Rođena kao Noomi Norén, 44-godišnja švedska glumica Noomi Rapace napustila je dom sa 15 godina kako bi studirala glumu u Stockholmu.Odrastala je na farmi, uz majku Ninu Noren, glumicu, te oca Rogelija Durana, španskog flamenco pjevača.
Globalnu slavu stekla je 2009. kada je glumila u filmskoj adaptaciji bestselera Stiega Larssona, “The Girl With the Dragon Tattoo”. Od tada se pojavila u brojnim filmovima uključujući: “Sherlock Holmes: A Game of Shadows” Guya Ritchieja, “Prometheus”, prednastavku “Aliena” Ridleyja Scotta iz 2012., u islandskom hororu “Lamb”…
Fanovi glumice oduševili su se njezinom ulogom u seriji “Constellation”, osmodijelnom trileru na Apple TV+ u kojem igra astronautkinju Jo Ericsson koja se vraća na Zemlju nakon katastrofe u svemiru kako bi pronašla dijelove svog života i porodice suptilno uzdrmane.
Rapace, piše britanski Guardian, za koji je glumica intervjuirana upravo povodom premijere serije “Constellation”, živi između Londona i Lisabona i ima 21-godišnjeg sina. Bila je udata za švedskog glumca Oru Norella od 2001. Par je zajedno odabrao da nose prezime Rapace, a u braku su dobili sina, ali su 2010. najavili rastavu, a godinu kasnije razvod je finaliziran.
U “Constellationu”, kao gledalac često niste sigurni da li je ono što gledate stvarno ili ne. Kako biste opisali ovu seriju?
– Sve je stvarno… na neki način stvarno. I to je ono što Jo pokušava da shvati: da li je izgubila razum? Da li je psihotična? Da li je u pitanju ogromna zavjera? To je ono što je briljantno u pisanju Petera Harnessa: ne daje nam laka rješenja ili istine. Osjećate se kao da gledate u razbijeno ogledalo. Volim gledati filmove i serije koje imaju tu složenost, jer me ne tretiraju kao da sam glupa.
Poznati ste po tome što duboko ulazite u svoje likove. Da li se to desilo s Jo u “Constellationu”?
– Bilo je čudno, kada sam prvi put pročitala scenarij, bilo je skoro zastrašujuće. Lik mi je bio tako blizak. Biti astronaut ima neke sličnosti s glumom: živite nomadski život, uvijek ste na novoj misiji i učite nove vještine, konstantno se transformišete. Također, za mene, biti zaposlena majka koja voli svoj posao… Odlazim, opraštam se, snimam na udaljenim mjestima, i onda se vraćam. Trudite se ponovo povezati sa svojim djetetom, ali on se uvijek promijenio, i ja sam se promijenila. Tako sam se stvarno trudila da zaronim u sebe i dozvolim svojim pitanjima i sumnjama: “Kolika je cijena koju sam platila? Da imam drugu šansu, da li bih nešto uradila drugačije?”
Kako ste odgovorili na to?
– To je stalna borba i unutrašnji konflikt. Moj sin mi znači sve, ali ne bih mogla samo biti kod kuće i biti majka, to bi me izludilo. To nisam ja. Želim živjeti kao primjer: biti osoba koja se bori za svoje snove, koja se zalaže za svoja uvjerenja i koja kaže da je sve moguće. Došla sam s siromašne farme, niko mi nije otvorio vrata, ne dolazim iz bogate porodice. Tako da sam jednostavno radila kroz život i moj sin je bio moj partner u zločinu. Bili smo rame uz rame kroz sve različite faze, ali bila sam odsutna i to je bolno.
Sci-fi horor “Prometheus” je bio jedna od vaših prvih uloga na engleskom jeziku, a mnogi poznati glumci su bili razmatrani za ulogu Shaw. Da li ste bili posebno zadovoljni što ste dobili tu ulogu?
– Naravno, to je bilo ogromno. To je bio drugi put da sam došla u LA ikada, ali Ridley je bio tako ljubazan i tako pun poštovanja, tako prokleto kul. Rekao je: “Volim te, čovječe, volim tvoj rad. Ne želim da se mijenjaš, želim da budeš ti.”
Da li ste oduvijek željeli zaigrati u holivudskim filmovima?
– Teško je objasniti jer sam odrasla na farmi i nismo imali televizor mnogo godina. Nije bilo radija, nije bilo novina, nije bilo informacija koje su dolazile, samo ja koja sjedim u kamionetu i slušam svoje CD-ove. Imala sam četiri CD-a: Bruce Springsteen, Tracy Chapman, Dolly Parton i čudan islandski bend zvan KK. Tako da sam bila opsjednuta Bruce Springsteenom kad sam bila mala, i samo sanjala o povezivanju sa svijetom.
Da li ste pomislili kako će “The Girl With the Dragon Tattoo” biti vaša odskočna daska?
– Pa, na neki način. Jer knjige su bile strašno popularne, pa je očigledno postojao ogroman pritisak kad sam dobila ulogu. Sjećam se da sam mislila: ovo će biti misija samoubistva, svi su toliko voljeli taj lik, nemoguće je. Mogu samo da ne uspijem. Tako da sam mislila: “Počinjem od najgoreg, nalazim se u bezizlaznoj situaciji, pa će bilo šta biti bolje nego što sam očekivala.”
Je li tačno da vam je Orlando Bloom slomio nos?
– Hahaha! Mislim, napukao mi je nos. Bio je to totalni nesretan slučaj i, jadničak, bio je uništen! Udario me je laktom u sceni borbe u filmu “Unlocked”. Bilo je to ovako: “Jebi ga, jebi ga, jebi ga, udario sam je!” A ja sam samo rekla: “Nastavi dalje!”

Vaše prezime – što znači “ptica grabljivica” na francuskom i italijanskom – stvorili ste vi i vaš bivši muž kada ste se vjenčali 2001. Jeste li dobro odabrali?
– Vrlo sam spontana. Ne razmišljam previše: “Hajde! Uradimo to.” I bilo je nešto u meni što se vrlo snažno povezalo s imenom. Ali moj sin je jednom rekao, kada smo se tek preselili u London, jeo je doručak, a ja sam snimala “Sherlock Holmesa” s Guyjem Ritchiejem, spremala se, ponavljala svoje replike kao Simza, moj lik gatare, i on me pogledao i rekao: “Mama, znaš li da sam ja prvi Rapace rođen na svijetu?” Tako da, mislim da sam dobro odabrala.