Napisala Mersiha Drinjaković
Slučaj je htio da smo u proteklim sedmicama radili ono za šta inače nikad nemamo vremena: zarovili smo se u arhivu Gracije u traganju za naslovnicama, tekstovima i intervjuima koji će nam poslužiti za obilježavanje naše osamnaestogodišnjice. Četiri stotine i trideset dvije naslovnice, bezbroj priča, sjajnih, emotivnih, optimističnih, dirljivih, tužnih, nekad i upozoravajućih. Uz to golemo i važno naslijeđe, imamo veliku odgovornost da nastavimo istim putem, još bolje i kvalitetnije.
Sjetila sam se, u ovom jubilarnom zanosu, kako smo lani pravili kampanju na društvenim mrežama povodom 17. rođendana, pa smo na Facebooku i Instagramu bili preplavljeni divnim sjećanjima naših sugovornica i sugovornika… Ozbiljne su ovo godine, i polažemo pravo na to da kažemo kako smo kreirali neke od važnih medijskih priča u ovih skoro dva desetljeća, a sve u želji da svijet mijenjamo nabolje.
To koliko sam se “naopisivala” Gracijine misije i pričala o Graciji, na svim kanalima, u svakoj prilici i svakome ko me je htio slušati, moglo bi da se poredi sa onom poslovičnom japanskom odanošću kompaniji. Nazvala bih to ljubavlju prema svome poslu i činjenici da u svom okruženju imam ljude koje bih i privatno odabrala da se družim s njima. Naši svjetonazori su u svojoj suštini jako slični, ali nas, ljude koje imam čast zvati kolegicama i kolegama, krasi i toliko različitosti, da smo, sa strane gledano, šarolik skup individua sa puno osobenosti. I zato Gracija i jeste ovakva, zbog njih, zbog svih nas.
Ne znate, ako niste iz ove branše, koliko je potrebno vremena, truda i znanja da se napravi jedan broj Gracije – koliko rasprava, razgovora uživo, telefonskih sesija, mejlova… Žao mi je danas, kad obilježavamo nama važan datum, što ne mogu nabrojati sve ljude koji su bili dio tima, ostavili svoj pečat, udahnuli život brojnim pričama, jer toliko ih je i to je nemoguć zadatak, i zato neka ovaj uvodnik bude posveta njima, jer Gracija i jeste sve ovo što jeste danas zahvaljujući svima nama, i prošlim i sadašnjim i budućim kolegama i kolegicama.
Jasno vam je da smo se mijenjali, od onog prvog broja iz 22. aprila 2005. Da smo uvažavali vrijeme, okolnosti, zemlju u kojoj živimo, i dijelili smo, kroz naše priče, ispovijesti, izazove koje je život stavljao pred vas i nas. Biti glavna i odgovorna urednica Gracije meni je danas jedna od najvažnijih stavki u profesionalnoj karijeri, ali puno, puno drugih detalja je obilježilo na najbolji mogući način moje bivstvovanje u ovom magazinu. U prvom redu svi vi koji ste se ikad našli na stranicama Gracije, što ste me pustili u svoje živote, i u sretnim i u teškim trenucima. To je ogromna čast koju mi ukazujete odazivajući se na moje pozive da budete u našem magazinu, kakav god povod i razlog bio u pitanju, i kad se pjeva i kad se plače. I duboko poštujem što ćete to činiti i ubuduće, znajući da stvaramo uspomene za dane koji dolaze.
