Često se kaže da tijelo traži sastojke koji nam nedostaju u organizmu, ali to je rijetko tačno. Želju za hamburgerom ne možete opravdati nedostatkom željeza jer biste u isto vrijeme trebali željeti i jetricu, grah, kupine, paradajz (takođe dobri izvori željeza). Ipak, ako ste zdravi i nemate višak kilograma, a osjećate intenzivnu želju za određenom hranom, udovoljite si jer žudnja vjerojatno ima smisla (naprimjer, banane želimo kad nam nedostaje elektrolita).
Hrana i raspoloženje
Dr. Elizabeth Somer u knjizi ‘Hrana i raspoloženje’ (Food and Mood) objašnjava da žudnja za hranom uglavnom ima hormonalnu i psihološku pozadinu. Žudnja za ugljikohidratima ima veze sa serotoninom, prirodnim hormonom koji utječe na raspoloženje, ali i reguliše unos ugljikohidrata. Prilikom niskog nivoa serotonina osjećamo se deprimirano, iritirano, napeto, loše smo raspoloženi… i tada nam mozak javlja da pojedemo nešto što sadrži jednostavne ugljikohidrate – za brzim rješenjima posežemo jer se brzo želimo oraspoložiti. Hrana koja sadrži jednostavne ugljikohidrate poput krofni, pereca i ostalih pekarskih proizvoda najčešće predstavlja ‘prazne kalorije’ (hrana bogata ugljikohidratima i mastima koje nas debljaju, a siromašna visokovrijednim nutrijentima).
Ovisnost o hrani
Žudnja je poput ovisnosti, s njom teško boriti pa ako već ne možete izdržati, jedite mudro, npr. umjesto krofne izaberite nešto od integralnog brašna (perec s kojeg ste maknuli kristale soli, slatko pecivo s grožđicama, keks sa suhim voćem, slani ili slatki kreker…). I među integralnim proizvodima ima vrlo ukusnih, a podići će nivo serotonina i umiriti vas.
Nauka je objasnila i zašto žudimo za hranom bogatom šećerom i mastima, posebno za čokoladom – to ima veze s lučenjem endorfina, prirodne tvari koja proizvodi osjećaj euforije (nalik je morfiju). Istraživanja su pokazala da je već slatki okus komadića čokolade na jeziku dovoljan za oslobađanje endorfina i umirujući efekt.
Zaliha ugljikohidrata
Neuropeptid Y (NPY) još je jedna hemikalija koja se povezuje sa žudnjom: NPY sudjeluje u regulaciji zaliha ugljikohidrata pa se pojačano luči ujutro da bi naše tijelo dobilo signal za brzu nadoknadu ugljikohidrata koje smo izgubili tokom noći. To znači da ćemo opet poželjeti palačinke, vafle, tost. S druge strane, tokom dana zbog različitih aktivnosti gubimo energiju, a s regulacijom zaliha energije povezana je neurohemikalija galanin. Kako dan prolazi, galanin se luči u većim količinama i potiče nas na konzumaciju visokoenergetske hrane poput masnog umaka s vrhnjem ili kakve kremaste slastice.
Galanin raste i kad su visoki nivoi estrogena uzrokovanih topljenjem tjelesnih masti radi snabdijevanja energijom – zato je galanin visok u slučaju rigoroznih redukcijskih dijeta. Naprimjer, štakori koje stavimo na dijetu i zatim im dozvolimo jesti biraju masnu hranu (prosječan unos kalorija iz masti povećavaju sa 35 na čak 60 posto). Stres je moćan okidač napadaja želje za hranom – sve od dosade do anksioznosti može biti okidač, jer hormoni stresa ujedno dižu razine neuropeptida Y i galanina.
