Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Glumici Heleni Vuković (26), višoj asistentici na Akademiji scenskih umjetnosti, dodijeljena je ove godine uloga voditeljice ceremonije otvaranja Sarajevo Film Festivala 12. augusta. Ova velika čast i u prethodnim je godinama bila povjerena filmskim umjetnicima mlađe generacije: glumicama Amili Terzimehić, Zani Marjanović, Vanesi Glođo, Aleni Džebo, Mariji Pikić i Belmi Salkunić, te glumcima Dini Bajroviću, Igoru Skvarici, Albanu Ukaju, Erminu Bravi, Borisu Leru, Adnanu Haskoviću i Feđi Štukanu.
Saradnja s oskarovcem Danisom Tanovićem na filmu Deset u pola, koji je otvorio lanjski SFF, Heleni je bila prvo filmsko iskustvo za koje je vežu najljepše uspomene. Razgovor s ovom talentovanom glumicom započinjemo njezinim sjećanjima na prethodne filmske festivale u Sarajevu.
Kakvo sjećanje imate na svoj prvi SFF?
– Festival sam počela pratiti kao tinejdžerka, ali sa ove vremenske distance se ne mogu baš sjetiti šta je to bilo moje prvo festivalsko iskustvo. Uglavnom sam sa društvom gledala filmove u Cinema Cityju i Meeting Pointu, a naveče smo se družili na trgu ispred Narodnog pozorišta, i najljepše od svega – mogli smo ostajati vani duže nego inače, jer ipak je Festival nešto posebno i ulice su pune. Tada nisam mogla ni zamisliti da ću jednog dana imati svoju premijeru na tom istom Festivalu, ili još manje – da ću biti host Festivala.
Kakve impresije vas vežu za filmove na SFF-u?
– Ima dosta filmova koji su na mene ostavili poseban utisak. Možda neko najsimpatičnije sjećanje me veže za film Las Hijas de Abril Michela Franca, koji je bio prikazan na Metalcu 2017. godine. Sve karte su bile rasprodate, a kako nismo mogli propustiti film, dosjetili smo se da se popnemo na krovove garaža pored Akademije, i skriveni smo uživali u projekciji. To nam je od tada postala omiljena avantura.
“Nisam mogla ni zamisliti da ću jednog dana imati svoju premijeru na tom istom Festivalu, ili još manje – da ću biti host Festivala”
Film Deset u pola je bio vaše prvo filmsko iskustvo; kako danas gledate na to?
– Ono što je prva ljubav u životu, to je za mene Deset u pola u profesionalnom smislu, i za njega me vežu samo najljepša sjećanja. Kao mlada glumica imala sam privilegiju da radim sa Danisom Tanovićem i s cijelom ekipom glumaca i glumica koji su mi odmalena uzori, ali možda ću film najviše pamtiti po radosti. Mislim da ni sami nismo vjerovali da u jeku pandemije radimo, pa smo s osmijehom dolazili i odlazili i bili brižni jedni prema drugima. Taj film je tada bio naše utočište, i ja se poslije snimajućeg dana nisam htjela vraćati kući, ne želeći da propustim ijedan trenutak ili da ta čarolija nestane. On je i važna referenca o mom glumačkom radu, i zahvaljujući njemu imala sam priliku da se prvi put predstavim regionalnoj publici.
Ostvarili ste i naslovnu ulogu u kratkom filmu Sevap/Mitzvah rediteljice Sabine Vajrače; kakva je to priča?
– Sevap je kratki film nastao prema istinitom događaju iz Sarajeva u vrijeme Drugog svjetskog rata. Glavna heroina priče je Zejneba Hardaga, koja je 1941. spasila svoju prijateljicu Jevrejku Rifku Kabiljo i njenu porodicu od progona u nacistički logor. Zejneba je, osim porodice Kabiljo, spasila još sarajevskih jevrejskih porodica i Izrael joj je dodijelio titulu Pravednika među narodima. Rifka je, skoro 50 godina kasnije, spasila Zejnebu iz opkoljenog Sarajeva. Radnja filma prati Zejnebin život od djetinjstva pa sve do duboke starosti, a meni je pripala uloga mlade Zejnebe. Moram priznati da je ova uloga nosila sa sobom jednu dodatnu odgovornost jer se radi o stvarnoj osobi, i njena porodica još uvijek živi u Sarajevu. Važno mi je što sam bila dio tako plemenite priče koja govori o iskonskoj dobroti, hrabrosti i nesebičnosti. Kada bi svako od nas nosio zrno Zejnebe u sebi, svijet bi bio mnogo ljepše mjesto.
U vašu proteklu godinu stala je i uloga u seriji Burek sa sirom, sitcom rađen za Novu TV koji autorski potpisuje Feđa Isović – koga tamo glumite?
– Pojavila sam se u epizodnoj ulozi više kantonalne inspektorice Jelene. Ona je beskrajno strastvena u svemu što radi, pomalo napadna, i potpuno drugačija od svih uloga koje sam radila do sada. S obzirom da dotad nisam igrala u sitcomu, imala sam dilemu da li ću se snaći, jer je to format koji je brz i dinamičan, a takvo je i snimanje. Međutim, komunikacija sa rediteljem i kolegama je učinila da vrlo brzo zaboravim na tremu i prepustim se uživanju u igri.
Velika je čast biti voditeljica ceremonije otvaranja SFF-a. Imate li tremu?
– Još uvijek nemam tremu. Kada zamišljam kako bi ta noć mogla izgledati, osjećam uzbuđenje i leptiriće u stomaku. Povjerena mi je važna i lijepa uloga, i nadam se da ću joj odgovoriti na najbolji mogući način. Radujem se uživanju u filmskim projekcijama – posebno bh. premijerama, druženju sa prijateljima i novim poznanstvima.
