Napisao Eldar Abaz
Snimio Hamza Duraković
Da, imamo mlade i uspješne ljude, kako one koji su ostali u državi i ostvarili odlične rezultate tako i one koji su svoj put gradili negdje van granica naše zemlje, ali opet postali najbolji u onome što su izabrali. Dvadesetčetverogodišnja Naida Hadžiomerović odlučila je domovinu zamijeniti jednom evropskom zemljom, Austrijom, nastavivši školovanje i zaposlivši se u jednoj od najvećih konsultantskih kompanija na svijetu – PricewaterhouseCoopers (PWC).
Koliko je hrabrosti potrebno jednoj mladoj osobi za odluku da ode i nastavi školovanje daleko od svog doma? Evo šta Naida kaže: “Selidba je odluka koja se donosi uz puno razmišljanja i planiranja. Osjećaj spremnosti u toku odlaska bih izdvojila kao ključan. Iako, složila bih se da je hrabrost napustiti svoju državu. Odlazak sa sobom donosi mnoge izazove kao što su prilagodba novom jeziku, kulturi, obrazovnom sistemu i društvenim normama. Dodatno bih istaknula da najviše hrabrosti treba za emocionalni aspekt. Odlazak iz vlastite države nosi udaljavanje od porodice i prijatelja. Za mene je odlazak predstavljao novi početak. Vjerujem da na kraju hrabrost rezultira rastom kako profesionalnim tako i ličnim koji traje čitav život.”
Dvije strane medalje
Na Wirtschaftsuniversität Wien (WU Wien), jedini državni univerzitet u Austriji koji ima osnovne studije ekonomije i bizniza na engleskom jeziku, od 600 aplikanata primljeno je 60 studenata, među njima i Naida, i to jedina s Balkana. Bila je to, kaže, nevjerovatna emocija sačinjena od mnogo ličnog priznanja, zahvalnosti prema ljudima koji su vjerovali u nju, kao i uzbuđenja za sve što budućnost donosi. Za samu prijavu na WU program digitalne ekonomije uloženo je mnogo godina truda, rada i odricanja.
“Biti prva generacija tog programa potvrda je vlastite sposobnosti i kompetencija. Znala sam da mi WU otvara vrata za vrhunska znanja i resurse u oblastima digitalizacije. Naravno, kroz dvije godine desilo se proširenje moje profesionalne mreže, na koju sam iznimno ponosna. Sam program bio je veoma zahtjevan i nosio mnoge izazove. Paradoks je da sam uvijek naglašavala kako nisam tip osobe koji bi se bavio programiranjem, a upravo to me je dočekalo. Želja za učenjem i profesionalnim napredovanjem je uvijek bila jača od bilo kojeg izazova”, govori Naida.
Odlazak iz zemlje za nju je značio testiranje vlastitih mogućnosti. Željela je vidjeti šta zapravo znači život izvan matične države. Danas, nakon tri godine u Beču, smatra da je ispravno postupila, iako naglašava da ljudi često posežu za romantizovanjem života vani. “Treba biti svjestan da svaka medalja ima dvije strane. Zbog toga je važno biti spreman.” Bilo joj je stalo da unaprijedi svoj akademski put koji će prethoditi dodatnom razvijanju njenih sposobnosti. Težila je upoznavanju s naprednim tehnologijama i inovativnim metodama učenja, što je znatno uticalo na usvajanje i razvijanje novih pogleda na različite životne teme. “Smatram da je veoma korisno dati sebi priliku za razvijanje sposobnosti prilagođavanja i razumijevanja različitosti, što je ključno u današnjem globalizovanom svijetu. U budućnosti itekako planiram da nesebično prenesem znanja i vještine natrag u svoju državu.”
Stimulirajuće okruženje
Naida je istovremeno studirala i radila, svjesna koliko je poželjno da mladi ljudi već na početku studija steknu radnu naviku. “Odrasla sam u porodici gdje se trud i rad poštuju i praktikuju, i zahvalna sam na takvom stimulirajućem okruženju. Upravo zbog toga nikad mi nije bilo interesantno da ‘samo studiram’. Čvrsto verujem da je neophodno da mladi ljudi već na početku studija steknu radne navike i naprave prve radne korake. Ova kombinacija pruža usvajanje i implementiranje praktičnih vještina koje se često ne mogu steći samo kroz teorijsko obrazovanje. Rad tokom studija razvija važne osobine i uči nas stvarnoj organizaciji vremena i radnoj etici. Ove vještine su neprocjenjive u bilo kojoj karijeri. Rad tokom studija često daje mladima finansijsku nezavisnost, što dodatno podstiče osjećaj samopouzdanja i odgovornosti.
Svi Naidini angažmani i volonterski rad tokom studiranja bitno su doprinijeli njenom uspjehu u poslu. Ova iskustva su je oblikovala i kao profesionalca i kao osobu, utjecala na to da razvije empatiju, timski duh i sposobnost da efikasno komunicira sa različitim ljudima, te omogućila da nauči prioritizirati probleme i svakom pristupiti pojedinačno.
Za Naidu, obrazovanje ne završava s diplomom. “Prvo radno iskustvo ne treba početi sticanjem diplome, već mnogo ranije. Programi koji nude volontiranja i prakse su i više nego značajni. Fleksibilnost, prilagodba, kao i otvoren um su alati sa kojima se treba konstantno služiti. Suočavanje s nepoznatim situacijama i preuzimamje rizika donosi nevjerovatne rezultate. Princip koji me vodi kroz život je: manje priče, više rada. Iako možda zvuči smiješno, zapravo za mene to predstavlja da izgovori ne smiju preovladati. Apsolutno se sve može kada se čvrsto odluči i posveti vrijeme.”
S obzirom da danas radi u jednoj od Big4 kompanije, u PricewaterhouseCoopers (PWC) u Austriji, zanima nas koliko su stečene diplome bile važne za proces izbora kandidata? “Diploma bachelora Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i Univerziteta Griffith u Dablinu imala je ključnu ulogu u mom upisu na WU. Diploma magistra nauka sa WU, tačnije specijalizacija za Advanced IT law kao i Value based Engineering, bila je izuzetno značajna prilikom zapošljavanja. WU je poznat po visokom kvalitetu obrazovanja i rigoroznim akademskim standardima, što poslodavci u Austriji prepoznaju i cijene. Zaista svaka diploma je potvrda mog stručnog znanja i sposobnosti da radim na visokom nivou pogotovo u industrijama koje su jako konkurentne. Danas radim u industriji IT Risk Assurance. Diplome su mi otvorile vrata za mnoge profesionalne prilike te osigurale da budem spremna raditi u dinamičnom i izazovnom poslovnom okruženju.”
Prestiž i priznanje
Rad u jednoj od četiri najveće konsultantske kuće na svijetu, kao što je PricewaterhouseCoopers, za Naidu predstavlja bitan korak u karijeri i nosi sa sobom mnoge prednosti. Učestvovanje na projektima za vodeće svjetske kompanije donosi određenu dozu kompleksnosti te zahtijeva kontinuiranu posvećenost, edukaciju i fleksibilnost. A upravo je to Naidu i motivisalo da prihvati ovaj posao. “Nisam osoba koja voli biti u zoni komfora i zadovoljavati se već postignutim. Volim red, rad, disciplinu, kao i izazove. Smatram da mladi ljudi trebaju raditi i ‘ići u vatru’. Uvijek ističem da je upravo sada vrijeme kada se treba raditi od jutra do sutra”, govori Naida, koja je uz sve to i najmlađa članica kompanije.
“Biti najmlađi član u sklopu mog tima je jako interesantno. Zapravo, rekla bih da je to veliki plus, iako je intenzivno, jer toliko toga još trebam savladati. Moja mladost zna dovesti do simpatičnih situacija tokom posjeta klijentima jer obično ne očekuju djevojku od 24 godine. Svjesna sam da moja mladost donosi svježu perspektivu i entuzijazam. Istovremeno, trudim se maksimalno učiti od iskusnijih kolega, aktivno slušam, postavljam pitanja i tražim povratne informacije kako bih se što brže i efikasnije razvijala. Rad u PwC-u nosi sa sobom prestiž i priznanje. Biti dio jedne od najuglednijih konsultantskih kuća na svijetu otvara mnoga vrata i pruža brojne prilike za moje daljnje profesionalno napredovanje. Dodatno razvija moju potrebu da doprinosim razvoju industrije u kojoj radim.”
