Napisala Mersiha Drinjaković
Iz dana u dan svjedočimo kako ljudskom rodu izmiče tlo pod nogama – u simboličnom, ali i onom najbrutalnijem smislu – kroz ratove, prirodne katastrofe i krize, koji za sobom ostavljaju brojne žrtve. Zato je naša poruka jasna: ljubav je naša snaga.
Možeš reći da sam sanjar, pjevali su nekad davno Beatlesi, ali tek sad razumijem da čovjek kad ustukne pred svim nasrtajima zla ovog svijeta, može utočište pronaći u “vraćanju na tvorničke postavke”, u esenciji bivstvovanja, u vjeri da ljubav jeste univerzalna sila, koja nadilazi vrijeme, koliko god se ono nama danas činilo beznadno.
Samo je ljubav mogla potaknuti Amru Jahić i Lejlu Zalihić, majke iz Jablanice i Butrović Polja, da nadljudskim naporima spasu svoju djecu iz bujičnih poplava. Ljubav je bila sila koja je pokretala majku u Gazi koja je svoje dvoje djece 14 kilometara vukla u autosjedalicama bježeći od granata.
Ona je najčistiji oblik ljudskog postojanja, sposobna da iscijeli rane i probudi nadu čak i u najtežim okolnostima. Jesam li naivna što redam ove riječi koje mogu zvučati neubjedljivo kad se osvrnete oko sebe i ne vidite puno dokaza o postojanju ljubavi?
Ima ih. Samo trebate gledati. I djelovati. Danas, u vremenu globalnih kriza, ekonomskih neizvjesnosti i stalne izloženosti negativnim vijestima, ljubav nam je najpotrebniji lijek. Meni je bila ljekovita kad sam se suočila s gubitkom od kojeg se teško oporavlja – kad je preminuo moj tata. Samo je ljubav koju smo izgradili za života mogla da mi pruži utjehu, onda kad mog tate više nije bilo na ovom svijetu.
Stvarno vjerujem u ovo što vam pišem: kada nas svladaju strah i beznađe, ljubav je ta koja nas vraća na pravi put. I toliko je mnogo njenih oblika: prema porodici, prijateljima, partnerima, prema samima sebi. Ona pruža oslonac i podsjeća nas na to da nismo sami. Ona je postojala i opstajala u najtežim vremenima – kao svjetionik. Ona nas povezuje, ulijeva snagu da možemo prevazići poteškoće i izgraditi svijet u kojem ima mjesta za ljudskost.
Znam da nas današnja vremena stavljaju na iskušenje, testiraju našu ljudskost, ali zapravo nam pokazuju vrijednost ljubavi. Kada sve drugo izgleda nesigurno, ljubav je konstanta. Ona nas potiče da budemo bolji, jači i hrabriji; motiviše nas na akciju, na solidarnost, na empatiju – na sve one vrijednosti koje nas čine ljudima.
Ona nas spašava od letargije i očaja, podsjeća da, i kad ne možemo kontrolisati ono što se dešava oko nas, možemo odlučiti kako ćemo se odnositi prema drugima i prema sebi. Uči nas strpljenju, opraštanju i bitnosti malih trenutaka koji čine život vrijednim.
Ona nije samo osjećaj, ona je izbor koji pravimo svakog dana, bez obzira na okolnosti. A u vremenima kakva su danas, izbor ljubavi je naša pobjeda.
Možete reći da sam naivna, jer kako ljubav može riješiti svjetske probleme? Evo, zar je alternativa, ciničan pogled na svijet – išta korisnija? Vjera u ljubav ne znači ignorisanje problema ili bijeg od stvarnosti. Ona je poziv da, uprkos svemu, izaberemo nadu i djelovanje.
