U posljednje vrijeme, situacija u Bosni i Hercegovini je sve alarmantnija, posebno kada je u pitanju porast femicida. Femicid se definira kao namjerno ubistvo žena zbog njihovog spola. Razni faktori doprinose ovom poražavajućem trendu, uključujući visok broj oružja po osobi, koji iznosi oko 3 na 1 u BiH.
Međutim, oružje je samo jedan od pokazatelja loše situacije u zemlji. Sistem, kako politički, policijski, tako i zdravstveni, je urušen i pokvaren. Nedostatak psihofizičkih testova za policajce, koji nije obavljen od 1993., samo je jedan od mnogih propusta. Nedavni slučaj u kojem je policajac usmrtio Amru Kahrimanović dodatno potvrđuje narušenost sistema. Uz to, skoriji slučajevi “likvidacija”, poput nedavnog brutalnog ubistva Nizame Hećimović koje je prenošeno na Instagramu, ubistva Emire Maslan od strane bivšeg partnera pred djetetom su samo vrh ledenog brijega. Pored brutalnih i nemilosrdnih ubistava, dešavaju se i druge vrste nasilja nad zenama, kako porodično, tako i nasilje od strane poslodavaca, poput brutalnog napada na Enisu Klepo u Jablanici zbog traženja plate.
Ovo postavlja niz pitanja. Ako je Nizama Hećimović prijavila bivšeg partnera policiji – zašto je on bio obaviješten o prijavi? Zašto Bosna i Hercegovina ne pruža sigurnost svojim građanima, posebno ženama? Zašto se žene u BiH trebaju bojati ne samo svojih partnera, muževa, braće, očeva ili stranaca, već i onih koji bi ih trebali štititi?
Ovi su događaji alarmantan podsjetnik na hitnu potrebu za reformom sistema i jačanjem zaštite žena u Bosni i Hercegovini. Neophodno je djelovati sada kako bi se spriječile daljnje tragedije i osigurala sigurnost i pravda za sve građane zemlje. Ovo se također može posmatrati kao oblik “žeđi” za moći od strane počinitelja, ali i pokazatelj koliku moć imaju državni službenici. Policija ne obavlja svoj posao, a država im to omogućuje.
Psihofizički testovi su osnovni alat za provjeru sposobnosti osobe da obavlja svoje dužnosti. Oni uključuju psihološke i fizičke testove kako bi se osiguralo da su kandidati stabilni i sposobni za rad u zahtjevnim situacijama. Iz ličnog iskustva, kao osoba koja se trenutno bavi pomaganjem žrtvama porodičnog nasilja i koja se također priprema za ulazak u britanski policijski sistem, prošla sam rigorozne psihološke testove i intenzivne provjere koje uključuju temeljno istraživanje prošlosti. Ovo je apsolutno neophodno za sve koji žele štititi ljude od različitih oblika zla koji ih okružuju. Tu se javlja pitanje, zašto Bosna i Hercegovina nema implementiran proces zapošljavanja individualaca koji će biti na bilo kojoj poziciji moći?
Također, važno je istaknuti da ne samo nedostatak psihofizičkih testova predstavlja problem, već i nedostatak edukacije i osviještenosti unutar policijskih redova o važnosti zaštite žrtava porodičnog nasilja i prepoznavanja znakova nasilja. Ovo dovodi do propusta u pravovremenom i adekvatnom reagiranju policije na slučajeve nasilja, što često rezultira tragičnim posljedicama.
Implementacija sličnog sistema u Bosni i Hercegovini ne samo da bi pružila hitnu podršku ženama u opasnosti, već bi i pokazala ozbiljnost vlasti u rješavanju ovog problema. Uz pružanje podrške ženama koje su već postale žrtve porodičnog nasilja, jednako je važno, ako ne i najvažnije, raditi na prevenciji kako bi se spriječilo da nasilje uopće eskalira. Prevencija može biti složen proces koji uključuje različite strategije. Na prvom mjestu, obrazovanje i podizanje svijesti o porodičnom nasilju i njegovim posljedicama mogu imati ključnu ulogu. Ovo uključuje edukaciju mladih u školama, ali i kampanje javnog informiranja koje ciljaju na širu populaciju.
Važno je raditi na destigmatizaciji traženja pomoći i osnaživanju žena da se prijave i potraže podršku. Paralelno s tim, potrebno je raditi na izgradnji sigurnih mjesta i resursa za žene koje osjećaju da su u opasnosti, uključujući sigurne kuće i savjetovališta. Dodatno, implementacija strožih zakonskih mjera i efikasnija provjera pristupa oružju mogu smanjiti mogućnost nasilnih incidenata. Kombinacija ovih mjera može pomoći u stvaranju okruženja u kojem će žene osjećati veću sigurnost i manje će biti izložene riziku od porodičnog nasilja. Međutim, unatoč sveprisutnoj retorici o važnosti zaštite žena, stvarna implementacija takvih mjera često izostaje u BiH, ostavljajući žene i dalje izložene opasnostima. Potrebno je prepoznati da riječi bez djela nisu dovoljne i da je neophodno hitno djelovanje kako bi se osigurala sigurnost i zaštita žena u BiH.
