Napisala Živana Jovančić
Snimio Adi Kebo/Spektroom
Sport je način života, sjajna stvar koja vam dozvoljava da se ispoljite u najboljem svjetlu i koja vas uči da malim koracima možete doći do uspjeha. Sport vas uči životu, disciplini, toleranciji. U sportu radite na sebi, radite s drugima, imate emocije, poraz i tugu, radost dobivanja i davanja, ali pobijediti samog sebe je nešto najteže. Kroz sport možete pomoći i drugima i za mene je izazov pomoći slijepom mladiću koji će po prvi put trčati polumaraton”, riječi su kojim svestrani sportista Tomislav Cvitanušić (45) sumira osobnu životnu filozofiju. A mladić o kome govori je Mustafa Mehić (20) iz Gračanice, koji živi u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Nedžarićima.
Tomislav i Mustafa upoznali su se slučajno i može se reći posredstvom portala Klix, na kome je objavljen tekst u kome slijepi mladić priča kako je bio aktivan u sportu prilagođenom osobama bez vida, te kako bi volio da trči, da skače skok u dalj, ali pritom neko treba da bude uz njega. To priznanje bilo je za Tomislava dirljivo, a i dovoljno da stupi u akciju: preko portala dobio je telefonski broj mladića i s njim uspostavio kontakt. Tomislav, koji je u više zemalja istrčao preko deset maratonskih utrka, dosegnuo planinske vrhove od 7.000 metara, dvaput završio Ironman triatlon, svjetski najekstremniju trku, počeo je trenirati s Mustafom sredinom aprila. U početku su se persirali, ali sada su prijatelji, pa Tomislav Mustafu zove Mujče, a ovaj njega Tomo – umjesto prvobitnog oslovljavanja s “gospodine Tomislave”. Treniraju na atletskom stadionu Općine Novi Grad tri puta sedmično i obojica priznaju da su sve bolji i spremniji za skori sarajevski polumaraton.
“Trčati s Mujčetom izgledalo mi je u početku kao nemoguća misija. Bio sam skeptičan, ali sam se djelimično educirao preko interneta o tome kako trčati sa slijepim osobama, učio sam termine, pitao Mustafu je li prihvatljivo nazivati ga slijepim, kao i za neke detalje bitne za delikatno ophođenje sa ovim osobama. Vrlo brzo smo uspostavili kontakt, a naš plan smo testirali kada smo na prvom treningu istrčali četiri kilometra. Sada sam oduševljen i uzbuđen jer smo prešli granicu od 12 kilometara i napredujemo sve bolje. Sada odgovorno tvrdim da će trčanje polumaratona sa Mujčetom biti moje najveće sportsko dostignuće, moj najviši vrh koji sam do sada osvojio”, kaže Tomislav, koji je drugaru rekao da će ličnim primjerom biti uzor i potaknuti mnoge da ne odustaju od svojih snova uprkos vlastitim nedostacima i poteškoćama.
Sretan je svakako i Mustafa, mladi Gračanlija koji se odvojio od roditelja i starijeg brata radi studija u Sarajevu, gdje završava prvu godinu na Pravnom fakultetu. Oduvijek se bavio sportom, želio je da nekom bude uzor, a kako je prije nekoliko godina potpuno izgubio vid, trenirao je goalball. “To je sport namijenjen slijepim osobama. Imao sam dar za atletiku, a kad sam se našao s Tomom, predložio mi je da zajedno trčimo polumaraton. Sad jedva čekam trening da se istrčim, ispušem, da budem bolje raspoložen. Osjećam u sebi neke promjene nabolje, osjećam adrenalin, moji su ponosni na mene i rekli su mi da dolaze u Sarajevo da gledaju Tomu i mene”, priča Mustafa.
Kada teniraju, Tomislav i Mustafa nerijetko privlače poglede posmatrača na stadionu. Naime, njih dvojica su povezana trakom dužine 70 centimetara čiji jedan kraj drži Mustafa lijevom rukom, a drugi Tomislav desnom. “Traka mi je orijentir i pomaže mi da budem konstantno u svojoj atletskoj stazi, a Tomo u svojoj. Da ga nema, ne bih znao ni gdje idem ni šta je ispred mene.”
Mustafa pjeva s Frenkiejem
Inače, Mustafa Mehić će biti u našoj regiji prva osoba sa invaliditetom koja će učestvovati na Sarajevo Coca-Cola polumaratonu, koji se održava 18. septembra, pod sloganom Pola maratona – potpuno iskustvo. Ova najmasovnija međunarodna sportska manifestacija u našoj zemlji okuplja ove godine trkače iz preko 35 država, tako da će ih biti više od 1.500, a među njima će biti i blizu 150 polaznika Škole trčanja Klix, čiji je suosnivač Tomislav Cvitanušić. Uz polumaraton, odvija se i Fun-Run trka, u kojoj učestvuju naši sugrađani koji će gradskim ulicama istrčati samo pet kilometara. “Ove godine zanimljivost predstavljaju i medalje, jer je na njima prikazana figura koju nalazimo na stećcima u BiH, čija podignuta ruka, sa raširenim dlanom, predstavlja kod svih zajednica svijeta univerzalni znak dobronamjernosti, mira i dobrih želje prema drugima. Naše sportsko takmičenje ima i humani karakter te ćemo i ove godine dio sredstava donirati za školovanje siromašne djece”, ističe Cvitanušić.
Do septembra ima još vremena, pa i Tomislav i Mustafa u međuvremenu čine ponešto za sebe. Mustafa, koji voli muziku, posebno hip-hop, presretan je što je završio snimanje pjesme Do cilja s našim reperom Frenkiejem, koju će uskoro promovisati u javnosti. A Tomislav radi u svom stilu: u augustu odlazi u Švicarsku, gdje će pokušati da dosegne planinski vrh Matterhorn, a s njim idu i iskusni alpinisti Armin Škandrić, Ismir Jusko i Mima Vasić. “Matterhorn je jedna od najzahtijevnijih planina za penjanje zbog konstantnih meteoroloških promjena tokom dana, ali je najpoznatija po tome što se njena slika nalazi na omotu čokolade Toblerone. Ako nam planina dopusti, kako mi alpinisti volimo reći, vjerujem da ćemo dosegnuti vrh od 4.478 metara, što i nije neka visina u usporedbi s vrhom Aconcagua od 6.962 metara na Andima, koji sam dosegnuo s prijateljima i alpinistima Ismirom Juskom i Erminom Lipom”, priča Cvitanušić, čovjek s mora koji luduje za planinama. Rođeni Puljanin, bio je dječak kad je s roditeljima doselio u Sarajevo zbog očeve službe, i tu je i danas, a što se tiče mora i planina, voli ih podjednako. “Život je prekratak i treba ga iskoristiti da bismo nešto novo doživjeli, naučili, da bismo upoznali nove kulture i ljude, a i sami postali bolji.”
