Baby Lasagna, pravog imena Marko Purišić, muzičar iz Umaga će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu u Švedskoj. Za hrvatske medije govorio je svojevremeno o sebi, muzici – i zašto ovakvo umjetničko ime.
– Nisam bio dobar u nogometu, bio sam puniji pa sam uvijek morao biti golman. Ipak, htio sam naći nešto čime ću se moći baviti u slobodno vrijeme. Jednoga dana, kad sam bio na plaži, tata me pitao što želim za deveti rođendan. Rekao sam mu: ‘Gitaru’. Nije baš bilo toliko neočekivano s obzirom na to da je i on muzičar, ali otad sam se na neki način počeo baviti muzikom – ispričao je Marko.
Što znači ‘Baby Lasagna’?
Dok se mnogi pitaju koje značenje se krije iza umjetničkoga imena Baby Lasagna, Marko kaže kako je ustvari nastalo sasvim slučajno i da nema nikakvo značenje.
– Sve ljude nažalost uvijek razočaram s odgovorom, stvarno nema značenje. Bio sam u Novigradu, šetao obalom i odjednom mi je na pamet palo Baby Lasagna. Zvučalo mi je zabavno i smiješno – rekao je Marko.
Da će nastupiti na Dori, hrvatskom takmičenju za Eurosong, saznao je dok je ručao. Od šoka nije ni reagirao, nego je samo nastavio jesti. Tek je kasnije shvatio što se dogodilo. Nije očekivao ni da će biti rezerva.
– Bio sam iznenađen što sam uopće ušao u rezerve. Kad sam to saznao, zacrvenio sam se, uplašio, nisam znao kako je ovo uopće moguće. Nije do toga da ne vjerujem u svoju muziku niti da mislim da je loša, ali bio sam ‘nepostojeći’ klinac koji je imao 700 pregleda na YouTubeu, a na Dori nastupaju puno veći izvođači – objašnjava Marko.
‘Uvijek imam tremu’
Iako je na Dori nastupao još 2019. kao član benda Manntra s pjesmom “In The Shadows”, ipak je imao veliku tremu pred ovogodišnji nastup.
– Neovisno o mom iskustvu, uvijek imam tremu, a posebno za Doru jer je puno ljudi gleda, a u pitanju su i velika očekivanja – rekao je Marko za 24sata.
Svojom muzikom želi pokazati slušateljima da se ne trebaju shvatati ozbiljno, da sve uvijek završi dobro i da uvijek ima mjesta za humor. Muzika je za njega, kaže, način izražavanja.
Radi glazbu i za druge
– Za mene je muzika alat kojim mogu slaviti, oplakivati, ljutiti se, proživljavati bilo kakvu emociju. Alat s kojim mogu reagirati na život, iako to malo zvuči prepotentno – smije se Marko.
Kad stvara muziku za sebe, nema nikakav pritisak. Tad čeka da inspiracija nađe njega. To može biti nešto što ga je nasmijalo, razljutilo ili raznježilo. Međutim, kad radi za druge, stvari su drugačije. Nema vremena čekati da inspiracija dođe. Ipak, to je posao koji ima svoje rokove.
– Pisao sam za Leu Mijatović iz Teške industrije, bivšeg natjecatelja ‘The Voicea’ Marina Jurića-Čivru, puno pjesama sam napisao za svoj prvi bend Manntra i još mnoge druge. Ipak, moram priznati da sam u početku puno puta dobio ‘ne’ – rekao je Marko.
Voli slušati sve: metal, klasiku, reggae, jedino mu turbofolk ne leži. Kad ne radi na muzici, voli vježbati u teretani, gledati filmove i serije te biti sa svojim društvom.
Teretana, knjige…
– U prošlosti sam imao 107 kilograma, dosta sam smršao, a sad mi je ostala navika ići u teretanu. Našao sam tamo neku vrstu mira. Također volim čitati, a počeo sam i pisati knjige, tačnije novele. To mi je sad novi način na koji mogu izbaciti inspiraciju iz sebe – kaže Marko.
