Osim nasilja u porodici, sve više se govori i o nasilju u vezama i ukratko ga opisujemo kao obrazac prisilnih i nasilnih taktika koje koristi jedna osoba u vezi kako bi stekla moć i kontrolu nad drugom osobom. U većini slučajeva su muškarci ti koji su nasilni, ne samo na našim i balkanskim prostorima, već u svijetu uopšte. Nasilje u vezama može imati različite oblike, uključujući fizičko nasilje, prisilu, prijetnje, zastrašivanje, izolaciju i emocionalno (psihološko), seksualno ili ekonomsko zlostavljanje. Ono uključuje, ali nije ograničeno na, seksualno ili fizičko zlostavljanje ili prijetnju takvim zlostavljanjem. Takođe, potrebno je znati da nasilje u vezama ne uključuje radnje obuhvaćene definicijom nasilja u porodici.
Ciklus zlostavljanja
Još 1970-ih, već pomenuta psihologinja Lenore Walker razvila je teoriju društvenog ciklusa poznatu kao ciklus zlostavljanja, koja je identificirala specifičan obrazac koji slijedi većina nasilnih veza. Ove četiri faze su evidentne u većini nasilnih veza i ponavljaju se iznova i iznova, bez obzira koliko puta nasilnik obećava da će se ‘promijeniti’ ili ‘prestati’:
- Faza izgradnje napetosti
To je kada se stres i napetost počinju gomilati između para neposredno prije nego što se dogodi nasilni čin. Ponašanje nasilnika može postati pasivno agresivno, a on/ona može postati loš (ili lošiji) u komunikaciji. Žrtva će znati da postoji velika mogućnost da bi “njihovo ponašanje” moglo “pokrenuti” nasilnu reakciju u ovoj fazi, pa žrtva može pokušati promijeniti svoje ponašanje kako bi spriječila svog partnera da postane nasilan.
- Incident u fazi zlostavljanja
Tada se dešava čin nasilja. Zlostavljač će počiniti radnje zlostavljanja kao što su udaranje, udaranje nogama, guranje, ujedanje i/ili bacanje predmeta na svog partnera, ili druge vrste zlostavljanja poput seksualnog, psihičkog ili emocionalnog zlostavljanja, uhođenja, zanemarivanja, zastrašivanja ili prakticiranja bilo koje druge vrste ekstrema kontrolno ponašanje.
- Faza pomirenja
Ovo je takođe poznato kao faza medenog mjeseca. Nasilnik postaje skrušen i izvinjava se za svoje ponašanje. Mogu biti pretjerano pažljivi ili privrženi; oni mogu pokušati da ignorišu ono što se dogodilo, ili čak mogu pokušati da okrive žrtvu za nasilje. Često obasipaju svoju žrtvu poklonima i/ili pretjeranom ljubaznošću, i vjerovatno će izgledati kao da se kaju i tužno. Neki zlostavljači mogu zaprijetiti samoubistvom kako bi spriječili žrtvu da ode. Vjerovatno će se zakleti da se nasilno ponašanje nikada više neće ponoviti.
- Mirna faza
Ova faza se smatra produžetkom faze pomirenja. Tokom ovog perioda, nasilnik se trudi da pokaže ljubaznost prema žrtvi i da se odupre želji da se vrati u nasilno ponašanje. Odnos izgleda mirno. što navodi žrtvu da vjeruje da se zlostavljač zaista ‘promijenio’ i da će ovoga puta stvari biti drugačije. Međutim, nažalost, novi sukobi se neizbježno pojavljuju, a obrazac zlostavljanja počinje ponovo u fazi izgradnje napetosti.
Kako pomoći žrtvama psihološkog/emocionalnog nasilja
Najbolji način da se pomogne žrtvi je da ponuda otvorene podrške koja uključuje ohrabrenje i spremnost na otvoreni razgovor. Niko ne zaslužuje da se prema njemu loše postupa niti je kriv što postane dijelomnasilne veze. To nema nikakve veze sa inteligencijom ili osobnom vrijednošću, svako imapravo da se osjeća sigurno sa partnerom po svom izboru. Ako se kao roditelj ili prijatelj suprotstavimo nasilniku, takva reakcija može biti dodatni razlog partneru da drži vašu voljenu osobu još dalje ili da prekine kontakt. Zato treba učiniti sve što možemo da naša voljena osoba ostane u bliskom kontaktu s nama. Nekim osobama će možda trebati sigurnosni plan u smislu kako da napuste nasilnika u čemu im trebamo biti podrška. Adolescentima je posebno potrebna podrška da lakše prepoznaju kada su zapravo u nasilnoj vezi. Osvještenost je ključ za samoodržanje i sposobnost da se pomogne drugima da izbjegnu ili pobjegnu od nasilja u vezi.
U valu porasta fizičkog i psihičkog nasilja u BiH – vrlo je važno znati detalje obaveza koje je naša zemja preuzela na sebe kad je u pitanju Istanbulska konvencija: u nastavku je link za GREVIO (Grupa eksperata za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici).
https://arsbih.gov.ba/wp-content/uploads/2023/02/GREVIO-IZVJESTAJ-bosanski-jezik.pdf
Radi se o Izvještaju o zakonodavnim i drugim mjerama za provedbu odredbi Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija).
Izvještaj ističe nekoliko postojećih zakonskih i strateških mjera koje su vlasti Bosne i Hercegovine uvele u oblasti prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Između ostalog, činjenica je da se strategije koje su usvojene u cilju prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u velikoj mjeri odnose na rodnu prirodu nasilja nad ženama, stavljajući ga u okvire kršenja ljudskih prava i oblika diskriminacije i naglašavajući važnost osiguravanja suštinske rodne ravnopravnosti. Nadalje, na strateškom nivou pokrenuto je nekoliko inicijativa za osiguranje rodne ravnopravnosti uključujući, na primjer, uvođenje rodno osjetljivog budžetiranja u ministarstva na državnom i entitetskom nivou i uspostavljanje kontakt osobe za rodnu ravnopravnost u državnim i entitetskim institucijama. Ono što je veoma relevantno su koraci koje poduzimaju vlasti u cilju uspostavljanja mehanizama i protokola za saradnju više agencija na entitetskom, kantonalnom i općinskom nivou u domenu slučajeva nasilja u porodici kako bi se
osigurala produktivna saradnja između relevantnih aktera.
Evropski prosjek
Izvještaji pokazuju da se samo 32% žena sjeća da su vidjele ili čule kampanje za podizanje
svijesti koje se osvrću na nasilje nad ženama, što je znatno ispod EU prosjeka od 50%.
Informacije koje su obezbijedile vlasti o vođenju kampanja podizanja svijesti prokazuju da
se one obično sprovode periodično unutar „16 dana aktivizma“, međunarodne kampanje
protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, koja se vodi svake godine od 25. novembra,
Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, do 10. decembra, Dana ljudskih
prava. Treba nam više razgovora, viđe medijskog prostora, više razumijevanja svih aspekata ovog problema, stručno vođenih kampanja i iznad svega sistemski i protokolarno vođeni odgovor države.
