Sala je bila puna, ubrzo se sve stišalo i….na platnu se pojavila ona.. sa nesavršenom frizurom, u pidžami (a kako drugačije, Bridget je to!), uz poneku psovku, onakva kakvu je volimo, ali u isto vrijeme drugačija. I svi su imali isti utisak, kao da nisu prošle godine, kao da je sve vrijeme bila tu, da nas grije svojim osmijehom i duhom, a sada i nevjerovatnom snagom i hrabrošću.
Mnogi od nas su odrasli uz Bridget. Zaljubljivali se i odljubljivali, vjerovatno i po nekoliko puta. Godinama pratimo njene ljubavne avanture, krahove, uspjehe, emocije i osjećamo svaku od njih. Ali svako će priznati jedno: novi nastavak priče o ženi zaljubljenoj u ljubav je drugačiji, poseban, snažan. Zaokružuje sve što znamo o njoj. Ona je odrasla i mi sa njom, godine su je oblikovale, i osmijesi i suze vide se na njenom licu i sada je volimo još više. I još jednom, najnesavršenija heroina sa velikog platna, junakinja koja je hrabra da prizna da se plaši, zavodnica sa tijelom kakvo ne bi baš svaka žena poželjela, dokazala je ono što je jedino važno: nikada, bez obzira na cijenu, nikada ne odustati od ljubavi! U svakom obliku u kom nam je došla.
A poslije odgledanog filma, kada dođemo kući, prvo što ćemo uraditi je da zagrlimo naše najmilije, jače i duže nego ikad…
