Smrt glumice Marise Paredes, koja je preminula 17. decembra u Madridu u 78. godini, potresla je svijet španske kinematografije. Njene kolege oprostile su se od nje, opisujući je kao izuzetnu umjetnicu s dugom i posvećenom karijerom, te je nazvali „apsolutnom boginjom“. „Snažne, ambivalentne, slomljena srca, strastvene, zagonetne i, na kraju, žene od krvi i mesa bile su ključ njenog glumačkog izraza“, kaže se, između ostalog, u izjavi Španske filmske akademije povodom njezine smrti.
Marisa Paredes počela je glumiti sa samo 14 godina i pojavila se u više od 75 filmova tokom svoje karijere. Među njima su i filmovi Pedra Almodóvara Sve o mojoj majci, Cvijet moje tajne i Visoke potpetice, zahvaljujući kojima je stekla nadimak „Almodóvarova djevojka“. U izjavi za RTVE, slavni reditelj je rekao: „Kao da sam se probudio iz ružnog sna… Borim se da prihvatim Marisinu smrt.“
Njegov brat, Agustín Almodóvar, napisao je na X-u: „Shrvani smo ovom viješću. Zbogom, najdraža Marisa.“
I Penelope Cruz, koja je Marisu Paredes upoznala tokom snimanja filma Sve o mojoj majci, oprostila se dirljivom porukom: „Draga moja Marisa, prerano si nas napustila. Volim te. Sretan put.“ Također, napisala je za El País: „Marisa je uspjela da postigne ono što je oduvijek bilo teško za žene – da bude svoja i da nikada ne traži izvinjenje zbog toga.“
Antonio Banderas nazvao ju je „velikom damom glumišta“. „Draga prijateljice, prerano si nas napustila“, napisao je na drštvenim mrežama.
Almodóvaru je „dala sve“
Marisa Paredes je rođena u radničkom dijelu Madrida 1946. godine. „Moje zanimanje rođeno je sa mnom… ali imalo je mnogo veze sa susjedstvom u kojem sam živjela – blizu pozorišta”, rekla je u jednom intervjuu. Postala je zvijezda u Španiji, ali je njezina međunarodna karijera uzletjela nakon što je prvi put radila s Almodóvarom 1983. na crnoj komediji Mračne navike, čime je započela duga saradnja. „Marisa mi je ukazala puno povjerenje i dala mi je sve”, rekao je Oscarom nagrađeni reditelj za francuski list Liberation 1995. godine.
Dobitnica počasne nagrade Goya, najznačajnija španske nacionalne filmske nagrade, glumila je i u filmovima kao što su „Život je lijep“ talijanskog reditelja i glumca Roberta Benignija i „Đavolja kralježnica” Meksikanca Guillerma del Tora.
Ne ratovima
Paredes je bila predsjednica Španske filmske akademije od 2000. do 2003. i nikada nije skrivala svoju privrženost ljevičarskim i feminističkim ciljevima. Žestoko se protivila učestvovanju Španije u invaziji Iraka pod vodstvom SAD-a 2003., podupirala je ljevičarske političke stranke i izjasnila se protiv rata u Gazi.
Marisu Paredes nismo poznavali samo kroz njene uloge u kultnim filmovima Pedra Almodóvara. Bila je umjetnica čija se prisutnost jednako osjećala na glamuroznim događajima, gdje je blistala u raskošnim haljinama i s frizurom dostojnom dive, kao i na ljevičarskim protestima, gdje je glasno zastupala svoje vrijednosti.
Aktivno je pozivala na podizanje glasa protiv rata u Gazi i rodno zasnovanog nasilja, koje, kako je isticala, sve žene čini žrtvama. Također je priznala napredak u filmskoj industriji u kojoj glumice sve češće mogu biti cijenjene bez obzira na svoje godine ili izgled.
„Moramo izaći na ulice i tražiti mir u Gazi, jer rat je uvijek sramota, ali ovaj masakr?! To je sramota za čovječanstvo, skandal, genocid“, govorila je, pozivajući na ponovnu upotrebu slogana „Ne ratu“ s ceremonije dodjele nagrada Goya.
Marisa Paredes je svjesno odustala od prilike za uspjeh u američkoj kinematografiji, odbijajući da se povinuje diktatu ljepote i borbi protiv bora. Jasno je izrazila svoje stavove o političkoj klimi, naglašavajući kako ne bi mogla otići u zemlju koja je izabrala Donalda Trumpa za predsjednika: „Trump je poput klovna. Koristi televiziju, izvede tri mala plesna koraka, stavi vizir i zaslijepi ih.“
