Nedavno objavljeno

IMRANA KAPETANOVIĆ Portret fotografkinje empatične naravi

Imrana Kapetanović bavljenje fotografijom naziva novom epohom svog života, djelujući više od 20 godina fotografijom ostavila je svoj pečat u brojnim projektima, udruženjima, aktivističkim kampanjama, radionicama, kolonijama...

Napisala Živana Jovančić

Snimci Amer Beganović i Privatni album

OImrani Kapetanović pisali smo uvijek s radošću, a sad nam je do ruku (namjerno, nikako slučajno) došao jedan davnašnji tekst nastao za Graciju kad nam je u fokusu bila njezina izložba fotografija naslova “Skojevka Minka” koja je ujedno bila i njen poklon babi Minki koja je tog petog marta 2017. proslavila 90. rođendan. Dijelimo s vama malo “prošireniju” verziju Imraninog fotografskog puta ali i pokušavamo provući lajtmotiv da trebamo više empatičnijih ljudi oko nas, ovakvih baš poput Imrane.

Imrana Kapetanović

Skojevka Minka i unuka Imrana

Skojevka Minka

Za početak, zanimljivo je porijeklo naziva “Skojevka Minka” koje zadire u prošlost i porodičnu biografiju. Imrana, koja potiče iz partizansko-komunističke porodice, ističe da je baba za nju bila izuzetna osoba budući da je u Drugom svjetskom ratu, pored djeda pripadnika Prve proleterske brigade, bila skojevka. Po svemu je i kasnije bila zanimljiva ličnost jer je obrazovanjem prevazišla tradicionalni tip žene i njen inferioran društveni položaj. “Prije tri-četiri godine”, priča Imrana, “kad sam pokrenula projekat People of Sarajevo, u kome je moja baba pričala o sebi kao pripadnici SKOJ-a, portal Radio Sarajevo nazvao je tu priču Skojevka Minka i tako se ona proslavila i kod nas i u regionu.”

Imrana Kapetanović je djelujući više od 20 godina fotografijom ostavila svoj pečat u brojnim projektima, udruženjima, aktivističkim kampanjama, radionicama, kolonijama,  u komercijalnom radu, a jako se voli baviti i dokumentarnom fotografijom.

Aktivizam kao dijelom života

Poseban segment njezinog rada je aktivističko djelovanje. Od trenutka kad je BiH zahvatio val migranata i migrantkinja, Imrana je već djelovala kao volonterka, pružajući pomoć tamo gdje bi se za to ukazala potreba, a onda odlučila i da nekolicinu onih koji se kreću prema sanjanom boljem životu, fotografira za projekat “People of Sarajevo”, dajući im lice i dostojanstvo. Fotografije su bile svojevremeno izložene u Historijskom muzeju BiH, kao jedna od aktivnosti projekta “Refugees Welcome”.

imrana migranti

Prirodno svjetlo kao inspiracija 

Iako je diplomirala komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu, Imrana se od 2008., nakon zatvaranja Britanske biblioteke, u kojoj je radila devet godina, posvetila profesionalno fotografiji. Od tada niže autorske projekte, a People of Sarajevo, postao je njezin zaštitni znak. Ova foto-serija je inspirisana onim nazvanom “Humans of New York”, serijom fotografija autora Brandona Stantona iz 2010. Imrana je napravila dokumentarni foto projekat koji kroz fotografiju i kratku izjavu predstavlja građane i građanke Sarajeva.

Portret i dokumentarna fotografija

Imrana, opet, smatra da je iznjedrila i projekte koji su u fotografskom smislu uspješniji, kao što je Baba La Perete, svojevremeno zastupljen na grupnoj izložbi Symbiosis u galeriji “Boris Smoje”.

Ona, koja preferira portret i dokumentarnu fotografiju, prisjeća se vlastitog početka i kako je nekad prožimao strah od mogućih reakcija ljudi koje bi željela snimiti. Jednom je bila u Londonu, dugo je posmatrala oko sebe i onda se okuražila i zamolila starijeg čovjeka da ga fotografiše.

Imrana Kapetanović

“Stajala sam 15 minuta pored njega, nisam smjela da mu priđem, a time je strah u meni bio sve veći. Na kraju sam mu prišla, pristao je da ga fotografišem, ali pritom mu je iskočio zlatni zub i tome smo se oboje nasmijali”

Pozitivna trema

“Stajala sam 15 minuta pored njega, nisam smjela da mu priđem, a time je strah u meni bio sve veći. Na kraju sam mu prišla, pristao je da ga fotografišem, ali pritom mu je iskočio zlatni zub i tome smo se oboje nasmijali. Tako sam probila svoj strah i svaki naredni put bilo je lakše, ali uvijek imam pozitivnu tremu.” O sebi kaže da je njen rad podložan trenutnom raspoloženju, a na naše pitanje da li kreativni ljudi  mistificiraju inspiraciju, Imrana odgovara: “Morate imati inspiraciju. Ja je nalazim u različitim stvarima, ali najvažnije je da tom motivu koji fotografišete date novo značenje koje niko drugi nije pokazao. U ovoj profesiji primarno je svjetlo, a moja najveća inspiracija je prirodno svjetlo i kako izvući maksimum iz prirodnog svjetla.” 

Imranini uzori u profesiji su fotografi Milomir Kovačević Strašni i Dženat Dreković,  fotoreporter Damir Šagolj i pionirka britanske fotografije Julia Margaret Cameron.

Gracija 311, 10.3.2017.
spot_img

Latest Posts

spot_img
spot_img

Raport