Piše: Lauren Wasser
Kad sam imala 24 godine, oboljela sam od sindroma menstrualnog toksičnog šoka (mTSS), ozbiljnog stanja koje je dovelo do amputacije obje noge. Moj se svijet u trenutku promijenio – nisam mogla ni ustati, a kamoli nastaviti karijeru modela. Izgubila sam osjećaj identiteta i cilja u životu. U svojim najmračnijim trenucima razmišljala sam o samoubistvu.
Deset godina kasnije, radila sam kao model za Louis Vuitton i Gabriellu Hearst, a trenutno sam zaštitno lice Bluebelline kampanje donjeg rublja „Love Letters“. Pozirati u donjem rublju sa zlatnim protetičkim nogama prevazilazi sve moje najluđe snove.
Ovo dijelim sada jer januar mnoge od nas navodi na donošenje novogodišnjih odluka koje su, budimo iskreni, često usmjerene na fizički izgled. No šta kad bismo ove godine dali sebi blaže obećanje? Umjesto da se fokusiramo na to kako izgledamo, mogli bismo odabrati potragu za istinskim samoprihvatanjem.
Ako postoji jedna stvar koju sam naučila tokom svog putovanja, to je da ljepota nije samo površinska. Potraga za vanjskim savršenstvom je besmislena; rijetko kada je to pravi uzrok naše nesreće. Naša iskustva nas definiraju, a dublje istraživanje tih jedinstvenih dijelova nas samih čini nas posebnim.
Nedavno sam napravila novogodišnje raščišćavanje i pronašla dnevnik iz 2014. godine, pisan ubrzo nakon što sam preboljela mTSS. Svaka stranica bila je ispunjena tugom zbog osobe kakvom sam postala – one koja je izgubila ud (drugi mi je amputiran sedam godina kasnije) i više se nije mogla kretati. Bila sam traumatizirana i beznadežna. Više od decenije kasnije osjećam se nevjerovatno. U najboljoj sam formi i neizmjerno sam zahvalna što sam izdržala. Čak i kad vam se čini da nema nade, nemojte odustati – ja sam živi dokaz da je promjena moguća.
Na rubu smrti
U oktobru 2014. godine počela sam osjećati simptome slične gripi. Koristila sam iste tampone kao uvijek, prateći uputstva s kutije, kao što to čine sve žene. Međutim, tog dana toksini su preuzeli moje tijelo i gotovo sam umrla. Imala sam temperaturu od 42 stepena, bubrezi i organi su mi počeli otkazivati, a doživjela sam i dva srčana udara. Moje šanse za preživljavanje bile su jedan posto.
Nisam sasvim shvatila ozbiljnost situacije dok se nisam vratila kući nakon četiri mjeseca provedenih u bolnici. Tamo su me neprestano okruživali ljekari i posjetioci. Ali, kada sam stigla kući, stvarnost me pogodila. Nisam znala ko sam. Glava mi je bila obrijana, desna noga amputirana, a lijevo stopalo u kritičnom stanju. Sljedećih osam mjeseci provela sam u invalidskim kolicima. Život bez udova bio je šokantan – nisam mogla ni ustati. Ma kakvo manekenstvo, ja nisam mogla obavljati najosnovnije ljudske aktivnosti. Bol je bio neopisiv; ne znam kako sam to preživjela.
Nepodnošljivi bolovi
Sedam godina kasnije, nakon što su bolovi postali nepodnošljivi, amputirana mi je i lijeva noga. Ono što me spriječilo da okončam svoj život bila je pomisao na mog malog brata koji se uvijek prvi vraćao iz škole – nisam mogla podnijeti da upravo on pronađe moje tijelo. Nisam mu to mogla učiniti, niti bilo kome drugome. Nešto mi je govorilo da se moram držati. Promijenila sam način razmišljanja i počela gledati situaciju kao izazov. Kad sam saznala da je mTSS ubijao žene decenijama prije nego što sam se ja rodila, u meni se javila odgovornost da postanem njihov glas. To je postala moja misija, nešto veće od mene same. Žene ne bi smjele riskirati svoje živote zbog upotrebe tampona. Ima djevojaka i žena čiji su životi nepovratno promijenjeni zbog mTSS-a – neke su ostale unakažene, druge su postale neplodne ili svakodnevno trpe nepodnošljive bolove. Ja bih trebala imati svoje noge.
View this post on Instagram
Ljubav prema sebi gradi se postepeno
S vremenom sam naučila prihvatiti novu stvarnost. Taj proces bio je spor i postepen. Inspiraciju sam pronašla gledajući zlatne zube A$AP Rockyja, pa sam odlučila obložiti svoje protetičke noge zlatom. Zašto ne nositi zlatni nakit sve vrijeme? Za mene su one umjetnička djela. Danas mogu raditi sve što i drugi: trčim osam kilometara dnevno, planinarim sa svojim psom, bavim se pilatesom i igram košarku. Također sam zaštitno lice međunarodne kampanje donjeg rublja. Ne postoji ništa što ne mogu učiniti. Osim toga, ne trebam više ići na pedikuru.
Stvoriti vlastiti put tamo gdje ga prije nije bilo nije lako, ali je izuzetno važno. Nadam se da će se ljudi, na neki način, moći prepoznati u meni. Ja sam obična djevojka koja je prošla kroz tešku situaciju. Svi mi prolazimo kroz izazove u životu i moramo se prilagoditi. Svaka osoba ima beskonačne mogućnosti. Prihvatite ono što jeste i izađite svakog dana s osmijehom, čak i kada vam nije do smijeha. Preuzmite kontrolu nad svojim životom – inspirirat ćete druge da učine isto.
Vjera u Boga
Moja vjera u Boga pruža mi snagu svakog dana, ali sada znam da je u redu ne osjećati se uvijek dobro. Društvo nas je naučilo da neprestano težimo sreći. Ovog januara pokušajte se manje brinuti o tome što drugi misle; pridajemo preveliku važnost lajkovima i pratiocima. Društvene mreže nam stalno poručuju što sve nismo – podsjetite sebe da ste vrijedni i da ste dovoljni takvi kakvi jeste.
View this post on Instagram
Pravo samoprihvatanje zahtijeva vrijeme, barem je tako bilo za mene, ali sve počinje promjenom stava. Podsjetite se na stvari koje volite raditi i pronađite način da ih uključite u svoju svakodnevincu. Bilo da se radi o šetnji, pet minuta meditacije ili razgovoru s prijateljima – vi ste ti koji trebate pokrenuti te stvari. Male doze sreće mogu se pretvoriti u veće, pozitivnije razmišljanje. Kada se počnete osjećati dobro u svojoj koži, to će vam donijeti samopouzdanje da mijenjate ono što želite.
Zaboravite na instant zadovoljstvo; prava ljubav prema sebi gradi se postepeno. Prihvatite odgovornost za mjesto na kojem se trenutno nalazite, a zatim krenite graditi i vjerovati. Imamo samo jednu priliku za ovaj život, zato se potrudimo živjeti ga najbolje što možemo. Ne bojte se riskirati. Kao ljudi, često sami sebi stojimo na putu – pustite da stvari idu svojim tokom i mogli biste se iznenaditi koliko daleko vas život može odvesti. Pogledajte gdje je mene doveo – 2025., stižemo!
Izvor: Harper’s Bazaar
