LEJLA ZVIZDIĆ: Moja Dolina ćupova

Urednica Jutarnjeg programa BHT1 Lejla Zvizdić koja uz entuzijastičnu i posvećenu ekipu novinara već godinama određuje ton emisije “Jutro za sve” poznata je i kao autorica dokumentaraca. Našu kolegicu Lejlu smo stoga često na stranicama Gracije predstavljali upravo u tom svjetlu – kroz priče o dokumentarnim ostvarenjima. Poput Lakonoge, dirljive storije o prvom ubijenom djetetu, djevojčici Aidi, u opkoljenom Sarajevu, ili Dream Team Babe priče o muzičkoj grupi šest vremešnih a vitalnih Hercegovki. Lejla je proteklih mjeseci posvećeno snimala svoj novi dokumentarac. Dolinu ćupova potpisuje kao rediteljica i scenaristica, a rađena je u produkciji Platforme a uz koprodukciju BHRT i MYTV.
Lejli je Dolina ćupova deveti dokumentarac, a upravo je s prvim snimljenim filmom prije više od dvije decenije odbranila diplomski rad na temu “Dokumentarni film u TV novinarstvu”. Njezina Dolina ćupova nas vodi kroz stoljeće postojanja FK Željezničar, a poseban izazov joj je predstavljalo prikupljanje arhivske građe za period kada na ovim prostorima još nisu zaživjeli radio i televizija. “U najkraćem – ovo je film o entuzijazmu i ljubavi i svojevrstan omaž najvećoj snazi Želje – njegovim navijačima”, kaže nam Lejla.
Posebno se ta snaga osjeti u dijelu priče u kojoj autorica žonglira s formama historijsko-sportskog i muzičkog dokumentarca, a muzičari joj otkrivaju koliko im je Željo bio inspiracija za nastanak brojnih pjesama. “Film je i oda jednom vremenu u kojem je rivalstvo sa FK Sarajevo bilo šarmantno, oda vremenu u kojem je Željo napravio najveće rezultate i dokumentaristički podsjetnik na najmračnije dane u periodu 1992-1995. iz kojeg su se i klub i stadion digli iz pepela, opet zahvaljujući entuzijazmu i iskrenoj ljubavi njegovih simpatizera”.
Dokumentaristika je zahtjevan, dugotrajan i odgovoran proces, a u konačnici i jedna od najkreativnijih formi, napominje Lejla. “To je nešto što ostaje trajno iza nas, dokument i naslijeđe budućim generacijama, a na festivalima reprezentuje našu zemlju. Pogotovo posljednjih godina je porastao interes za dokumentarnim filmovima i serijama, čini mi se mnogo više nego za igranim formama”.
Lejla potcrtava kako je žensko autorstvo izuzetno važno za kreativnu industriju, ali ne primarno sa aspekta ravnopravnosti, nego razlike u projekciji i pristupu u kreiranju. Ističe kako upravo autorice svakoj temi, bez obzira radi li se o aktuelnim događajima, anomalijima, fenomenima, historijskim ličnostima i događajima, pristupaju s većim senzibilitetom, prepoznaju detalje koje bi muškim autorima možda promakli, temeljitije su, emotivnije i filmu daju poseban pečat. “Znate kako kaže Abdulah Sidran: ‘Žena je kao so. Može bez nje, al’ je bljutavo’”.
Upravo iz te suštinske perspektive autorstva dokumentaraca, je kako kaže, raduje što se pojavljuje sve veći broj žena – scenaristica, rediteljica, producentica.

Gracija 422, proljeće 2024.