Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević / Spektroom
Arijanu Memić sam upoznala prije četiri godine; sjećam se da sam se snebivala pri tom prvom susretu, ne znajući kako da se postavim, kako da započnem priču. Za to vas ne pripremaju na fakultetu, nema naučenih i spremljenih pitanja kada se nađete pred osobom koja je izgubila nekog svog. A Arijana je izgubila svog godinu dana starijeg brata Dženana.
U februaru 2016., Dženan Memić napadnut je dok je s djevojkom šetao Velikom alejom na području Ilidže, a od zadobijenih povreda preminuo je u bolnici sedam dana kasnije. Sumnjajući u zvaničnu verziju Dženanove smrti, porodica Memić, prije svih Dženanov otac Muriz i sestra Arijana, evo već skoro sedam godina traže istinu i pravdu. Pravde još nema, ali ima Arijanine snage i upornosti da nastave dalje.
Bolno podsjećanje na brata
Često se nađem u ovakvim trenucima – kad vas novinarski posao dovede pred ljude teških sudbina, nepravedno i nepredvidivo izokrenutih života. I onda se trudite svim silama staviti u njihove cipele, koliko god to neizvodivo bilo. Zamišljam kako bi Arijana, da je sreće, danas sa svojih 27 trebala živjeti život punim plućima, radovati se svakom novom danu, misliti o tome gdje će putovati, nalaziti se s prijateljima. Ali, nije sve onako kako bismo mi željeli. Proteklih sedam godina njezina je svakodnevnica bolno podsjećanje na to da njenog brata nema, a još bolnije da pravi krivci za njegovu smrt nisu nikad pronađeni.
Šta joj daje snagu da se ne umori, da svaki dan učini novi korak u borbi za istinu i pravdu, u borbi za Dženana? “Snagu crpim iz bezuvjetne ljubavi – kao univerzalnog pokretača i izvora, početka i niti koja me vodi kroz svaku borbu. Ljubav je ono što nas povezuje, ono što gradi neraskidive odnose i čuva vrijednosti koje afirmiraju život. Ti odnosi su utemeljeni na dubokom suosjećanju i stvaraju mreže solidarnosti i podrške koje su me uhvatile pri svakom padu do sada.”
Znam da je boli prisjećanje na dane, na godine koje je dijelila s bratom, ne sluteći da će ostati samo uspomene koje joj pružaju utjehu danas kad Dženana više nema. Zato se sama sjećam šta mi je govorila pri prvom susretu, te 2018. godine. “Imali smo više prijateljski odnos nego odnos brata i sestre. Jedno drugom smo sve pričali. Među nama nisu postojale tajne, bili smo baš vezani. Najviše sam voljela kad ostanemo sami kući – s njim je uvijek bio neki cirkus. Bio je veseo i uvijek okružen prijateljima, često smo našu raju zvali na kućna druženja.” Pričala mi je tada i šta joj je prva misao kad je neko pita za brata: “Odmah ga se sjetim kako je izgledao u bolnici. Teško je vidjeti nekog svog u takvoj situaciji, ali i pored svih povreda, meni je bio lijep kao slika.”
Iskustvo pretočeno u snagu
Naučila je iz svoje boli mnogo; nije trebala i nije zaslužila, ali nije je niko pitao može li. Život je surov. “Svako ustajanje postaje s vremenom sve lakše, kada znate da ste okruženi ljudima koji vam pružaju istinsku podršku iz ljubavi. Svako odustajanje, s druge strane, postaje sve neizvjesnija opcija. Kažu da vam Bog da onoliko koliko možete podnijeti. Ja to istinski prihvatam i živim.”
Kad joj se slomi glas u sudnici, kad kroz suze kaže sudiji: “Vi niste časni!”, pa onda doda odjednom jako i glasno: “Bit će pravde u ovoj državi!”, ne postoji niko ko može ostati ravnodušan. Arijana i njen otac su primjer upornosti: čak i kad je sve protiv vas, i kada sistem, koji upravo vama treba da služi, čeka da se umorite i odustanete, oni ne odustaju. “Moj život je posvećen borbi za istinu i pravdu”, govori Arijana. “Ta borba je bila najteža na samome početku, u raznim momentima neizvjesnosti i bez podrške ovolikog broja ljudi koju imamo danas. Tada sam bila jako mlada, ali sam morala da prihvatim i da se naučim nositi sa nekim stvarima sa kojima se većina ljudi ne mora nikada u toku svog života suočiti. To jeste, pretpostavljam, podrazumijevalo maksimalan mentalni i fizički napor, međutim, ja za drugačije ne znam.”
Kaže mi kako pokušava svoje iskustvo pretočiti u snagu; u sve što radi, naročito u posao kojim se bavi sada, ulaže maksimalan napor i trud. “Sada imam priliku da koristim vlastite kapacitete kako bih pomagala drugima, i to mi predstavlja posebnu satisfakciju i motiv.”
Arijana je mlada – premlada za iskustvo koje prolazi, ali je i sazrela i očeličila, nažalost, morala je, jer otpor na koji ona i njen otac nailaze godinama je odveć prevelik. Ali, Arijana je, evo rekla nam je ovdje sve, i dovoljno jaka da ide dalje. I neće se umoriti.
