Psihoterapeutkinja Mia Komšić je kroz svakodnevni rad u centru za socijalni rad i savjetovalištu “Care4Me” primijetila da žene žrtve često imaju osjećaj sramote i krivicu da su one izazvale nasilje, pa ga zbog toga i puno manje prijavljuju.
“Kod nas se nasilje još uvijek podrazumijeva kao nekakva odgojno-disciplinska metoda”, kaže za Detektor.ba Mia Komšić, magistrica psihologije i edukantica integrativne psihoterapije.
Stresne situacije
Žene koje su preživjele nasilje, prema njenim riječima, imaju simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, jer su izložene različitim stresnim situacijama.
“Ako govorimo o simptomima iz klastera depresije i anksioznosti, nikada nasilje ne prođe bez posljedica po mentalno zdravlje. Uglavnom su to stresne i traumatske reakcije, koje ostavljaju duži trag u dužem vremenskom periodu”, kaže Komšić.
Zlostavljači moći
Objašnjava da stručna literatura govori o potencijalnim zlostavljačima podijeljenim u klastere, i da prvu grupu čine “zlostavljači moći”, koji iskorištavaju poziciju da bi bili nasilnici, a često su to osobe na višim položajima.
“U drugoj grupi su sistematski nasilnici, ljudi koji zlostavljaju članove porodice, prvenstveno svoje supruge, žene, partnerice, a samim time i djecu”, kaže Komšić.
Treća grupa su, prema njenim riječima, ponavljači koji iskazuju povremeno nasilje, koje se dešava periodično. Kako kaže, zlostavljači su često osobe koje su preživjele nasilje. Mladići koji su preživjeli nasilje u krugu porodice, kasnije postaju zlostavljači, a djevojčice koje su ranije preživjele nasilje imaju tendenciju da budu žrtve.
Pomoć psihoterapije
Psihoterapija, prema njenim riječima, pomaže žrtvi da prihvati šta se desilo i da se to svakome može dogoditi, a nikad nije jednostavno prihvatiti da smo žrtve. Dodaje da žene žrtve nasilja dožive kao značajan trenutak kada im se kaže šta se desilo i kroz šta su prošle.
“Rečenica da niste sami u tome i imenovanje šta se desilo pomažu u zalječenju posljedica”, kaže Komšić.
Smatra da je potrebno otvoreno i konkretno komunicirati o ovim temama kako bi se preveniralo nasilje.
“Moramo razgovarati o tome šta žene od malih nogu trpe i na koji način se ophodi prema njima. Zasigurno je potrebno u škole uvesti, ja bih rekla, i čitave predmete zravstvenog, a samim time i seksualnog odgoja o tome šta podrazumijeva spol, šta rod”, kaže Komšić.
Među pozitivnim primjerima žrtava koje su prošle kroz proces psihoterapije, Komšić navodi ženu koja je preživjela jako brutalan vid nasilja – fizičkog, seksualnog, duhovnog i ekonomskog nasilja supruga i svekra, ali da se nakon napornog rada došlo do sjajnih rezultata osnaživanja.
Kaže da je ta žena kasnije prošla fizički oporavak u bolnici, zaposlila se, ali kao najvažnije Komšić navodi to što je prihvatila da je bila žrtva nasilja.
“Oprostila je sebi. To je vrlo važno, da oprostimo sebi, da shvatimo da mi nismo krivi za to što nam se dešava, jer se svakom može desiti, nažalost”, kaže Komšić i dodaje da postoji mnogo nepovjerenja u institucije, naročito policiju i sudove.
Želja za edukacijom
U posljednje vrijeme uočava povećanu želju za edukacijom kod uposlenika centara za socijalni rad, policajaca i uposlenika pravosudnih institucija.
“Iako mnogi ne prepoznaju to, mislim da sada već možemo da shvatimo da ljudi ipak žele da se edukuju. Ključna poruka ženama je da nisu same, važno je da prijave nasilje”, kaže Komšić kao poruku za kampanju Detektora povodom ovogodišnje međunarodne kampanje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama. Ova kampanja, pokrenuta 1991. godine, koju danas obilježava 6.000 organizacija širom svijeta, počinje 25. novembra, na Međunarodni dan eliminacije nasilja nad ženama, i traje sve do 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava.
Važni kontakti za prijavu nasilja:
POLICIJA: 122
SOS telefon za žrtve nasilja u Federaciji BiH: 1264
SOS telefon za žrtve nasilja u RS-u: 1265
