Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Irfan Redžović
Stilistica Emina Hodžić Adilović
Kada ekipa dokumentarne drame Epizoda u životu berača željeza kroči na crveni tepih 19. Sarajevo Film Festivala, svi će pogledi biti upereni u Nazifa Mujića (43) i njegovu nevjenčanu suprugu Senadu Alimanović (33), junake filma Danisa Tanovića koji otvara festival. Ali, romskom paru iz zaseoka Svatovac kod Živinica sarajevski crveni tepih neće biti prvi kojim su prošetali. Dah glamura osjetili su početkom godine u Berlinu, gdje je Tanovićev film osvojio Srebrenog medvjeda, a Nazif proglašen najboljim glumcem Berlinalea.
A prije samo godinu dana Nazif Mujić nije ni slutio da će postati slavan u filmskom svijetu. Nesretni slučaj njegove nevjenčane supruge Senade, koju su prije dvije godine tuzlanski ljekari odbili pregledati uprkos činjenici da je nosila mrtav fetus u sebi, a koji je prva otkrila novinarka Branka Mrkić Radević, zaokupili su pažnju bh. medija. Ravnodušan na Senadin slučaj nije ostao ni oskarovac Tanović, koji je u filmu, neobičnoj dokumentarnoj drami sa glavnim junacima koji su rekonstruirali tešku situaciju iz vlastitog života, ispričao šokantnu storiju o socijalnoj nepravdi.
Senada i Nazif ostali bi marginalizirani likovi domaće svakodnevnice da se jednog dana nisu suočili sa Senadinim zdravstvenim problemom – mrtvim fetusom kojeg je trebalo odstraniti iz materice. Kako Senada, tada 30-godišnjakinja, nije imala zdravstveno osiguranje, život se i njoj i njenom suprugu okrenuo naopačke. Roditelji dvije kćerke, Šemse i Sandre, vodili su ionako težak život izdržavajući se od prodaje starog željeza, a sad je Senadin život došao u pitanje. Doktori su bili neumoljivi: ili potvrda na uplaćenih 980 KM ili ništa od ljekarske pomoći. Senadi su na koncu pomogli ljekari iz bolnice u Doboju, a nepriskakanje tuzlanskih liječnika u pomoć ostavilo je ružnu uspomenu u njihovim životima.
O teškim danima koji su iza njih Nazif i Senada progovorili su u filmu Epizoda u životu berača željeza, snimljenom za devet dana i s mikrobudžetom od 17.000 eura. Nazifov vapaj: “Bože, zašto uvijek sirotinja pati”, kao i rečenica: “Bolje je bilo u ratu” pokazuju emotivni presjek stanja glavnog junaka koji je impresionirao berlinski žiri i kritiku. Australski filmski kritičar Hugo Ozman napisao je kako se radi o važnoj priči i da Tanoviću treba aplaudirati što ju je podijelio sa svijetom. “Život ide dalje, a činjenica da su Nazif i njegova porodica preživjeli ovu krizu, ne znači hepiend, već samo sretan kraj jednog poglavlja, i sasvim sigurno ne znači kraj teškog života ili prestanak diskriminacije i socijalne nepravde.”
Danis Tanović kaže kako je pratio život Mujića dan po dan i počeo snimati kad su se dovoljno opustili. “Došao sam u to selo više kao ljudsko biće nego kao reditelj. Romi u mojoj zemlji nisu najbolje tretirani, ali u boljoj poziciji nisu ni drugi narodi”, izjavio je naš oskarovac.
Osim Srebrenog medvjeda koji stoji na polici u njihovoj skromnoj kući, Nazifu i Senadi ostala je još jedna uspomena na Berače. Naime, u vrijeme snimanja filma, Senada je bila trudna, a rodila je prošle godine, petog augusta. U znak zahvalnosti, djetetu su dali ime Danis.
U predsjedničkom apartmanu
I baš na Danisov prvi rođendan, otišli smo u Svatovac, zaselak kod Živinica, smješten duboko u šumi, sa 42 kuće i 224 mještana. Slika romskog naselja u kojem žive nije se puno promijenila od svih reportažnih zapisa koje smo gledali i čitali u vrijeme kada je priča o Beračima bila aktuelna: siromaštvo je glavni pečat sela, sokaci i ulice prepuni su željeznog otpada, rastavljenih automobila i kamiona, glavnog izvora prihoda za većinu stanovnika.
Naš je cilj bio da junake filma koji će otvoriti SFF dovedemo na jedan dan u Sarajevo kako bismo ih snimili za naslovnicu Gracije. Potrpali smo se u auto, šestero nas, jer su, osim malenog Danisa, Nazif i Senada poveli kćerke Šemsu (6,5) i Sandru (5) – da vide Sarajevo.
Uzbuđeni pred skorašnju festivalsku premijeru, Nazif i Senada veselo su čavrljali o svemu i svačemu. Ipak, glavna tema je film i njegov reditelj.
“Nemate pojma koliko smo zahvalni Danisu. Promijenio je pogled koji ljudi imaju na nas Rome. A zanima nas i kako će sarajevska publika primiti film”, govori Nazif, koji je, zahvaljujući uspjehu u Berlinu, dobio posao u JKP Rad u Lukavcu. Direktor mu je, veli nam, rado izašao u susret i dao slobodan dan kako bismo mogli realizirati priču s najslavnijim bosanskohercegovačkim Romima.
Pogled sa Bistrika oduševio je djevojčice: “Jao, što je lijepo Sarajevo odavde!”, govori Šemsa dok odlazimo na našu prvu destinaciju: frizerski salon. I dok se ženski dio porodice uređivao, Nazif, koji je izašao ispred vrata na cigaret pauzu, odmah biva prepoznat kao slavna ličnost. “Jao, pa vi ste Nazif iz onog Danisovog filma! A jel vam ovaj slatkiš sin?”, pita gospođa u prolazu.
Usput pričamo o nevjerovatnim događajima iz protekle godine, o strašnom spletu okolnosti koji su i doveli do nastanka filma. “Nije se puno toga promijenilo u našem životu, ali nekako su stvari krenule naprijed”, govori Nazif, ne bez optimizma. Ipak, bilo bi lijepo, veli, kad bi Senada imala mašinu za pranje veša pa da ne mora sve da pere ručno. Ili kad bi on imao automobil kojim bi odlazio na posao… Svašta bi Mujićima trebalo, ali uzdaju se da će i njima doći ljepši dani. Nazif je, u međuvremenu, od sekiracije zbog Senade i njezinog zdravstvenog problema, dobio šećer, a i danas slabo pazi na sebe i na to šta jede.
Nakon što su naše cure dobile željene frizure, odlazimo u Hotel Bristol, čiji predsjednički apartman postaje naš tabor. I dok Senadu šminka Max Factorova vizažistica, a Nazif zabavlja malenog Danisa, Sandra i Šemsa oduševljeno razgledaju kupatilo i traže obećanje da će se nakon fotografisanja brčkati u velikoj kadi. Kada je Senada krenula oblačiti haljine koje je za nju odabrala naša stilistica, primjećujemo da su joj ruke, pa i noge, prepune tetovaža. Na njima je davno ispisala imena svojih prijateljica, no sada kaže da su to “greške iz mladosti”. “Tetovirala sam se kad sam bila maloljetna, ali nikad to ne bih uradila da sam imala ovu pamet.”
Danis & Danis
Na vratima apartmana uskoro se ukazuje i Danis Tanović osobno. Došao je pozdraviti svoje prijatelje i čestitati rođendan imenjaku. Osoblje hotela potrudilo se da mali slavljenik dobije i tortu s natpisom: Danise, sretan prvi rođendan. “Volim što sam dobila i sinčića, ne mogu opisati koliko mi je drago”, govori ozarena Senada, koja se prvi put udala kad joj je bilo 19 godina. “Žena treba da se uda, svako treba imati svoju porodicu”, kaže. A porodica znači sve u životu Nazifa i Senade. Djeca su im najveće blago i sva svoja roditeljska nadanja usmjerili su na to da ih izvedu na pravi put. Šemsa je mirno, ali ljubopitljivo stvorenje, dok je Sandra pravi zvrk. Brzo se veže za ljude, pa nas je tako sve izljubila na rastanku.
Kasno navečer, opraštamo se od Senade, Nazifa i njihove djece, s obećanjem da se ubrzo vidimo u svečanoj noći otvaranja Sarajevo Film Festivala.
