Nedavno objavljeno

IN MEMORIAM David Lynch – majstor nadrealne filmske magije

David Lynch bio je filmski autor koji je pozivao publiku da prigrli dvosmislenost, suoči se sa svojim strahovima i istraži misterije ljudske psihe. Njegov rad nadilazio je žanr, ostaviviši dubok i trajan pečat na kinematografiju i popularnu kulturu

Reditelj i scenarista David Lynch, koji je promijenio američku kinematografiju mračnom, nadrealističkom umjetničkom vizijom i ostvarenjima kao što su “Plavi baršun” i “Mulholland Drive” a televiziji podigao standard serijom “Twin Peaks”, preminuo je u 78. godini.

Lynch je lani obznanio da mu je dijagnosticiran emfizem, posljedica dugogodišnjeg pušenja, zbog čega više nije mogao napuštati svoj dom.

Vizionarski autor čiji je rad prkosio konvencionalnom pripovijedanju i koji je za života istraživao granice kinematografije. Lynchovi filmovi i televizijski projekti često su spajali nadrealizam, psihološke slojeve i jeziv osjećaj misterije, stvarajući svjetove koji su izazivali osjećaj stvarnosti koji nam je dočaravao preko velikog ekrana.

Bio je majstor nadrealnog pripovijedanja, činio je poznato jezivim, a bizarno običnim. Njegove priče često su istraživale podsvijest, brišući granice između stvarnosti i fantazije.

Znalci će istaći kako je ponavljajući motiv u Lynchovom radu bila koegzistencija svjetla i tame unutar pojedinaca i društava. Njegovi filmovi često su otkrivali skrivene tokove nasilja, korupcije i želje ispod naizgled idiličnih površina.

Teško će iko u skorije vrijeme progovoriti Lynchovim vizualnim jezikom. Koristio je upečatljive kompozicije, snažne kontraste u osvjetljenju i uznemirujuću upotrebu boja kako bi izazvao emocije i atmosferu. Njegova pedantna pažnja prema detaljima činila je skoro svaki kadar umjetničkim djelom.

Majstor nelagode

Zvuk je bio ključni element u Lynchovom stvaranju filmova, znao je koristiti monotone zvukove, jezive tišine i uznemirujuće muzičke partiture (često u saradnji s Angelom Badalamentijem) kako bi pojačao napetost i uronio publiku u svoje svjetove.

Bio je i majstor stvaranja nelagode spajanjem svakodnevnog i grotesknog. Ostavio nam je djela puna ekscentričnih likova, zagonetnih dijaloga i trenutaka neobjašnjivog užasa ili ljepote.

Osebujan opus

Eraserhead (1977): Nadrealni, košmarni debi koji je učvrstio Lynchovu reputaciju kao odvažnog i originalnog filmskog autora.

Blue Velvet (1986): Neo-noir remek-djelo koje istražuje tamnu stranu američkog predgrađa.

Twin Peaks (1990-1991, 2017): Revolucionarna TV serija koja je postavila novi standard spojem misterije, humora i nadrealizma.

Lost Highway (1997): Jedan od najmračnijih rediteljevih filmova. Jedan od rijetkih dugometražnih ostvarenja Davida Lyncha koje ne dobija priznanje koje u potpunosti zaslužuje. Film stvara mračnu, jezivu atmosferu iz vrlo malo sadržaja. To je impresivno dostignuće Davida Lyncha, koji, čini se, ima sposobnost učiniti bilo šta, ma koliko nelogično bilo, privlačnim i zanimljivim.

 

Mulholland Drive (2001): Nestvarni prikaz Hollywooda, identiteta i opsesije.

The Elephant Man (1980): Dirljiva i vizuelno impresivna historijska drama.

Lynch je odbijao da se povinuje očekivanjima, kalupima i zadatim formama, a njegova baza fanova je upravo u tome nalazila posebno zadovoljstvo. Lynchov rad često je pozivao na interpretaciju, što ga je činilo riznicom za filmske stručnjake i entuzijaste.

I nakon svega opisanog, u biti se Lynchovo djelo bavi dubokim egzistencijalnim i metafizičkim pitanjima, pozivajući gledatelje da razmisle o prirodi identiteta, stvarnosti i ljudske povezanosti.

Latest Posts

spot_img

Raport