Nelegalno odlaganje otpada i njegov uticaj na zdravlje čovjeka, kao i okoliš, predstavlja jednu od bitnih tema za obrađivanje i skretanje pažnje samom stanovništvu. Važno je istaći da je nelegalno odlaganje otpada zapravo kršenje zakona i propisa, te za takvo što postoje sankcije, ali u praksi ne postoji toliko velik broj kažnjenih.
Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), nelegalno odlaganje otpada može imati razorne posljedice po zdravlje ljudi. Pored toga što direktno izlaže ljude otrovnim tvarima, poput teških metala i hemikalija, ono također stvara idealno okruženje za razmnožavanje bakterija i virusa. Ovakvo zagađenje može dovesti do širenja zaraznih bolesti, alergija, čak i karcinoma.
U svakodnevnom životu, nelegalno odlaganje otpada često se vidi kao „mala“ prestupna radnja. Međutim, kada se sagleda u cjelini, njen uticaj može biti katastrofalan. Otpad se nerijetko baca na divlje deponije ili se nepravilno tretira, često u neposrednoj blizini stambenih područja. Ovo stvara neposrednu opasnost za lokalno stanovništvo, koje svakodnevno udiše otrovne pare koje otpad oslobađa u atmosferu.
Osim direktnog uticaja na zdravlje ljudi, nelegalno odlaganje otpada također ima ozbiljne ekonomske posljedice. Troškovi čišćenja zagađenih područja ili liječenje oboljelih od zdravstvenih problema izazvanih zagađenjem samo su neki od faktora koji utiču na ekonomiju zajednice.
Problem na jugu zemlje
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini i divljim deponijama, možemo reći da situacija nije nimalo prihvatljiva.
Profesorica na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Amra Serdarević istakla je za portal Radiosarajevo.ba da sakupljanje otpada u našoj zemlji uglavnom obavljaju lokalna komunalna preduzeća koja su u većinskom vlasništvu lokalnih samouprava. Ona naglašava da opremljenost preduzeća zavisi od razvijenosti općina te da je u većini slučajeva oprema za sakupljanje uglavnom zastarjela. Osim toga, sistem sakupljanja i odlaganja otpada ima visoke operativne troškove, a cijena usluge nije dovoljna za nova ulaganja.
„Otpad se nerijetko baca na divlje deponije ili se nepravilno tretira, često u neposrednoj blizini stambenih područja. Ovo stvara neposrednu opasnost za lokalno stanovništvo, koje svakodnevno udiše otrovne pare koje otpad oslobađa u atmosferu“
“Nažalost, glavni način obrade otpada u BiH danas je odlaganje na deponije, koje najčešće ne ispunjavaju osnovne uslove za higijensko odlaganje otpada, pa tako nusprodukti razgradnje otpada direktno završavaju u okolišu. Veliki broj divljih deponija, na koje se stihijski odbacuje komunalni i građevinski otpad, nalazi se u prirodi, što direktno utiče na zagađenje okoline”, kaže profesorica Serdarević.
Jedan od primjera divljih deponija, o čemu se govorilo u medijima, jeste mini deponija kod Mostara. Nelegalna odlagališta smeća na jugu naše zemlje nalaze se i uz tok rijeke Neretve. Aktivisti nevladinih organizacija upozoravaju da samo u zoni južno od Mostara ima više takvih nelegalnih deponija otpada. Jedna od najvećih je na lokalitetu poznatijem kao Avijatičarski most, na južnom izlazu iz Mostara.
O ovoj deponiji je krajem februara 2023. raspravljalo Gradsko vijeće. Vijećnik Antonio Zelenika je tada kazao da su mu se obratili mještani i ribolovci, upozorivši da na lokalitetu nedaleko od Avijatičarskog mosta ponovo nastaje nelegalna deponija smeća.
„Više je ‘mikrodeponija’ koje se nalaze u koritu rijeke Neretve“, rekao je za Radio Slobodna Evropa predsjednik Eko udruge „Majski cvijet“ iz mjesta Buna-Zaton kod Mostara, Oliver Arapović.
Nadležnost za upravljanje otpadom u BiH nije na državnom nivou, već na entitetskom, dok je u slučaju Federacije BiH podijeljena između Federacije, kantona i općina, pri čemu je Federalno ministarstvo okoliša i turizma zaduženo za donošenje federalnih propisa, strategije i planova, te je dužno pratiti njihovo provođenje.
Prema Zakonu o upravljanju otpadom, za sve općinske nesanitarne deponije koje se koriste za odlaganje otpada trebao je biti napravljen plan prilagođavanja u roku od šest mjeseci od donošenja propisa, koji je odobravalo Federalno ministarstvo okoliša i turizma, te bi se odobreni plan morao sprovesti u djelo u roku od tri godine od odobrenja.
„Ukoliko se plan ne odobri ili se odobreni plan ne provede, rok za zatvaranje deponije je četiri godine. S obzirom na to da ove odredbe u Zakonu o upravljanju otpadom datiraju još iz 2003. godine, sve općinske deponije koje nisu dobile odobrenje za plan prilagođavanja i koje ga nisu provele u djelo trebale su biti zatvorene, ali nažalost nisu”, navode iz Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH, a prenosi portal Al Jazeera Balkans.
Problem na svjetskom nivou
Vlade i organizacije širom svijeta prepoznaju potrebu za rješavanjem ovog problema, ali se suočavaju s nizom izazova, kao što je nedostatak efikasnih mehanizama za praćenje i provođenje zakona. Obično je teško uhvatiti počinitelje ovih krivičnih djela, a kazne su često nedovoljne da bi odvratile od ilegalnog odlaganja otpada.
Da bi se riješio problem nelegalnog odlaganja otpada, potrebno je sveobuhvatno djelovanje na svim nivoima. To podrazumijeva jačanje zakona i propisa, poboljšanje nadzora i provođenja zakona, edukaciju javnosti o važnosti pravilnog zbrinjavanja otpada te ulaganje u alternativne metode recikliranja i tretiranja otpada.
Ključno je da se zajednice aktivno uključe u rješavanje ovog problema. Građani mogu biti glavni akteri u borbi protiv nelegalnog odlaganja otpada tako što će prijavljivati slučajeve ilegalnih deponija i podržavati lokalne inicijative za čišćenje i recikliranje.
Pored toga, važno je raditi na podizanju svijesti o posljedicama nelegalnog odlaganja otpada. Kampanje informisanja i obrazovanja mogu igrati krucijalnu ulogu u promjeni ponašanja i stvaranju kulture odgovornog upravljanja otpadom.
