Piše Tim Global Analitike
Krijumčarenje slonovače, vađenje zlata, ilegalni “porezi” na prirodne resurse i druga kaznena djela čine 38 posto prihoda kojima se finansiraju sukobi i oružane grupe, navodi se u izvještaju Interpola, koji prenosi portal Dnevnik.hr. Ono što ovu vrstu kriminaliteta spaja sa svakom drugom vrstom organiziranog kriminala jeste njena masovnost. Iako postoje različita mišljenja da ekološki kriminal nije toliko masovan, tačnije, nije rasprostranjen kao naprimjer rasparčavanje i preprodaja opojnih droga, opet se nameće teza da li zaista nije rasprostranjen ili pravosuđe nije dovoljno zainteresirano za procesuiranje kaznenih djela počinjenih u ovoj oblasti.
Bosna i Hercegovina zauzima 49. mjesto od 193 zemlje članice Ujedinjenih nacija po zastupljenosti organiziranog kriminala, dok je među 44 evropske zemlje peta na listi, govore podaci Globalnog indeksa organiziranog kriminala za 2020.
Mnogo je više izvršenih djela nego što je to evidentirano u bilo kojoj vrsti izvještaja. Značajnu ulogu upravo u podizanju svijesti o ekološkom kriminalu, ali i stvaranju pritiska na pravosuđe, imaju masovni mediji. Rasprostranjenost i brzina kojom se jedna vijest može širiti putem online medija je iznimno velika te samim time dolazak do velikog broja građana, pa i aktivista i boraca za bolju životnu sredinu, urodio bi plodom. Na ovakav način bi se javno mnijenje informiralo o samom pojmu “ekološki kriminal”, ali i posljedicama koje proizilaze iz djelovanja organizacija koje crpe dobit iz ovakvog kriminala.
Uticaj na javno mnijenje
Nelegalne sječe šuma mogu proizvesti klizišta, krijumčaranje i ubijanje zaštićenih vrsta, gradnje tvornica i zagađenja izvora rijeka, mogu prouzrokovati veće posljedice za ljude nego što to možemo zamisliti. Upravo pravilnim informiranjem o ovoj temi došlo bi se do razine svijesti kod građana da bi počeli primjećivati svako odstupanje od onoga kako treba biti. Takvim načinom bi se povećao i broj prijava, ali i sudskih procesa koji bi znatno uticali na smanjenje ekološkog kriminala. Mediji, kao sedma sila, i prva karika u kreiranju javnog mnijenja, imaju znatnu ulogu u samom društvu, a sudeći prema dosadašnjim iskustvima, odnosno nedovoljnom broju tekstova ili priloga o ovoj temi, može se zaključiti da ekološki kriminal nije toliko interesantna tema za izvještavanje.
Razotkrivanje ekološkog kriminala ima veliki značaj za jednu državu upravo iz razloga što se može prekinuti lanac organiziranog kriminala te tako spriječiti veća šteta. Različite afere koje su mediji razotkrili dobile su svoje epiloge na sudu, a njihovi akteri i po nekoliko godina zatvora. Što nam opet pokazuje koliku ulogu imaju novinari te koliki pritisak se može proizvesti na samo pravosuđe. Zbog takvog uticaja na skoro sve segmente društva, uloga medija je izuzetno značajna, ali i nedovoljno iskorištena u ovoj sferi. S tim u vezi, potrebno je potaknuti novinare da počnu istraživati oblike ekološkog kriminala u državi Bosni i Hercegovini kako bi se i akterima samih kriminalnih radnji dalo do znanja da ipak mogu biti razotkriveni. Takvim istraživačkim djelovanjem bi se olakšao rad istražnih organa te poboljšao i sami rad sudstva.
Upravo jedna od takvih afera koja je razotkrivena odnosi se na izvoz otpada koji vrši italijanska mafija, te na taj način stiče finansijsku dobit, a o tome je pisao novinar Oleg Lokmić za portal Al Jazeera Balkans.
Još jedno od krivičnih djela koje je razotkriveno u medijima odnosi se na Hrvatsku, a za Jutarnji list je o tome je pisala Hajdi Karakaš Jakubin. Kako je navedeno u tekstu, riječ je o poduzetniku koji je na šumskom području napravio ilegalnu deponiju koja je ugrozila životnu sredinu građana, a samim time i građane i njihovo zdravlje.
Mediji imaju i zadaću edukacije javnosti o ekološkom kriminalu i njegovim uzrocima. Kroz dokumentarce, reportaže i posebne emisije, mediji mogu detaljno istražiti teme kao što su nezakonite sječe šuma, nelegalan ribolov ili trgovina divljim životinjama. Ovakvi programi pružaju dublje razumijevanje problema i potiču gledatelje na razmišljanje o načinima na koje se mogu pridružiti borbi protiv ekološkog kriminala.
Također, mediji igraju ključnu ulogu u promociji održivih praksi i odgovornog ponašanja prema okolišu. Informacije o recikliranju, energetskoj učinkovitosti i drugim održivim inicijativama mogu se širiti putem različitih medijskih platformi. Edukacija kroz medije može promijeniti obrasce potrošnje i ponašanja ljudi, što može smanjiti potrebu za ekološkim kriminalom.
Međutim, nameće se sljedeće pitanje: Da li novinari, ali i mediji, ciljano izbjegavaju izvještavati o temama ekološkog kriminala zbog posljedica koje mogu proizvesti, tačnije, prijetnji i ucjena od strane onih o kojima izvještavaju? Nerijetko svjedočimo napadima na novinare koji proizilaze iz toga što novinari samo rade svoj posao te izvještavaju o kriminalu ili radnjama pojedinih kriminalnih organizacija, što može uzrokovati i dugoročnije posljedice na same medije.
Nezainteresiranost ili strah novinara
Iako postoje mehanizmi zaštite novinara, može se zaključiti da oni nisu dovoljni te da je upravo to jedan od razloga što se sami novinari ne upuštaju u razotkrivanje ekoloških kriminalnih radnji na teritoriji Bosne i Hercegovine. Veliki je broj primjera gdje su novinari napadnuti, te im se stavljaju mete na čelo. Centar za istraživačko novinarsto (CIN) je prije nekoliko mjeseci objavio upravo tekst na tu temu, pod nazivom “Mete su iscrtane, novinari se s razlogom plaše“.
Važno je napomenuti i to da uglavnom ekološki kriminal nije usmjeren samo na jednu državu, odnosno jedan lokalitet, te u većini slučajeva se usmjerava na više država, što znači da jedna kriminalna organizacija “ordinira“ u više država, konkretno Zapadnog Balkana. S tim u vezi, znači da mediji u Bosni i Hercegovini jedan dio radnji mogu ispratiti, ali onda dolazi do problema nedovoljne međunarodne saradnje, ne samo u pravosuđu već i među medijima.
Postojanje ekoloških kriminalnih radnji u okviru države Bosne i Hercegovine je nesporno, međutim, većina ovakvih činova se prebacuje i na susjedne države, što znači da je medijima u BiH praćenje priče onemogućeno samim prelaskom granice. Činjenice govore da postoji nezainteresiranost od strane medija o ovoj temi, ali kao što smo već naveli, ta nezainteresiranost može da proizilazi i iz samog straha. Ključno je navesti da uloga medija ima veliki značaj, ali da nije iskorištena na efikasniji način kada je riječ o izvještavanju o ekološkom kriminalu.
Mediji su uvijek bili kreatori mišljenja koje bi uzimalo primat u društvu, i sami mediji su ti koji će nekome pomoći ili u potpunosti naštetiti svojim prilozima i tekstovima. Kada se to uzme u obzir, jasno je koliku ulogu jedan medij može imati na život običnog čovjeka. Pisanje o ekološkom kriminalu ne bi samo dalo do znanja da on postoji i da pravosudni organi treba da reagiraju, već bi se podigla i kolektivna svijest te tako ostavljao manji prostor za malverzacije i ponavljanje istih kaznenih djela.
Aktivizam i građansko novinarstvo
S razvojem društvenih medija, svaka osoba ima potencijal da postane novinar ili aktivist. Društvene mreže omogućavaju ljudima da dijele informacije i priče o ekološkom kriminalu te da pozivaju na akciju. Ova vrsta građanskog novinarstva može brzo privući pažnju i potaknuti kampanje za očuvanje okoliša. Svaka društvena mreža je platforma na koju je prijavljeno preko nekoliko stotina miliona ljudi, pa od toga imamo Twitter, odnosno X, gdje i najveći politički zvaničnici iznose svoje stavove, pa sve do TikToka preko kojeg i potpuni anonimus može postati izuzetno popularan i steći milionsku publiku. Pregledi viralnih videosnimaka na TikToku prelaze i po nekoliko miliona, što je odlična platforma za iznositi mišljenje i stavove, ali i pozvati na različite akcije ili društvena okupljanja. Potpuno jedna nova generacija mladih ljudi koji su svoje karijere počeli graditi na ovoj platformi te stekli publiku koja ih prati i pomno sluša. Pravilnim korištenjem takve “moći” i tolike publike, te društveno-odgovornim djelovanjem, može se postići veliki uspjeh i u proklamaciji društvenih pitanja.
Hashtagovi, viralni videozapisi i kampanje na društvenim mrežama postali su moćno sredstvo za podizanje svijesti o ekološkom kriminalu. Aktivističke grupe i organizacije često koriste društvene mreže kako bi dobile podršku za svoje inicijative i mobilizirale građane.
