Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Doba pandemije i njene posljedice na svojoj koži osjetili smo svi, umjetnici i muzičari, također. Jer, kada su vam posao čiste emocije koje nesebično dijelite sa svojom publikom na način kao što čini Amira Medunjanin (48), teško da ćete tu ljubav ičim nadomjestiti. Iako je ove godine, poštivajući sve epidemiološke mjere, održala nekoliko koncerata, to nikako nije bilo u onom obimu, niti na način kako je prvobitno planirano. Umjesto nastupa u najslavnijim svjetskim muzičkim salama, najveći dio svog vremena i energije posvetila je stvaranju novog albuma “For Him and Her”, koji je, zapravo, hommage Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić. Kvalitet Amirine izvedbe nagradio je i magazin Songlines, proglasivši ga jednim od 10 najboljih izdanja u svijetu.
Na početku, za ovo vrijeme i najvažnije pitanje: Kako ste?
– S obzirom na situaciju s pandemijom, dobro sam. Hvala na pitanju. Nekako smo se već navikli na život u četiri zida. I vjerujem da će to još trajati, barem dok ne dođe cjepivo.
Koliko vam se svakodnevica promijenila?
– Pandemija je potpuno promijenila moj život, kao i svima vjerovatno. Došla sam krajem februara ove godine s turneje po Australiji, i čim sam sletjela, sve zemlje ušle su u lockdown. Praktično, od tada nisam uopće izlazila duže od tri mjeseca. Doduše, tokom ljeta sam mogla održati nekoliko nastupa uz poštivanje epidemioloških mjera, ali ti koncerti su održani sa veoma malim brojem ljudi u publici. I sada je, vjerujem, kao i svima. Opet smo u lockdownu i čekamo da se pandemija uspori ili, kao što sam rekla, da dočekamo cjepivo.
Kojim navikama ste se vratili a koje niste mogli upražnjavati zbog “nomadskog” života?
– Dobro pitanje! Iskreno, nisam očekivala da će situacija biti ovako ozbiljna. Mislim da sam, kao i mnogi drugi, čekala da prođe prvi val pandemije, kako bismo nastavili tamo gdje smo stali. Međutim, sve se promijenilo s drugim valom. Nekako sam to pokušala prevazići sa mnogim obavezama koje sam sebi nametnula. I mogu reći, ide mi sve lakše. Bitno je samo raditi što više i ne misliti o trenutnoj situaciji. Eh, sad navike, voljela bih da neki od tih poslova ostanu kao navike. Ali, vidjet ćemo.
A koje ste navike ostavili iza sebe?
– Prestala sam konzumirati obične cigarete, prešla na manje štetnu alternativu – IQOS, i mogu reći da sam vratila skoro oktavu.
Šta vas je najviše pogodilo u ovih deset mjeseci?
– Mnogo ljudi je otišlo, nažalost. I to je ono što me pogađa najviše, vjerovatno kao i sve druge ljude. I još nije gotovo. Moramo se strpiti i biti odgovorni, kako za sebe tako i za druge.
Nedostaju li vam koncerti i publika?
– Ne znam kako da kažem, ali čini mi se kao da sam u nekom drugom životu. Znate, kada vozite sto na sat i onda naglo zakočite, pa vas onda adrenalin drži određeno vrijeme. Meni je tako bilo nekoliko mjeseci. Danas je malo drugačije. Navikla sam na ovo stanje. I sada, kada imam priliku održati koncert, barem za pet ljudi, onda se zaista osjećam kao da je neki praznik. Naravno da svima nedostaju koncerti, ali ono što meni najviše nedostaje je druženje s publikom nakon nastupa. To ništa ne može nadomjestiti.
Pjevate li, šta najviše?
– Prije nekoliko dana sam bila u Novom Sadu, gdje sam sa Vojvođanskim simfonijskim orkestrom snimila nekoliko pjesama. Bilo je to uz poštivanje svih epidemioloških mjera, a u publici je bilo pet ljudi, ni manje ni više. Ali, zaista je bilo divno. Barem nakratko smo se podsjetili kako muzika može dati optimizam i motivaciju. I svijet odmah izgleda drugačije.
“Kada imam priliku održati koncert, barem za pet ljudi, onda se zaista osjećam kao da je neki praznik. Naravno da svima nedostaju koncerti, ali ono što meni najviše nedostaje je druženje s publikom nakon nastupa”
Za šta ste, kad je o muzici riječ, iskoristili ovo vrijeme?
– Vidite, počela sam snimati novi album krajem prošle godine. I mislila sam iskoristiti ovu cijelu godinu da radim na tome i da sve, bez žurbe, završim onako kako sam planirala. Čak sam i broj koncerata koje sam trebala održati smanjila, upravo zbog snimanja albuma. Jednostavno, željela sam dati sebi vremena. Planirano je da snimamo u različitim studijima širom Evrope. Međutim, kada sam se vratila iz Amerike, doznali smo o novom koronavirusu i cijeli svijet je stao. Tako da sam sve morala otkazati. Međutim, željela sam završiti produkciju čim prije. Iako sam namjeravala objaviti album krajem ove godine, odlučila sam izdati album u junu. Dakle, od marta do juna smo radili na produkciji i vrijeme je maksimalno iskorišteno.
Svi pričaju o mentalnom zdravlju i njegovoj važnosti, kako se vi brinete za svoju psihu?
– Nisam pretjerano ovisna o vijestima, TV-u ili portalima. Nekako mi je sve to previše, jer ima dosta dezinformacija koje sigurno utječu na psihu običnog čovjeka. Možemo komotno bez devedest posto tih informacija. Svi znamo kakva je situacija, a život ne čeka. Treba pokušati živjeti.
Kako ćemo se vratiti u normalu? Jesmo li se već navikli na distancu, otuđenost…?
– Iskreno, vjerujem da neće biti problema vratiti se u normalu. Možda će sve ovo još potrajati, ali kao društvena bića, teško da se možemo permanentno prilagoditi držanju razmaka. To je nemoguće. Jer onda cijeli život i ne bi imao neki smisao.
Šta novo spremate?
– Planiram nekoliko stvari za narednu godinu. Sad, sve je na čekanju. Mada, pokušat ću i pored svih ovih ograničenja nešto uraditi. Nadam se da će mi se želja ispuniti.
Vaš kao i album Damira Imamovića našli su se među 10 albuma World Music Charts Europe, koliko vas je ta vijest obradovala?
– Da. Zaista mi je izuzetno drago da je Damir dobio i njemačkog Grammyja za novi album “Singer of Tales”. To je zaista fantastičan album.
Po čemu ćete lično pamtiti 2020., možete li izdvojiti neke lijepe stvari, čak i u moru tužnih koje smo imali?
– Ma, ima puno lijepih stvari koje moram napomenuti. Znate, kada je pandemija zahvatila čitav svijet, svi smo se nekako zbližili. Ljudi su zvali, slali poruke, i brinuli se da li kome nešto treba. Nekako smo se svi ujedinili. Jedni drugima smo dali snagu i motivaciju da izdržimo sve nevolje i da se pomažemo koliko možemo. Vjerujem da su humanost i dobrota nešto što će odista ostati u godinama koje dolaze. Dobri ljudi bit će još bolji, ako je to uopšte moguće. I to je najvrednije od svega, ako mene pitate.
O čemu maštate?
– COVID-19 FREE WORLD!!!
I na kraju, šta želite sebi i svima nama u 2021.?
– Zdravlje je na prvom mjestu. Ništa drugo nije važno. Sve ostalo ćemo moći nadoknaditi. Već smo bili u teškim situacijama i izvukli smo se. Proći će i ovo. Samo polako, smireno i bez sekiracije.
