Piše Mersiha Drinjaković
U novembarsko/decembarskom ludilu sam jedan dan išla “pozajmiti” glas za jednu dječiju knjigu. Prvo, bio mi je veliki ibret što je nekome moj glas “zvučan”, a drugo bila mi je čast pristati na to. I treće, i najvažnije, to je bilo važno mojoj S. Neću vam pričati kako smo neslavno završili to snimanje, jer ton na kraju nije bio upotrebljiv, ali je poenta priče da smo se dobro zabavili, da sam upoznala neke sjajne mlade ljude na tom druženju, i da ću rado pristati kad god me se sjete da ponove ovaj eksperiment. A u to mi je vrijeme, u novembru i decembru, svaki slobodan trenutak bio najdragocjeniji faktor.
I sad to pitanje, šta je kome važno i šta ko želi promijeniti, je vrlo individualno. I svi bismo, vjerovatno, izabrali mir u svijetu i da nema gladi, da nas se pita, ali kad se to pitanje htijenja (umjesto čarobnog štapića) svede na realan okvir, onda se na muci poznaju junaci.
A junaci su, počesto, nevidljivi, uglavnom završavaju stvari koje nisu “televizične” ili “instagramične”
Junak broj jedan
Moj junak broj jedan je Z – on je morao slušati telefonske razgovore, trpjeti nervozu jer je naravno bilo i takvih momenata. Najradije bih vam rekla kako je sve teklo glatko ali nije. Jesmo li imali potpunih “blackouta” – padova energije, razočarenja? Naravno da jesmo. Ali Z je stoički trpio i moje dileme i trileme i znao rečenicom postaviti stvari u perspektivu. I baš je bio važna karika ovog lanca koji nas vodi ka Narodnom pozorištu sutra u 18 sati.
Junakinja broj dva je B. E što je ona sposobna sebi zakomplikovati život, to je baš rijedak talenat. I interna je šala kako ćemo joj praviti unutrašnje probleme, da se ne bavi vanjskim. Kad bi bila iole raspoložena da piše knjigu jedno veeliko poglavlje bi mogla napisati o ovom novembru i decembru. O svim našim detaljima organizacijskog savladavanja fundraisinga, a u kojem nismo baš veterani i puno stvari učimo usput. Kao što smo učili lani, kad smo radili Donatorsku večer za žene Palestine. B se uz sve druge detalje a bilo ih je bezbroj bavila, bilesi, i jednim kuhinjskim stolom za potrebe jednog posebnog sadržaja sutrašnje večeri. I taj će sto vjerovatno ući u anegdotalne zapise kad se jednom spusti zavjesa na ovaj pohod na vašu svijest i savjest.
Heroj broj tri je E. Ona me je izluđivala počesto, ali je svojim realnim pristupom situaciji spuštala neke od nas sa oblaka u kojima smo naivno boravili. Idejama, potpitanjima, stalnim podsjećanjem na važne detalje držala je tok organizacije na brzom kolosijeku. I sve to dok nam je bila stotinama, možda i koju hiljadu, kilometara daleko. Vrlo je samozatajna i nema ambicije da bude vidljiva pa ju je teško izvući pred reflektore, a to nekako želim, barem malo.
Heroina broj 4
Heroina broj 4 je M – poznavala sam je iz viđenja i slučajnih susreta, ali kad smo počele blisko sarađivati na organizaciji Donatorske večeri, shvatila sam nakon prvog razgovora i, posljedično, prvih konkretnih poteza koje je povukla da se radi o ženi koju bih da mogu, kako sam to rekla i njezinom kolegi, zlatom platila, jer toliko i vrijedi.
Junak i junakinja ove priče su i A i M. Bez njih ne bismo izgurali sve što smo trebali i htjeli da biste u rukama imali svoje (nadam se) omiljeno štivo – ovu posebnu Graciju koji možete čitati cijeli januar i opet ćete naći nešto što još niste pročitali. I moja draga K – koja je u svojim ludilima novembra i decembra isporučila ogroman doprinos za naš ljubljeni print edition. I veliki je čovjek moja A – za koju sam bila sigurna da ne može doći, a tako nam je trebala, i onda je javila da stiže. I to, kako je naglasila, bez ikakvih pompeznih najava, jer treba temu o ženama držati u fokusu.
Moji su junaci i junakinje svi oni čija sam imena upravo čitala na spisku donatora na platformi Kupikartu.ba. jer vam je važno, a i jer ste spoznali da je to i nama važno
Junaci i junakinje su i sve moje kolegice i kolege u medijima koji su također znali zašto je ovo važno. I što su tu važnu temu prenosili na svojim medijima. Junaci i junakinje su sve one drage nevidljive prijateljice koje su svojim riječima, djelima, činile naš posao lakšim. I svi vi koji ste dali svoj doprinos, nemjerljiv, a nevidljiv. Svaka objava koja je našu misiju činili još vidljivijom. Svaki naš poslovni partner, a u osnovi naši prijatelji, koji su shvatili važnost poruke i misije. Svima sam beskrajno zahvalna.
Čak i naučenim lekcijama sam se obradovala – i iznevjerena očekivanja trebaju biti ukoričena, neka i te zbirke (ne)djela
I na kraju, najvažnije: one koje smo cijelo vrijeme držale u fokusu: ŽENE KOJE SU PREŽIVJELE NASILJE i koje trebaju znati da NISU SAME. I da to stvarno mislimo, a ne da smo “odradili” Donatorsku večer. I jedna od njih će biti s nama sutra navečer i stvarno bih voljela da što više svih vas koji ovo čitate (ako ste uopšte stigli dovde, jer nije reel i nije story) da budete s nama. Jer vam toliko toga imamo reći, pokazati, ukazati, i jer ne mogu dovoljno jako i slikovito izraziti riječima koliko vjerujem da svaka žena koja prijavi nasilje i prođe sve instance koje treba proći – i dalje treba računati našu pomoć. Da može živjeti slobodno i bez straha.
