Razlika između socijalizma i kapitalizma najbolje se može apsolvirati na primjeru dm-a (drogerie markt op. pr.). Da se razumijemo, socijalizam jeste možda nestao kao društveno politički okvir, ali kao stil života, način razmišljanja i poslovnog organiziranja itekako je živ. Ni dlaka mu s glave ne fali. Elem, dm. Sat vremena prije nego što ću otići u njihove trgovine opali me endorfin, a tri sata nakon izlaska iz prodavnice lebdim na krilima dopamina. To su tako urešeni prostori da kod čovjeka na nagonskom i hemijskom nivou izazivaju osjećaj zadovoljstva i sreće.
Ogroman rad stoji iza tog uređenja. Razmak između polica je takav da se dvoje ljudi s korpama komotno mogu križati bez nepotrebnih sudara. Proizvodi su organizirani po sistemu razvojne logike, ponuda se iz mjeseca u mjesec mijenja, tj. nadopunjuje a da to ne ugrožava temelje sistema. Recimo, polica posvećena oralnoj higijeni ima danas 100 posto bolju i šarolikiju ponudu nego prije godinu dana, i tu doslovno nema šta nema.
Ali hajde da vam pomenutu evoluciju opišemo i približimo na svima dragim erotskim produktima. To vam je draže čitati nego da vam sad dočaravam transformaciju police sa zdravom hranom. Znači, prvo su bili prezervativi, i to tek dvije, tri vrste. Pa je ponuda bubrila i bubrila. Pa se onda pojavila krema za izvjesna prodorna zadovoljstva, nakon čega joj pola godine kasnije pridružuju još jednu, ali druge namjene, kojoj je cilj da prokrvi određene suptilne zone kod ljepšeg i pametnijeg spola i tako naslade lansira na viši nivo. Pa je onda došao svojevrsni revolucionarni udar na patrijarhalni moral brdovitog Balkana, Durexov prsten, koji se u početku kupovao sa stidom, a danas rutinski, isto ko da kupujte tablete za mašinu za suđe. A nakon toga dolazi vibrator, prigodno opisan kao masažer. Jasno je da opisi proizvoda podilaze dominantno konzervativnom moralu pa halalimo tu izvjesnu deskriptivnu mimikriju.
Radnice su im uvijek ljubazne, nasmijane, često znaju same otpočeti konverzaciju, iz čega se vidi da su pristojno plaćene.
Međutim, najveća vrijednost dm-a su dizajn i rasvjeta. Posebice rasvjeta. Mislim da je u kompoziciju osvjetljenja uloženo veliko znanje iz psihologije, geometrije, trgovinskog dizajna, ljudske motorike i percepcije. dm je u startu osvjetljeniji od 99 posto naših trgovačkih i ugostiteljskih objekata. Više uopće ne govorimo o sijalicama, nego o reflektorima i svjetlosnim snopovima ciljano usmjerenim na određene proizvode. Osvjetljenje je ključni razlikovni element između dm-a i CM-a, ali i svih nižih razina trgovine.
Da zaključimo – dm je ono što je socijalizam obećavao da će jednog dana biti, a nikad nije dobacio do obećane razine.
E sad se vratimo našem izvornom bošnjačkom socijalizmu. Znam da će ovo neki od vas protumačiti kao ružan i neprijateljski govor o Bošnjacima, ali uvjeravam vas da to nema blage veze, ovdje samo govorim o lokalnim trgovačkim i ugostiteljskim standardima. Kad neki naš srećo otvori novi market, zovnite me samo da mu pregledam sijalice i s varijabilom od mjesec gore ili dole pogodit ću dan kad će radnju zauvijek zatvoriti. Pa taj je posadio sijalice od 25 vati i pri tome je baš pazio na distancu. Trč, trč pa sijalica. Znanje o uređenju enterijera, o estetici i rasvjeti mu je ispod dozvoljenog minimuma. Radnice ili ne plaća ili loše plaća.
Ovdje kod mene propao market maltene naslonjen na autobusku stanicu. Pa moraš biti velemajstor neprosvijećenosti i šlampavosti da propadneš na tako prometnoj lokaciji. Kad mu uđeš u samoposlugu, ko da si na vlastitu dženazu došao – hladno, mračno, vlažno, one nesretne radnice samo što ne zaplaču od neimaštine i potplaćenosti.
Slična me depresija safata i kad vidim krajputaške restorane na recimo magistralnom pravcu Tuzla – Sarajevo – Mostar. Sjest pa plakat. Mi smo zemlja smeća, depresije, nedovršenih fasada i neosvijetljenih lokala. Ja mislim da je u osamnaestom vijeku bilo osvjetljenjijih hanova.
Sve ovo shvatite s rezervom. Predlažem blagost kao metodu usvajanja činjeničnog stanja, ne treba pizditi na našeg dobrog i poštenog Bošnjaka, Srbina & Hrvata zato što je onako malo zaostao. Ima vremena, stoljeća su pred nama. Tokom svih ovih milenija čovjek je između ostalog evoluirao i u biće kupovine. Trgovina je bitan segment našeg života i sve se to izrodilo u veliku nauku. Do naših ekstenzivnih svađalačkih podneblja takva saznanja uvijek dolaze s grandioznim zakašnjenjem.
Da za kraj još samo pridodamo i ovo – socijalizam jeste humanija forma uređenja od kapitalizma, bio je i uvijek će biti. I nikad ga neću prežaliti. Ali u ovoj izvedbenoj ravni tako nehumano kasni za standardima ljutog neprijatelja da bi stvarno morao resetirati sve svoje parametre, hipoteze i polazne postavke.
Tekst je Facebook opservacija našeg kolumniste Ozrena Kebe (i fotografija unutar članka je njegov odabir) i treba je imati na umu prilikom ulaska u prodajne objekte.
