Cetinje je u prvom danu nove godine ostalo bez 12 svojih sugrađana, od čega dvoje djece. Osumnjičeni za ovo masovno ubistvo izvršio je samoubistvo nakon što je ubio najmanje dvanaest osoba, objavila je policija. Vijest je sama po sebi strašna, a naša odgovornost u izvještavanju o masovnom ubistvu je ključna za javnost. Posebno u svjetlu činjenice da se nedavno dogodio napad na osnovnu školu u Zagrebu u kojem je ubijeno jedno dijete, ali i da javnost pamti i lanjski masakr u beogradskoj školi kad je učenik usmrtio osam učenika, ali i radnika iz osiguranja. I da imamo strašne vijesti koje prestižu jedna drugu svaki dan.
Moramo znati koliko je publika osjetljiva i koliko informacije i priče koje šaljemo u eter, na platforme, mogu uticati na njihove stavove, na mentalno zdravlje, na formiranje odnosa prema društvu i moramo biti svjesni reakcije koju možemo proizvesti upravo našim izvještavanjem.
Važno je pružiti tačne informacije, pokazati empatiju prema žrtvama i njihovim porodicama, te izbjeći senzacionalizam koji bi mogao dodatno traumatizirati zajednicu ili inspirisati buduće nasilnike.
Izbjegavati širenje nepotvrđenih informacija
U situacijama poput ove, kad je riječ o masovnom ubistvu, često kruže glasine, potrebno je provjeriti sve izvore prije objave.
Ograničiti detalje o počinitelju: Od ključne je važnosti izbjegavati previše pažnje počinitelju (ime, fotografije, motiv), kako ovakvim izvještavanjem ne bismo poticali imitaciju.
Fokus na činjenice: Izvještavajte jasno o tome šta se desilo, gdje, kada i koliko je žrtava.
Žrtve i njihove porodice
Izbjegavati senzacionalizam: Naslovi i sadržaji ne bi trebali biti šokantni ili dramatični.
Privatnost žrtava: Nikad ne objavljivati imena ili slike žrtava bez dozvole njihovih porodica.
Prikazivanje fotografija: Nikad ne koristiti uznemirujuće fotografije s mjesta zločina.
Fokus na podršku
Uključiti resurse za pomoć: Navedite kontakte za psihološku podršku ili druge službe koje mogu pomoći pogođenima.
Edukacija i prevencija
Otvoriti razgovor o prevenciji: U ovakvim trenucima su teme koje tretiraju mentalno zdravlje, prevenciju nasilja i edukaciju ključne za fokus.
Intervjui s ekspertima: Ne trebaju nam sugovornici koji nisu stručni; savjete i preporuke trebaju dati psiholozi, sociolozi i drugi eksperti koji mogu objasniti širi kontekst i ponuditi rješenja. Osigurati kontekstualizaciju i edukaciju, umjesto jednostavnog prenošenja šokantnih vijesti.
Izvještavanje o počinitelju
Izbjegavati glorifikaciju: Ne uljepšavati priču o počinitelju, niti ga predstavljati kao antiheroja.
Odgovornost: Jasno staviti do znanja da nasilje nije prihvatljivo i da postoji odgovornost za takve činove.
Dugoročna uloga medija
Praćenje priče: Nastavak ove teme je važan i treba joj pristupiti oprezno; izvještavati o posljedicama, govoriti o društvenom kontekstu i promjenama koje slijede nakon događaja.
Zastupanje promjena: Mediji mogu i trebaju biti važan glas koji agituje za promjene zakona, sigurnosnim mjerama i podršci za mentalno zdravlje.
Retraumatizacija: Ovakvo pristupanje ne samo da gradi povjerenje publike nego i doprinosi kolektivnom iscjeljenju zajednice, istovremeno smanjujući mogućnost negativnih posljedica poput glorifikacije nasilja ili retraumatizacije.
