Razgovarala Lejla Lojo-Karamehmedović
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Jesen je vrijeme kada televizije najavljuju nove emisije, osvježavaju programe i, baš kao u nogometu, dogovaraju novinarske i voditeljske transfere. Kako ništa u životu nije konstanta, tako nije ni posao. Ova godina promjenu posla i novi angažman donijela je i prepoznatljivom bh. televizijskom licu: Zvezdani Stojaković. Nakon dugogodišnjeg angažmana na televiziji Face, gdje je napravila svoje prve novinarske korake, Zvezdana je tokom ljeta odlučila uzeti predah od posla. No, on nije dugo trajao. Uskoro je dobila priliku da se pridruži televizijskoj ekipi koja je tokom Sarajevo Film Festivala svakodnevno sa crvenog tepiha realizirala dvoiposatni program uživo “Moj festival”, a ova saradnja produbila se i s dolaskom jeseni. Tako je Zvezdana postala novo lice Jutarnjeg programa BHRT-a “Jutro za sve”, čije ponovno emitovanje počinje 21. septembra.
Nova televizijska sezona u vašem slučaju zaista je nova. Od ove jeseni dio ste tima Jutarnjeg programa BHRT-a. Kako je došlo do ovog angažmana?
– Već sam bila donijela odluku da napuštam dotadašnji posao jer više nisam bila sretna i ispunjena. Objavila sam to i na društvenim mrežama gdje sam se pozdravila sa publikom i rekla da se vidimo u nekim novim pobjedama. U međuvremenu, urednica Jutarnjeg programa BHRT-a Lejla Zvizdić je vidjela da odlazim i pitala me imam li novi posao. U tom trenutku mislila sam da ne idem nigdje, nego da ću odmoriti, međutim, desilo se to da sam se priključila njenom timu.
Zašto ste odlučili otići sa televizije Face, čije ste, može se slobodno reći, bili zaštitno lice?
– I sama moram priznati da sam Face televiziju doživljavala kao svoj drugi dom. Radila sam od samog početka i bila jedno od prvih lica koje se obratilo publici. Veoma sam sretna i ponosna na to, međutim, ta stara garda ljudi je otišla, a ja sam ostala sama, dolazili su neki novi ljudi, s drugačijim pogledom na televiziju, rad na televiziji i generalno drugačijim pogledom na posao. Prvi put kada sam osjetila da nisam sretna što idem na posao, znala sam da to treba biti kraj.
Šta su općenito vaši razlozi za promjenu radne sredine? Koliko brzo se uklopite u novi radni ambijent?
– Kada osjetim da mi se ne ide na posao, da nemam dozu adrenalina, odmah se upali alarm da nešto nije u redu. Veoma volim ljude i rad sa ljudima. Svako ko je radio sa mnom zna koliko sam pozitivna osoba. Volim kada svi vole svoj posao, rade ga najbolje što znaju i vole tim za koji rade. Za svoj tim dajem sve, ali i očekujem isto zauzvrat. Nikada nisam voljela grupisanja i klanove. Baš zato što smo svi različiti, možemo raditi super stvari. Riba sam u horoskopu, veoma brzo se uklapam, samo je važno da je voda bistra i da nema mulja.
U čemu pronalazite motivaciju da krenete ispočetka?
– Inspiracija je svuda oko nas; ako nemate volje i želje, ništa od inspiracije. Ne krećem ispočetka, nastavljam tamo gdje sam stala. Sada imam još veću odgovornost, jer nije mala stvar reći da ste dio tima državne televizije.
“Za svoj tim dajem sve, ali i očekujem isto zauzvrat. Nikada nisam voljela grupisanja i klanove. Baš zato što smo svi različiti, možemo raditi super stvari”
Zbog čega volite televiziju?
– Volim televiziju još od kada sam bila djevojčica, nikada nisam imala tremu ni ispred ni iza kamera. Televizija je dinamika, a to je moje drugo ime. “Postigao si uspjeh u svom polju kad ne znaš da li je ono što radiš posao ili igra”, rekao je Warren Beatty.
Imali ste priliku učiti od jednog od najvećih novinara u BiH – Senada Hadžifejzovića? Kojem zlatnom pravilu vas je naučio bilo da se radi o poslu ili općenito životu?
– Kada sam postala dio tima Face televizije 2011. godine, imala sam baš veliku tremu. To je bio haos. Sjećam se da sam imala dvojbe: kako da pričam, kako da se ponašam, a onda sam shvatila kako su te ljudske gromade najjednostavnije za saradnju. Pored svih novinarskih zlatnih pitanja, držanja tijela, odnosa sa sagovornicima, naučila sam, i pamtit ću uvijek, koliko je važno ostati svoj, poseban i nezavisan. Kada to ostvarimo, možemo reći da smo dobri ljudi i dobri radnici. Senad je poseban i dobar, veoma ga volim i cijenim i znam da kada bih ga nazvala u dva sata ujutro da mi nešto treba, odmah bi se potrudio da mi pomogne. A isto bih i ja učinila za njega.
Supruga ste i majka dva dječaka. Kako izgleda jedan vaš radni dan, kako organizirate obaveze oko djece, posebno u doba pandemije kojoj svjedočimo?
– U životu je bitno sve uskladiti i dobro organizovati. Mama upravlja svojoj karijerom dok podiže dijete, samo je bitno da je kompanije i poslodavci podupiru i daju punu podršku. Priznala sam sebi da sam ambiciozna mama, hm…, možda nekada i previše. Kada pomislim na svoje sinove i supruga, znam da su dovoljno jaki da se nose sa ambicioznom mamom. Mi sve sami organizujemo. Petar je krenuo u prvi razred i svi smo sretni zbog toga. Veoma je važno da svi članovi znaju svoje obaveze i dužnosti kako bi svi sve stigli i bili sretni.
Kolika je starosna razlika između vaših sinova Petra i Aleka?
– Petar je stariji od Aleka četiri godine i deset mjeseci. Pravi je stariji brat: odgovoran, pažljiv i pun ljubavi. Njih dvojica su fizički totalno isti, odnosno njih trojica – jer su isti tata. Međutim, potpuno su dva različita karaktera i temperamenta. Alek je mala zuca, zna šta želi i kako doći do cilja. Spretan je, snalažljiv, ali i dosta neposlušniji, za razliku od Petra.
Kako čuvate svoja prijateljstva? Ko vam je najbolji prijatelj?
– Kada sam došla da živim u Sarajevo, svako je već imao svoju najbolju drugaricu i druga. Ja sam imala svoju Jovanu iz Valjeva, i danas je imam, znamo jedna drugoj pisati u sitne sate. Nedavno sam se sjećala i plakala razmišljajući kako smo bile zrele za svoje godine i nosile se sa životnim problemima koji su nas zadesili. Prijateljstvo je kao biljka, treba ga zalijevati i njegovati. Teško je danas reći za nekoga da nam je prijatelj. Imam prijateljice iz srednje škole. To je moja Maja, ona mi je “zamjerala” što sam ih “ostavila” kada sam upoznala Borisa na početku drugog razreda. Kroz posao upoznamo dosta ljudi. Sanela, šminkerica na televiziji, postala je moja muza, smiraj i sretna sam što je dio mog života. Najbolji prijatelj mi je suprug Boris. On je moja luka, utočište, razlog zbog kojeg se smijem i plačem.
