Napisao Rinat Kevrić
Jedan od gorućih problema današnjice je očuvanje i zaštita postojećeg ekosistema, radi dobrobiti budućih generacija. U tom kontekstu, na međunarodnom nivo, ali i državnom, organiziraju se brojne konferencije i okrugli stolovi posvećeni ovom problemu, a sve u cilju veće osviještenosti građana i ukazivanja na značaj/važnost ovog problema. Međutim, izvještaji sa terene ne ukazuju na poboljšanje situacije, naprotiv, situacija je loša s tendencijom da se pogorša. Ako se nastavi ovom dinamikom degradiranja okoliša, koju diktira globalna utrka za profitom, svijet bi se ubrzano mogao suočiti sa nerješivim problemom. Prognoze brojnih stručnjaka iz ove oblasti ukazuju da klimatske promjene mogu doprinijeti daljnoj i bržoj degradaciji ekosistema.
Globalizacija između profita i klimatskih promjena?!
Globalizacija kao osnovni pokretač promjena u svijetu pokazuje izrazite preferencije prema rabotama koje donose profit. U svemu tome, humanizam, altruizam, ljudska prava ne vrednuju se na pravi način, ali zato beskrupulozno vođenje biznisa koje omogućava enorman profit je na vrhu željenih osobina u našem društvu. Razvoj nauke diktira razvoj tehnologije koja opet, u konačnici, donosi uvećanje kapitala, kako navodi eminentni profesor sarajevskog univerziteta i jedan od najistaknutijih pravnih eksperata Ćazim Sadiković.
Također, nepoznat pojam u tom svijetu je i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke, osim naravno, kada treba deklarativno stati u zaštitu ljudskih prava. U svijetu današnjice lični interesi kotiraju iznad moralnih postulata, a vodeći protagonisti takvog beskrupuloznog odnosa spram prirode i budućih generacija pokazuju interes za ostvarivanjem društvenog dobra (čast pojedincima).
Imamo ekoaktiviste/ice koji vođeni altruističkim pobudama žele doprinijeti očuvanju prirode za dobrobit svih nas i stvaranju “zelenije” budućnosti za nove generacije. U nesebičnoj borbi potpomognuti su i od Vijeća za ljudska prava UN-a, koje je donijelo rezoluciju kojom se prepoznaje pravo na zdrav, čist i održiv okoliš kao jedno od ljudskih prava. Ovo bi značilo da borba aktivista/ica ima zakonsko uporište, kako u međunarodnim tako i domaćim dokumentima, i da su protesti aktivista/ica, u kontekstu, očuvanje zdravog okoliša, sasvim legitiman način izražavanja nezadovoljstva. De facto, mi živimo u društvu gdje utrka za uvećanjem kapitala ne mari mnogo za ljudska prava.
Gdje su ljudska prava
Ono što vidimo u realnosti u našoj domovini je potpuno različito od proklamovanih globalnih ciljeva i u direktnoj je koliziji sa zakonskim odredbama koje je propisala međunarodna zajednica, a usvojila naša država. Česte degradacije ekosistema radi ostvarivanja profita je učestala pojava u našoj državi. Ovakav modus operandi nije jedinstven za našu državu nego je globalni problem.
Kada se problematizira zaštita ekosistema u našoj državi najprije nam na pamet padaju nelegalne deponije i u tom kontekstu redovno možemo vidjeti, putem raznih medija i portala, proteste građana za zaštitu rijeka, šuma i sl. Uvijek kada gledamo reportaže u vijestima ovakvim aktivnostima građana/nki imamo i priliku poslušati isprazne izjave predstavnika/ica vlasti koje ostaju na nivou deklerativnih izjava. Situacija u bosanskohercegovačkom društvu u ovoj oblasti je izuzetno teška i veliki broj općina ima problem sa nelegalnim odlaganjem otpada, a čak kada i postoje pravni preduslovi za skladištenje smeća to, vrlo često, nije u skladu sa propisima.
Da ukupna situacija bude teža u kategoriju nelegalnih deponija se ubrajaju i divlje deponije koje niču kao gljive poslije kiše. Nelegalne deponije su i izvor raznih zaraza za okolni biljni i životinjski svijet i na njih se vrlo često odlažu infektivni i toksični otpad, a sve to u zbiru doprinosi degradaciji okolnog ekosistema. Pored neosporne činjenice da strše u prirodi one i negativno utiču na eventualni razvoj turizma na tom području.
Ove činjenice posmatrane iz ugla ljudskih prava su apsolutno neprihvatljive. Mi živimo u eri ljudskih prava (iako se brojni autori i intelektualci neće složiti) i u tom smislu proklamovana ljudska prava se trebaju poštovati integrativno, a ne samo ona koja nam se sviđaju ili ona koja idu u prilog našem poslovanju. Bosna i Hercegovina je članica UN-a i pravno se obavezala na poštivanje međunarodnih dokumenata iz kataloga ljudskih prava. Zbog svega toga potpuno je neshvatljivo ponašanje pojedinaca koji potrebu za brzorastućim profitom stavljaju iznad dobrobiti cjelokupnog društva i budućnosti novih generacija.
Ovaj tekst je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj ovog materijala je isključiva odgovornost Global Analitike i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.
