Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Privatni album
Do maja 2021. godine, Širokobriježanka Snježana Bazina (52) živjela je kao i većina Bosanaca i Hercegovaca: trudeći se da zaradi kako bi svojoj porodici osigurala normalan život. Godinu dana je već obitavala u austrijskom gradiću Mureck, u pokrajini Štajerska, gdje je radila kao njegovateljica. Prethodno iskustvo njegovateljice stekla je u mjestu Kočerin, na magistralnom putu između Posušja i Širokog Brijega, gdje joj je porodična kuća. Tamo je već njegovala jednu staricu, te joj je bilo prirodno da hljeb zaradi i negdje vani. I tako se ukazala prilika da ode u Austriju.
“Sve je išlo kako treba, vodili smo miran porodični život, s tim što sam ja bila petnaest dana u Murecku, a petnaest dana kući. I onda sam jedan dan u maju slučajno napipala kvržicu u dojci…”
Čim je stigla kući, otišla je na pregled i suočila se s dijagnozom: rak dojke. Bio je to šok, koji je Snježana brzo prevladala. Odlučila se boriti. “Psihički sam to dobro prihvatila, uporište sam pronašla u vjeri.”
Briga o sebi
Nakon niza pregleda u bolnicama u Grudama, Širokom Brijegu i Mostaru, odstranjena joj je lijeva dojka. “Rak se proširio na limfne čvorove, ali doktori su mi rekli da su uspjeli sve da izvade. I krenulo se sa standardnim protokolima nakon operacije”, priča Snježana, te nastavlja: “Nemam mučnine. Tri kemoterapije sam već prošla, dobro se osjećam, nemam nekih nuspojava. Imam ukupno dvanaest terapijskih tretmana, a onda ću na zračenje.”
Vjeruje doktorima, poslušno se povinuje svim njihovim propisanim mjerama, te svaki dan prihvata kao poklon. Njezin posao njegovateljice je sad ostao po strani, ali je i dalje u kontaktu sa staricom koju je pazila i njenom obitelji.
“Rak nije strašan. Zapravo, jeste na prvu, ali onda to shvatiš kao jedno životno iskušenje, kao nešto kroz šta moraš proći. Život je borba na ovaj ili onaj način i svako od nas se s nečim bori u manjoj ili većoj mjeri”
Snježana se proteklih nekoliko mjeseci posvetila brizi o vlastitom zdravlju, a u tome joj svesrdnu podršku pružaju suprug Miro, po zanimanju vozač kamiona, kćerke Magdalena, Nikolina i Slavka te sin Frano. “Dvije kćerke, sin i suprug su sa mnom, a Nikolina je udata i ima sina Mateja od godinu i dva mjeseca, tako da mi je unuk velika razonoda.”
I oni su, poput Snježane, ostali zatečeni dijagnozom teške bolesti, ali su zajedničkim snagama odlučili da se bore. “Najviše me pazi najmlađa kćer Slavka, njoj će sad u oktobru 18 godina. Cijelo ljeto je bila sa mnom, nije mi nikad dala da psihički posustanem, samo bi mi govorila: ‘Mama, hoću da vidim osmijeh’. To mi je puno pomoglo.”
Kad joj je kosa počela opadati, zamolila je suprugu svoga brata da je skroz ošiša, ali joj taj vidljivi znak nuspojava kemoterapije nije poljuljao vjeru u ozdravljenje. “Stavim maramu, krećem se normalno, kao da to nije ništa. A još jednu stvar ću vam reći: Avonov balzam za tjeme mi je baš puno pomogao, jer me je koža glave boljela kad kose više nije bilo.” Ovaj poseban proizvod za njegu dolazi iz Avonove linije za borbu protiv raka dojke, a njegovo blagotvorno dejstvo Snježana opisuje sljedećim riječima: “Imala sam stvarno čudan osjećaj: kad dodirnem tjeme, nekako me je neodređeno boljelo. Maja Memić iz Udruge ‘Novi pogled’ mi je donijela taj balzam kad sam bila na dnevnoj terapiji i baš me je obradovala, jer mi je stvarno pomogao. Kao da osvježava kožu i nestane boli. I sad ga koristim iako mi je kosa počela pomalo rasti.”
Shvatiš da nisi sama
Danas, kad pogleda na protekle mjesece borbe, kaže nam ono što definiše kao jednostavnu istinu: “Rak nije strašan. Zapravo, jeste na prvu, ali onda to shvatiš kao jedno životno iskušenje, kao nešto kroz šta moraš proći. Život je borba na ovaj ili onaj način, i svako od nas se s nečim bori u manjoj ili većoj mjeri.”
Odlasci na kemoterapije i upoznavanje sa ženama koje prolaze kroz isto također su vid terapije. “Shvatiš da nisi sama, da i druge žene kroz to prolaze. I onda kažem sebi: sve će biti dobro. Ne želim da klonem i odustanem, jer stvarno će sve biti dobro. Znam reći: s jedne strane imam dijagnozu raka, a s druge strane sam ozdravila – od puno nebitnih stvari kojima sam pridavala pažnju koju ne zaslužuju. Nekad se valjda treba nešto i desiti da se čovjek malo preispita. Prije, kao da nisam živjela život; sad mi je sve puno mirnije, bez stresa oko nebitnih stvari. Imam rak, idem na kemoterapije i to je to. Ali se ne budim s tom mišlju. Nije strašno, ponavljam, to je samo još jedno iskušenje u životu.”
Preventivne preglede svima preporučuje. Kaže nam da je 2018. godine bila na ultrazvuku, ali da ju je kasnije nekako i pandemija poremetila. “Idite na preglede, to je sve što ću vam reći. Bez obzira na pandemiju, nemojte je koristiti kao izgovor. Najvažnije je bolest otkriti što ranije. I može se desiti svima, svakoj od nas.”
