Leila Bičakčić: Novinari se lako etiketiraju kao neprijatelji društva

Šta se očekuje od medija danas, kako nastaju istraživačke priče, kako provesti digitalizaciju medija, koliko puta treba ponoviti da javnost ima pravo da zna, kako reagiraju oni o kojima se piše, kako reagiraju institucije, zašto nije uzaludno otkrivati nepravilnosti i anomalije sistema. “Uvijek je pitanje ‘Zašto ja?’, kad drugi to isto rade”, kaže Leila Bičakčić, direktorica Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), specijalizovanog za istraživanje i istraživačke priče. Naša sugovornica nam u razgovoru daje detaljan uvid u ono što rade njezine kolegice i kolege u CIN-u, ali i kakve reakcije njihove priče izazivaju. “Glas javnosti mora biti jak, ne može to biti mala grupa ljudi koja se uvijek buni, njih je lako anatemisati, to mora biti jak glas javnosti”. Leilu smo prvobitno zamolili za gostovanje jer CIN ove godine obilježava 20 godina postojanja. U međuvremenu su objavili dokumentarni film o nestaloj banjalučkoj bebi Sari “Gdje je Sara?” i to nam Sarina majka Aleksandra Blagojević i otac Miloš Kuprešanin godinama bezuspješno traže grob svog djeteta, a posljednjih godinu dana su im se u potrazi pridružili novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Ta je priča, u nedostatku bolje riječi, šokirala sve nas. Je li Sara živa ili nije je pitanje koje Aleksandru i Miloša proganja već skoro šest godina. I o tome smo, naravno, razgovarali s Leilom. U njezinoj biografiji navedeno je kako joj je poseban fokus rada na pronalaženju modela održive organizacije i novih biznis-modela u bh. kontekstu, tranzicija sa tradicionalnih medija na nove digitalne modele te konvergencija medijskog sadržaja. Rođena je u Sarajevu i studirala je fiziku i ekonomiju na Univerzitetu u Sarajevu.