Razgovarala Živana Jovančić
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Nakon što je pokazao šta zna i umije u informativnom programu medijske kuće N1, prije nešto više od godinu dana Vlado Marić postao je član informativnog tima televizije Nova BH. Rodom iz Odžaka, Vlado se kao petogodišnjak, sticajem ratnih okolnosti, s roditeljima našao u Požegi, gdje je i otkrio ljubav ka novinarstvu još od najranijih dana. Ostalo se odvijalo po njegovim planovima i željama: završio je žurnalistiku na FPN-u u Sarajevu, kao student radio u Informativnom programu Radija 202 Sarajevo, a 2007. zapošljava se na Federalnoj televiziji. Tokom devet godina u ovoj TV kući radio je kao jedan od najmlađih urednika i voditelja centralnog Dnevnika 2, Dnevnika 3, dijaloške emisije “Odgovorite ljudima”, te pratio najvažnija društvena i politička zbivanja u zemlji i regiji. Okušao se u svim TV formama (od vođenja i uređivanja Dnevnika i Vijesti, otvorenog programa, reporterskih zadataka i javljanja uživo do brojnih intervjua i dokumentaraca). A krajem juna se upustio u novi izazov. Naime, United Media, vodeća medijska kompanija u jugoistočnoj Evropi, pokrenula je produkciju novog informativnog programa Newsmax Adria, koji će do kraja godine prerasti u poseban televizijski kanal s centrima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Gledatelji u BiH već su upoznati s formatom Newsmax Adria kroz večernji Dnevnik, koji se počeo emitirati od 22. juna na televiziji Nova BH. Među voditeljima ove sad centralne informativne emisije našao se i Vlado Marić, koji se na početku razgovora za Graciju prisjetio kako je ušao u novinarske vode.
Šta vas je motivisalo za studij žurnalistike? Jeste li imali rezervni plan?
– Nije bilo alternative. Od malih nogu znao sam da želim biti novinar. Za sve je kriv rat. Godine 1992. morali smo izbjeći iz rodnog Odžaka, te smo četiri godine proveli u Požegi, u Hrvatskoj. Sjećam se da je mama stalno gledala vijesti, dnevnike i sl. kako bi saznala kada ćemo se vratiti kući. Tako sam i ja umjesto crtića počeo gledati dnevnike; sa šest godina počeo sam pratiti zasjedanja hrvatskog Sabora. I dok su se druga djeca igrala igračkama, ja sam se igrao dnevnika. Tako da sam već tada znao što želim biti kada porastem. I evo, zahvaljujući kombinaciji tri stvari – sreće, prilike i talenta, ostvario sam dječački san.
“Meni je cilj uvijek bio dati više od onoga što netko od vas ili vi od sebe tražite, očekujete, želite. Pokušati dosegnuti maksimum koji je moguć u tom trenutku. Nekada uspijete, nekada ne, kao i u životu, ali važno je da se trudite
Po čemu pamtite prvi dan na poslu?
– Pa taj dan, kada sam i službeno “kročio” u pravi svijet novinarstva, pamtit ću do kraja života. Bio sam prva godina fakulteta, i već nakon prvog semestra shvatio sam da imam previše slobodnog vremena i da ne želim čekati da završim studij kako bih se bavio novinarstvom. Novinarka Masha Durkalić, koja je tad radila na Radiju 202, preporučila me urednici Informativnog programa. Sjećam se da mi je tog petka rekla da se u ponedjeljak javim Jari Orozović u Sivom domu. Meni je to bila velika stvar, jer sam tada živio u naselju Otoka, i stan mi je gledao na RTV dom. Sanjao sam da jednog dana radim u toj zgradi. I eto, tog ponedjeljka u veljači 2006. konačno sam i kročio u svijet televizije. Za mene, to je bio događaj ravan dobitku na lotu. I danas ga se sjećam kao da je jučer bio.
Radili ste za tri televizijske kuće: FTV, N1 i Novu BH, možete li uporediti rad, specifičnosti i iskustvo?
– Teško je napraviti paralelu, jer je riječ o drugačijem vremenu, drugom i drugačijem Vladi Mariću. Na Radiju 202 i FTV-u sam počeo raditi kao “dijete”, odrastao sam tamo. Bio sam sretno “dijete”. No, u jednom trenutku osjetio sam da sam odrastao. Dobio sam ponudu da se priključim timu N1. Razmišljao sam i vagao neko vrijeme, i shvatio da mi treba profesionalna promjena. Nešto novo. Sjećam se da sam tad prijateljima i kolegama cijelu situaciju opisivao riječima: na FTV-u sam zadovoljan, ali osjećam se kao u nekom jezeru i plivam tako godinama. A želio sam plivati u oceanu. Za mene je to, pokazat će vrijeme, N1 i bio. I mislim da je to bila moja najbolja poslovna odluka. Tako da ne mogu praviti neku paralelu između FTV-a i N1. To su dva svijeta različita.
A Nova BH? Čime vas je privukla?
– Prije svega zbog činjenice da sam pozvan da sudjelujem u kreiranju Informativnog programa od samog početka. Da sudjelujem u “građenju kuće” od temelja do krova. To mi je bio najveći izazov, jer sam i na N1 i na FTV-u počinjao u ozračju u kojem je program kao takav već postojao. Dakle, neka nova iskustva i izazovi bili su odlučujući.
I evo novog izazova: Dnevnik Newsmax Adria, koji je tek predstavljen. Kakav pečat težite dati informativnoj emisiji?
– Evo, nedavno je naša središnja informativna emisija doživjela transformaciju u vizuelnom identitetu pod licencom ugledne američke TV imperije Newsmax. Ovo partnerstvo dodatni je motiv da svakodnevno podižemo ljestvicu očekivanja te stvaramo snažan, pouzdan i autentičan informativni program za dobrobit svih građana BiH. Dnevnik Newsmax Adria na Novoj BH unaprijedit će način informiranja, ali i donijeti jednu novu snagu i dinamiku na bh. medijskom tržištu kroz implementaciju najsavremenijih tehnologija u produkcijskom i programskom segmentu. I dalje ćemo vjerodostojno i objektivno informirati naše gledatelje te u fokus izvještavanja stavljati priče koje tematiziraju ekonomiju, zdravstvo, školstvo, ali i sve druge segmente koji utiču na kvalitet života bh. građana. Meni je cilj uvijek bio dati više od onoga što netko od vas ili vi od sebe tražite, očekujete, želite. Pokušati dosegnuti maksimum koji je moguć u tom trenutku. Nekada uspijete, nekada ne, kao i u životu, ali važno je da se trudite. I sve ovo vrijeme u poslu vodim se onom: red, rad, disciplina. Tako sam se gradio, tako ću i nastaviti.
Šta, kao gledatelj, ne propuštate na televiziji?
– Možda će zvučati čudno, ali rijetko kada gledam TV. Kad sam kući, većinom slušam glazbu. Eventualno navečer pogledam neki dobar film, tako da je kod mene u stanu TV uključen možda dva-tri sata tjedno.
Kako se oslobađate stresa i negativne energije? Bavite li se sportom rekreativno? Imate li hobi?
– Moja formula za opuštanje su moji prijatelji i obitelj. Puno vremena provodim s dragim mi osobama. Hobija nemam, kao ni negativne energije (smijeh). Što se stresa tiče, njega se ne oslobađam. On je sastavni dio mene. Njega živim, hahaha! Za rođendan sam, recimo, dobio na poklon majicu od bliskih prijatelja na kojoj je pisalo: 3 posto čovjek, 97 posto štres, 100 posto bestač. Tako mene vide moji prijatelji i mislim da nisu daleko od istine! Sport rekreativno – plivanje, mada nisam dugo bio. Moram se što prije pokrenuti. Dodao bih da volim spavati (smijeh).
Šta želite dosegnuti u novinarstvu?
– Iskreno, što se formata u novinarstvu tiče, sve sam prošao. Od reporterskih terena i live javljanja, preko praćenja nekih od najvažnijih događaja vezanih za društveno-politička zbivanja u BiH, do autorskih emisija te vođenja i uređivanja dnevnika, vijesti i raznih emisija. Nemam neki dugoročni cilj. S obzirom na trenutačni opis poslovnih obveza koje radim, moram priznati da mi ponekad nedostaje rad na terenu.
Da li vas prepoznaju na ulici, jeste li došli u situaciju da se borite sačuvati privatnost?
– Iskreno, ja vam baš i nisam ljubitelj takvih situacija. Kada me u trgovini, kafiću ili banci pitaju jeste li s TV-a?, skoro uvijek ljubazno kažem da nisam. Nekoga uspijem “prevariti”, nekoga ne. Ali, svoj posao doživljavam kao svaki drugi. Ja radim kao novinar i voditelj, isto kao što netko radi kao prodavač u trgovini, pilot, liječnik. Nema razlike.
