Razgovarao: Bartek Kolodziej
Snimci: Reuters, AG
Rođen u Philadelphiji, američki glumac Richard Gere djetinjstvo je proveo na očevoj farmi u blizini Syracuse, a već u školskim danima počeo je pokazivati interes za glumu. U srednjoj školi pažnju mu je privukla gimnastika, koja mu je obezbijedila stipendiju za Univerzitet u Massachusettsu, gdje upisuje filozofiju. Dvije godine kasnije, prekida studij u želji da se okuša u svojoj prvoj ljubavi – glumi.
Prvu glavnu ulogu dobio je 1973. u pozorišnoj predstavi mjuzikla Briljantin. Hollywoodu se predstavio četiri godine kasnije u trileru Looking for Mr. Goodbar, u kojem ostvaruje zapaženu rolu seksualnog partnera Diane Keaton. Uloga je poslužila kao savršena baza za naredni Gereov projekat – Američkog žigola (1980.), reditelja Paula Shradera, koji ga je lansirao u filmsku orbitu. Status nove zvijezde Gere potvrđuje ulogom u Oficiru i džentlmenu. Ranih 80-ih odlazi u humanitarni pohod u Honduras, Nikaragvu i El Salvador, gdje u vihoru građanskog rata obilazi izbjegličke kampove, a po povratku u Hollywood snima Zgodnu ženu s Juliom Roberts…
Ostalo je legenda, ali ipak vrijedi spomenuti da je Gere pomjerao granice dotad poznatog svijeta: bio je prvi muškarac koji je osvanuo na naslovnici Voguea, u martu 1980., prvi muškarac u historiji Hollywooda koji je frontalno prikazan potpuno obnažen, prvi koji je dva puta proglašen za najseksi muškarca na planeti, a pridodamo li i činjenicu da mu je prva žena bila Cindy Crawford, onda je Gere vjerovatno živio živote iz snova nekoliko miliona muškaraca na Zemlji. Malo je poznato da je komponirao i odsvirao klavirski solo u Zgodnoj ženi, da je odbio ulogu u filmu Umri muški koju je naposlijetku odglumio Bruce Willis, te da je pet mjeseci vježbao plesnu scenu u filmu Chicago. Prije dvije godine došao je u Sarajevo kako bi snimio film Lov u Bosni (The Hunting Party), u kojem glumi novinara u potrazi za ratnim zločincem. Gere je sretno oženjen američkom glumicom Carey Lowell (Licence To Kill), s kojom ima sina Homera Jamesa Jigmea. Njegov posljednji filmski uradak je romantična drama Nights in Rodanthe s njim i Diane Lane koja govori o muškarcu zaljubljenom u nesretno udatu ženu.
U Nights in Rodanthe po treći put ste na velikom platnu s Diane Lane, nakon Cotton Cluba iz 1984. i Nevjerne u 2002.
– Da, stvari jednostavno funkcioniraju između nas dvoje. Zapravo, smiješno je to da se mi nikad ne viđamo mimo snimanja, nikad ne zovemo jedno drugo telefonom. U osnovi, ne znamo ništa jedno o drugom! Ali, kad se nađemo na setu, jednostavno smo srodne duše. Znamo šta ono drugo misli, šta osjeća. Vjerujemo jedno drugom i možemo pričati o bezbroj stvari. To je stvarno jedan misteriozan odnos.
Vaš film Nights in Rodanthe je priča o suočavanju s gubitkom voljene osobe i krizom koja nastaje poslije. Jeste li u vlastitom životu imali slično iskustvo?
– Da, svaki dan imam krize! Iskreno: svaki dan donosi svoje probleme i moraš se nositi s takvim stvarima. Ipak, ne mislim da je to nešto posebno loše. Pristupanje tim problemima samo te čini jačom osobom, čini da se osjećaš više kao ljudsko biće. A s druge strane, svaki dan iskusite i nešto dobro što život čini vrjednijim.
Koje Vas je iskustvo u životu najviše promijenilo?
– Upoznavanje moje supruge i djeca, naravno. Mislim da svako ko voli svog partnera može reći isto. Od momenta kad upoznati suprugu ili muža sve se okrene naopako. Počinjete dijeliti sve, učiti od partnera, imate nekoga ko je uvijek tu za vas, čak i u tri ujutro. Šta drugo, u pozitivnom smislu, može toliko promijeniti tvoj život? To je nešto što štitiš i cijeniš. Ja, naravno, vodim računa o karijeri, ali najbolji dio mog života je porodica. Ne bih mogao zamisliti život bez nje. Ona mi daje snagu da nastavim. Ne može svako biti toliko sretan. Toliko je usamljenih ljudi u svijetu da je to stvarno tužno.
Često spominjete suprugu Carey u intervjuima. Šta je tajna dugovječne veze? (Carey i Richard razveli su se 2016. op. ur.)
– Pa, mislim da, kad prvi put upoznate nekoga, reagirate spontano. Ili vam se ta osoba sviđa ili ne. Kad sam vidio Carey prvi put, automatski me je privukla. Ponekad takva reakcija može biti dovoljna da znate kako želite ostatak života podijeliti s tom osobom. Druga važna stvar je da slušate svog partnera. Tek kad shvatite zašto se on ili ona osjeća ili misli na određen način, možete biti bliži jedno drugome. Moja supruga i ja raspravljamo o svakoj sitnici samo da bismo razjasnili zašto se neko od nas ponašao ili reagirao na određeni način, a ne drugačije. I kad se ono drugo ne složi s takvom reakcijom, dugo razgovaramo dok se stvari ne poslože. To daje stabilnost i jačinu svakoj vezi. Humor je također bitan. Morate imati malo šale inače će vas partner smatrati dosadnim. A izgled? Što stariji postajete, to izgled u vezi postaje sve manje bitan. Naviknete se na partnera, volite ga i ne obraćate pažnju na to ima li bora ili ne.
Kako Vaša supruga i Vi održavate vezu romantičnom?
– Kuhanjem! Rekao sam jednom u nekom intervjuu koliko volim jedno specijalno jelo od gljiva koje sam probao u restoranu u Italiji – neću vam otkriti koja je vrsta gljiva. Nakon tog intervjua dobijao sam pakete tih gljiva svakog mjeseca! Nakon određenog vremena jednostavno ih nisam mogao podnijeti (smijeh). Ne, iskreno: romantična večera može preporoditi vezu.
Je li teško balansirati između porodice i posla?
– Nije. Kad god je to moguće, moja porodica putuje sa mnom, tako da se često viđamo. Druga važna stvar je prednost činjenice da ne živimo u Hollywoodu. To sve čini lakšim. Mislim da za našu djecu ne bi bilo dobro da odrastaju u Los Angelesu: ne bi imali normalan život zbog slavnog oca, drugačijeg načina života, paparazza na svakom uglu. To bi značilo puno stresa za djecu. I ne bismo imali dovoljno vremena jedni za druge. Morate se malo udaljiti od Hollywooda, inače možete poludjeti. Stvarno.
Žene širom svijeta i dalje Vas obožavaju. Koja je Vaša tajna?
– Ma, molim vas! Pa ja punim 60 sljedeće godine. Koliko dugo još mogu biti seks-simbol? Budimo realistični: ja srcelomac? Sumnjam u to… I nikad mi nije bilo ugodno sa svim tim stvarima… Trebali ste me vidjeti u mojim ranim godinama: bio sam više rock‘n’roll dečko s dugom kosom i čudnom odjećom. Mislim da me ne biste zvali seksi u to vrijeme (smijeh). Ali, ono što me iznenađuje jeste činjenica da, navodno, sve generacije gledaju moje filmove. Ispričat ću vam priču: Snimao sam film The Hunting Party u Sarajevu i na jednoj press-konferenciji u zadnjim redovima sjedila je jedna vrlo mlada i stidljiva djevojka. Iznenada je podigla ruku i rekla nešto vrlo slatko….
USPOMENA IZ SARAJEVA “Snimao sam film The Hunting Party u Sarajevu i na jednoj press-konferenciji u zadnjim redovima sjedila je jedna vrlo mlada i stidljiva djevojka. Iznenada je podigla ruku i rekla nešto vrlo slatko: ‘U svoje, majčino i bakino ime želim da vam zahvalim što snimate filmove. Volimo vas’. Bio sam dirnut i onda u momentu shvatio koliko sam star”
Šta to?
– Rekla je: “U svoje, majčino i bakino ime želim da vam zahvalim što snimate filmove. Volimo vas.” Bio sam dirnut i onda u momentu shvatio koliko sam star. Ali, to je život…
Vašim ulogama u filmovima često nas dovodite do suza. Kad ste Vi zadnji put plakali?
– Plakao sam zadnji put zbog mog sina Homera prije nekoliko sedmica. Spremao sam se na put i žurio na aerodrom pa sam imao vremena samo za kratki pozdrav s porodicom. Ušao sam u auto i iznenada vidio Homera kako trči prema vozilu. Srce mu je bilo slomljeno što neće vidjeti tatu određeno vrijeme. Počeo sam plakati jer nisam mogao podnijeti da vidim kako je moje dijete nesretno.
Želite li da Vaša djeca krenu Vašim koracima?
– Da budem iskren, ne znam nijednog glumca koji bi ikad želio da njegova djeca budu glumci. Zato što postoji možda samo dva posto glumaca koji stvarno rade. Toliko je odbijanja u toj industriji od samog početka da naprosto ne želite da vaša djeca prođu kroz to. To ne može biti zdravo ni za koga. Želite ih sačuvati od razočarenja. Ali, nekad se, jednostavno, ne možete suprotstaviti… Moja pokćerka, primjerice, želi biti glumica bez obzira na sve. I nema načina da je razuvjerite. Svi smo razgovarali s njom, pitali je: “Zar ne želiš biti nešto drugo?”, ali ne, to je ono što ona želi. I ja to moram prihvatiti. Moj sin je premlad da zna šta će biti jednog dana. Svjestan je da ja snimam filmove, ali to za njega ne predstavlja nešto posebno: “To je posao mog tate. On snima filmove”, često zna reći. Neki drugi očevi rade druge poslove. On shvata da nekad ljudi prave gužvu od mog posla, ali mislim da on sam ne pravi puno frke oko toga.
Je li i to neka vrsta komplimenta i počasti Vašoj supruzi?
– Sve u mom životu je u počast mojoj supruzi. Ništa ne bi funkcioniralo bez nje. Stvarno je nevjerovatna. Mora se nositi s mnogo stvari istovremeno, i biti nježna srca, i biti jaka, voljeti, i biti sve ono što ljudi od nekog žele – ona to jeste!
Jeste li ikad pomišljali o napuštanju glume?
– Stotinu puta! Ali svaki put kad pomislim na to, u moj ured dostave scenarij i on mi se veoma svidi. Nešto slično desilo mi se prošle godine. Želio sam se koncentrirati na druge stvari, osim toga, snimio sam četiri filma zaredom. Možda je ovo neka vrsta ovisnosti, već dugo, dugo glumim, ali i dalje učim. I, da budem iskren: u kojem drugom poslu bih mogao živjeti toliko mnogo života odjednom (smijeh). Ali, ako se jednog dana prestanem baviti glumom, prebacit ću se na muziku. Ona je vrlo bitan dio mog života.
Posljednje pitanje: imate li neostvarenih snova?
– Pa, moram priznati da me je sreća pratila cijelog života. Ne samo da imam prekrasnu porodicu, već i posao kojim sam osigurao budućnost i ne moram misliti na plaćanje rata ili kupovanje hrane. Ipak, imam jednu veliku želju: sreću za sve ljude na svijetu. To bi, bez sumnje, bio moj najveći san.
