskustava koja smo čitali, i konkretnu formu reakcije. Naime, djevojke iz “Nisam tražila” rade, uz kooperaciju sa Atlantskom inicijativom, koja već godinama posvećeno radi na prevenciji seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja, na izradi priručnika kao i detaljnog istraživanja funkcionisanja pravnih mehanizama kada je riječ o prijavi seksualnog nasilja i uznemiravanja u Bosni i Hercegovini.
Kako napisasmo u uvodniku novogodišnjeg broja Gracije – mi hroničari sadašnjice smo prokleti, jer bilježimo svako dno politike, ali smo blagoslovljeni što možemo pisati i o onima koji u našem društvu čine razliku. Među njima je svakako i tim UN Women u BiH, koji nam na podastiru uznemirujuće podatke: “U Bosni i Hercegovini svaka druga, a globalno svaka treća žena je iskusila neku vrstu nasilja – bilo da se radi o fizičkom, psihičkom, ekonomskom i seksualnom nasilju, najčešće od strane bivšeg ili sadašnjeg partnera.”
Nasilje nad ženama je jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava, a njegov uzrok je neravnomjerna podjela moći između muškaraca i žena. Dostupni podaci za BiH ukazuju na povećanje broja slučajeva nasilja u porodici za vrijeme krize uzrokovane pandemijom Covid-19. Ekonomska nesigurnost, strah od nepoznatoga, strah od gubitka posla – sve su to elementi koji su utjecali na porast broja slučajeva. Pandemija COVID-19 je dodatno istakla nedostatke sistema zaštite koji su postojali i prije pandemije, poput razlike u obimu i dostupnosti zaštite, informacijama ili uslugama obzirom na mjesto gdje preživjele traže pomoć. “Rad na rješavanju problema nasilja nad ženama je jako kompleksan, uključuje rad na usklađivanju pravnog okvira za zaštitu od nasilja sa međunarodnim standardima, dostupan sistem zaštite i podrške za preživjele, senzibilizirane pružatelje usluga podrške, a vjerovatno najzahtjevniji dio se tiče rada na promjeni stavova cijelog društva u vezi nasilja – na individualnom nivou, ali i na nivou zajednice.”
Nađa Hasanović bila je koordinatorica nedavno okončane kampanje UN Women BiH fokusirane na seksualno nasilje u BiH i suštinskom porukom: “Isključimo nasilje, uključimo prevenciju!”. Kaže nam kako je porast slučajeva nasilja usljed panedmije uočen u Bosni i Hercegovini kao i globalno, i ovdje se radi prvenstveno o nasilju u porodici koje uključuje fizičko, psihičko, seksualno i ekonomosko nasilje. “Bitno je napomenuti da je, pogotovo na samom početku pandemije zabilježena ograničena dostupnost institucija koje pružaju odgovor na nasilje kao što je to policija, zdravstvo, druge hitne službe jer je njihov fokus bio velikim dijelom provođenje mjera zaštite od COVID-19. Nedostajale su i posebni protokoli o postupanju u slučajevima, informacije gdje i kako naći pomoć. Sve su ovo nedostatci sistema zaštite koji su postojali i prije pandemije, koji su dodatno naglašeni u vanrednoj situaciji koju smo imali. Ipak, stvari se pomiču naprijed, i UN Women je uz finansijsku podršku Švedske, u saradnji sa partnerima podržao izradu analiza i smjernica za postupanje u slučajevi pandemije. Podaci su dalje korišteni i u pripremi strateških dokumenata za prevenciju nasilja u porodici.”
I dalje imamo nezaobilazno pitanje stigme, srama kad su žene izložene rodno zasnovanom nasilju, kako ga pobijediti, pitamo Nađu Hasanović. “Nažalost, realnost je da i danas žene koje su doživjele nasilje budu propitivane da li su – i na koji način doprinijele tome. Pitanje stigme je pogotovo izraženo kada pričamo o seksualnom nasilju. Početkom godine smo svjedočili regionalnim pokretima u kojima je preko 3000 žena javno iznijelo najintimnija svjedočanstva seksualnog nasilja koje su doživjele. Te ispovjesti su šokantne, svjedoče jednom sveopćem razočaranju preživjelih u sistem, u društvo u cijelosti.”
Zadržavajući ovu temu u fokusu javnog diskursa, s ciljem refleksije na najveće prepreke u borbi protiv seksualnog nasilja u BiH, UN Women je ovogodišnju kampanju posvetio upravo ovoj temi. “Stigmu ćemo pobijediti samo ako iz korijena promjenimo stavove o rodnoj ravnopravnosti, o stereotipnim rodnim ulogama, i nasilju generalno, a pogotovo nasilju nad ženama”, kaže Nađa.
U društvu koje ima visoku toleranciju na nasilje, vrlo je izazovno raditi na promjeni stavova, i u to moraju biti uključeni donosioci odluka, obrazovne institucije, mladi, roditelji, mediji i sve institucije i organizacije koje se bave ovom temom. A vjerske zajednice i institucije su se zaista uključile, i to je jedan od velikih koraka na iskorjenjivanju ovog problema. Naime, hutbe, homilije i propovijedi u povodu 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja održane širom Bosne i Hercegovine. Međureligijsko vijeća BiH uz podršku Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija, UNFPA, povodom obilježavanja 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja organizovao je hutbe, homilije i propovijedi u partnerstvu sa vjerskim zajednicama u BiH. Tim povodom u preko 240 džamija, te rimokatoličkim i pravoslavnim crkvama bile su upriličene tematske hutbe/homilije/propovijedi posvećene Međunarodnom danu borbe protiv nasilja nad ženama. “Prema posljednjem istraživanju OSCE-a o nasilju nad ženama u BiH, nešto manje od polovine žena u Bosni i Hercegovini doživjelo je neki oblik zlostavljanja od petnaeste godine. Bosna i Hercegovina se već nekoliko decenija bori protiv nasilja kroz rad civilnog društva, a naročito sigurnih kuća, ali i kroz rad institucija. Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske u BiH i UNFPA već skoro deceniju zajedno rade na promjeni stavova spram nasilja, i između ostalog jako puno ulažemo u rad sa mladima i vjerskim zajednicama, jer smatramo da su njihovi stavovi na lokalnom nivou jako važni pa samim tim i sa najvećim potencijalom za zajedničkim uspjehom,” kaže nam UNFPA predstavnik John Kennedy Mosoti.
Posveta hutbe/homilije/propovijedi na džumi, svetoj misi ili svetoj liturgiji ovoj bitnoj temi jeste upotreba najvažnijeg medija vjerskih zajednica i crkava, a sve u cilju transformacije vrijednosti koje dovode do nasilja nad ženama i kako bi se nasilje konačno iskorijenilo. “Na ovaj način želimo skrenuti pažnju vjerničke, ali i opće javnosti o potrebi jasne osude svih oblika rodno zasnovanog nasilja i stigmatizacije žrtava, od nasilja u porodici, silovanja, seksualnog uznemiravanja, do seksualnog nasilja počinjenog u ratu. Svi u društvu, pa tako i vjerske zajednice i crkve imaju svoju prevažnu ulogu i svi možemo napraviti promjenu u životima žena koje trpe nasilje. Niko ne bi smio patiti u samoći i tišini,” zajednička je poruka koja se prožima kroz hutbe/homilije/propovijedi sve tri konfesije.
UNFPA je u sklopu 16 dana aktivizma organizovao i seriju javnih razgovora širom Bosne i Hercegovine u vidu razmjene znanja između vjerskih službenika kao i zdravstvenih radnika o radu sa osobama koje su preživjele rodno zasnovano nasilje. Javni razgovori za cilj su imali da učvrste veze uposlenika javnih institucija i sigurnih kuća koje pružaju podršku osobama koje su preživjele rodno zasnovano nasilje, s jedne strane, i vjerskih zajednica s druge strane, kako bi zajedno mogli poslati poruku zajednici da je nasilje nad ženama neprihvatljivo, moralno pogrešno i pogubno po stabilnost zajednice.
Tekst je nastao u okviru projekta “Sveobuhvatna strategija prilagođena situaciji sa COVID-19 za Sarajevo bez nasilja na osnovu spola”. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.
